Veliki tjedan
Srijeda, 8. 4. 2020.
Svagdan Velikoga tjedna

ČITANJA:
Iz 50, 4-9a;
Ps 69, 8-10.21bc-22.31.33-34;
Mt 26, 14-25

Evanđelje: Mt 26, 14-25

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.
     Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
     Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

     „Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.“ Što?! Je li moguće da smo upravo čuli ove riječi? Zar je moguće da su ove riječi izašle iz usta jednog od učenika, jednog od dvanaestorice – iz usta prijatelja? Iza ovih riječi krije se srce koje ne poznaje Krista, srce koje nije plodno za Riječ. Ovako može progovoriti samo onaj koji nikad nije okusio kako je dobar Gospodin. Dublje gledajući, on u sebi nema ništa po čemu bi ga prepoznali kao učenika. Jer učenik – pravi učenik – on čuva riječ svoga Učitelja. Tko traži sebe, ne čuje riječi Božje.
     Možemo se pitati zašto je to tako, zašto nije razumio Isusa? Zato što nije bio sposoban slušati Njegovu riječ (usp. Iv 8, 43). Juda je izgubio onu unutarnju osjetljivost i poučljivost, te je s vremenom okorio u zlu. Imao je svoje stavove, želje, svoje planove, slično poput drugih apostola, ali za razliku od njih, on se nije popravljao, nije se dao poučiti.
     Ne shvaćajući ulogu i poslanje Mesije, imajući krivo poimanje slobode i spasenja, i ne prepoznavajući volju Božju u svome životu, Judu su osim toga zanijeli i njegovi vlastiti interesi. Omamio ga je novac. Bila mu je povjerena kesa s novcem i kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo (Iv 12, 6). Možemo samo zamisliti koliko je krađom opteretio svoju savjest; i kako nas riječ Božja poučava: korijen svih zala jest srebroljublje (usp. 1Tim 6, 10). Takav duh je spreman sve učiniti kako bi ostvario naume svoga pokvarenog srca. Lakom, potkupljiv duh, sve ima na prodaju. Takav prodaje i Krista.
     I da ne bi pomislili kako je Juda slučajno izdao Isusa, treba uočiti kako je, nakon što mu je đavao već bio ubacio u srce da ga izda, nastojao to provesti u djelo. Na kraju je sam Sotona ušao u njega te je otišao glavarima svećeničkim da im ga preda (usp. Lk 22, 3). Od tada je tražio priliku da ga preda. Tražio je trenutak kako da provede u djelo svoj đavolski naum.
     Promatrajući tako Judinu tvrdoću srca, ustrajnost u grijehu, nepokornost te na kraju i nemogućnost istinskog kajanja i pouzdanja u Božje milosrđe, ne možemo, a da ne otkrijemo žalosnu sudbinu mnogih sličnih nesretnika. Pa i svoj vlastiti život, kada osvijetlimo Duhom Božjim, vidimo kao niz izdaja i kompromisa. Ali naš Bog je strpljivi Bog. Blago i neumorno opominje i potiče naša srca da se pokajemo. Kao što je i Judi više puta dao do znanja da poznaje njegov naum, da mu je otkriveno njegovo srce, te mu je dao priliku da se pokaje, da prizna i odustane, tako je i sa svakim od nas strpljiv te nas želi privesti spasenju.
     Juda je pitao: „što ćete mi dati za Isusa?“ Drugim riječima: „Isus mi ništa ne znači, za mene je bezvrijedan, spreman sam ga izgubiti (jer ionako nije moj), spreman sam ga zamijeniti.“ Neka nas ne čudi ovo – iako je zastrašujuće čudno – i u našem životu ima sličnih događaja. Juda je kao „nagradu“ dobio nekoliko „sitniša“ i vječno mjesto u paklu. A mi? Koliko smo mi „zaradili“ od svoje izdaje? Koliko smo u „dobitku“? Možda smo se samo na trenutak izbavili od kakve poruge i zadržali svoj lažni mir. Možda smo ga prodali za nešto malo strasti i naslade; možda smo ga se odrekli zbog mogućih progona, protivljenja drugih, zbog obzira, novca, straha, niskih želja, zbog veće plaće, zbog „prijatelja“, roditelja, zbog povoljnih kredita, zbog malo zemlje ili nečeg prolaznog, zbog lagodnog života ili iz bilo kojeg drugog razloga. Ako se odrečemo Krista pred ljudima, i On će se nas odreći pred svojim Ocem, koji je na nebesima (usp. Mt 10, 33); a ako nas se On odreče, odvojili smo se od Života.
     Dragi brate i sestro! Ništa nije vrijedno tvog odnosa s Bogom. Razumije On nas i naš život, razumije On naše probleme, ali želi da Ga poslušamo, da ne pristajemo na svašta, da ne pristajemo na lažna izbavljenja, da se ne odričemo Krista i Crkve. Reći će netko da je teško. Istina. Nije lako. Uzak je put. Tijesno je. Ali kršćanin je čovjek koji diše Duhom Svetim.