rodio se 16. travnja 1893. u Prvić-Šepurini na otočiću Prviću kod Šibenika od oca Tome i majke Tade r. Vlahov koji su rodili desetoro djece, a Ante im bijaše šesto dijete po redu;

primio je sakrament krštenja 8. svibnja 1893. u župnoj crkvi sv. Jelene. Nadjenuli su mu ime Ante-Marko. Ime Ante dali su u čast sv. Ante Padovanskog jer su se redoitelji zavjetovali da će, ako “Tada rodi zdravo dijete dati ime Ante i poslat će ga da po Božjoj volji postane redovnik-svećenik u Redu sv. Ante". Drugo ime Marko dodali su na spomen prvome djetetu koje je umrlo u prvoj godini rođenja;

osnovno školovanje pohađao je u Zatonu od 1899. do 1905. Pred kraj osnovnog školovanja Antin otac Toma napomenuo je ženi Tadi da ne zaboravi zavjet kojeg su učinili prije Antina rođenja;

primljen je u sjemenište u Snju 5. kolovoza 1905. godine;

ušao je u novicijat na blagdan Rana sv. Franje 17. rujna 1911. godine na otočiću Visovcu. Oblači redovnički habit i uzima krsno ime fra Ante koje mu je učitelj novaka pokušavao tri puta izmijeniti;

položio je prve jednostavne zavjete 17. rujna 1912. na Visovcu u ruke provincijala Karla Eterovića;

studirao je filozofiju od 1912.  do 1914. u Franjevačkom učilištu u Zaostrogu;

studirao je teologiju od 1914. do 1918. na Franjevačkoj visokoj bogolosviji u Makarskoj;

zaređen je za svećenika 29. srpnja 1917. godine u crkvi sv. Lovre u Šibeniku (po rukopoloženju šibenskog biskupa Luke Pappafava);

slavio je mladu misu u Zatonu na blagdan Gospe Snježne 5. kolovoza 1917. godine;

imenovan je za podmagistra 1917. godine (magistar je bio fra Petar Grabić);

postao je učitelj novaka 1919. godine dekretom Uprave provincije;

postao je magistar klerika 1925. i vršio tu službu do 1956. godine (u Makarskoj od 1925. do 1946. i u Zagrebu od 1946. do 1956. godine). Kroz to razdoblje svoje slobodno vrijeme posvećivao je molitvi i sakramentu pokore, pisao duhovna pisma, nagovore, vršio duhovne vježbe svećenicima, redovnicama, učiteljicama, profesorima, obiteljima;

ispovjedao se svakog dana pred bilo kojim svećenikom. Zadnji put se ispovjedio javno pred Provincijalom i pred svom samostanskom braćom u Zagrebu;

umro je na glasu svetosti 4. ožujka 1965. godine u 12.40 sati u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu;

sprovodne obrede vodio je 8. ožujka 1965. godine u Zagrebu na Mirogoju zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić;

tijelo fra Ante Antića preneseno je s Mirogoja u kriptu Majke Božje Lurdske 15. prosinca 1970. godine;

u subotu 17. studenoga 1984. godine u prostorijama nadbiskupskog dvora u Zagrebu pod predsjedanjem kardinala Franje Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa, otvoren je postupak za beatifikaciju sluge Božjega oca fra Ante Antića;

spisi procesa za postupak beatifikaciju obuhvaćaju 13.890 stranica;

u Zagrebu 8. svibnja 1995. godine završena kauza za beatifikaciju;

u Rimu 31. svibnja 1995. godine otvorena kauza za beatifikaciju;

u Zagrebu 16. listopada 1998. godine otvoren proces o čudesnom ozdravljenju;

u Zagrebu završen proces o čudesnom ozdravljenju 2000. godine i iste godine predan u Rim.

Već kao sjemeništarac, a potom kao klerik i svećenik, fra Ante se isticao izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Bl. Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji. Istodobnom, uronjen u Boga, bio je bliz ljudima i njihovim potrebama i problemima. Zbog svega toga već za njegova života nastao je glas o njegovoj svetosti. Taj glas nastavio se širiti i poslije smrti. Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti. To je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tim je činom o. Antić dobio naslov sluga Božji.

ŽIVOTOPISI I DRUGA IZDANJA

I. Životopisi

S.MARIJA OD PRESV. SRCA, Duh ljubavi, Split, 1966.194. Izd. Samostan sv. Klare, Split.

ANTE KATALINIĆ, Dobri otac Antić. Treptaji srca među tvornicama, Split, 1967,152. Izd. Knjižnica “Marije” – knjiga 1.

DR. NATKO FARANETIĆ, Svjetlo u tami. Kratki životopis oca fra Ante Antića, Split, 1969,64. izd. Knjižnica “Marije” – knjiga 4

DR. DAMIĆ (NEDA HRČKO), Naš dobri fra Ante. Kratki životopis, Zagreb, 1971.58. Izd. fra Roko Tomić.

J. ŠIMUNOV (ANTE SEKULIĆ) Željan Boga. Osobni pristup fra Anti Antiću, Zagreb, 1972,50. Izd. Vicepostulatura.

PROF. N. IVANOV (NEDA HRČKO) Glasnik vječne ljubavi. Kratki životopis oca fra Ante Antića, Zagreb, 1975, 124. Izd. fra Roko Tomić.

J. ŠIMUNOV (ANTE SEKULIĆ), Pred Gospodinom, Zagreb, 1976.64. Izd. Vicepostulatura

FRA VJEKO VRČIĆ, Naš magistar, Vrgorac, 1977, 168.Izd. o. Vjeko Vrčić.

J. ŠIMUNOV (ANTE SEKULIĆ), Uzor franjevačke jednostavnosti, Zagreb, 1980,28. Izd. Vicepostulatura. Prevedeno na talijanski.

O. LADISLAV MARKOVIĆ, Zaljubljenik sakramenta pomirenja, Zagreb, 1980,112. Izd. Vicepostulatura.

O. NIKOLA GABRIĆ, Moj magister I. Kreposni život i postupci o. Ante Antića, Zagreb, 1984.136. Niz “Svjedočanstva”, br. 2. Izd. Vicepostulatura.

O. NIKOLA GABRIĆ, Moj magister, II. Kratki život i postupci o. Ante Antića, Zagreb, 1984, II. dio 51. Izd. Vicepostulatura. Niz “Svjedočanstva”, br. 3.

J. ŠIMUNOV (ANTE SEKULIĆ), Središte života, Zagreb, 1984,48. Izd. Vicepostulatura.

J. ŠIMUNOV (ANTE SEKULIĆ), Suvremena služba vječnosti. Život i rad o. fra Ante Antića. Zagreb 1984.179. Izd. Vicepostulatura. Niz “Svjedočanstva”, br. 1: II. izdanje, Zagreb, 1984,179. – Prevedeno na talijanski.

J. ŠIMUNOV (ANTE SEKULIĆ), Moj bližnji. Zagreb, 1984.70. Izd. Vicepostulatura.

ŽIVKO KUSTIĆ, Tješitelj čudotvorni. Životni put fra Ante Antića, Zagreb, 1989,76. Izd. Vicepostulatura. -Prevedeno na Engleski.

(Svi životopisi raspačani)

II. Druga izdanja

DR. JERKO ŠETKA, Na izvoru obnove, Zagreb, 1977, 80. Izd. Vicepostulatura.

FRA VJEKO VRČIĆ, Naš magistar, Vrgorac, 1977, 168. IZD. O. Vjeko Vrčić

FRA ANTE ANTIĆ, Pisma svećeniku I. (fra Nikoli Gabriću), Zagreb, 1985,148. Izd. Vicepostulatura.

FRA ANTE ANTIĆ, Pisma svećeniku II. (fra Petru Čapkunu), Zagreb, 1985,57. Izd. Vicepostulatura.

FRA ANTE ANTIĆ, Pisma svećeniku III. (fra Stanku Petrovu), Zagreb, 1985,101. Izd. Vicepostulatura.

FRA ANTE ANTIĆ, Pisma svećeniku IV. (fra Ivanu Juriću), Zagreb, 1986,34. Izd. Vicepostulatura.

ZBORNIK, Karizme, lik i djelo sluge Božjega o. Ante Antića, Zagreb, 1991, 230. Izd. Vicepostulatura.

FRA MARIO JURIŠIĆ, O. fra Ante Antić Sluga Božji u uspomenama iz Makarskog primorja, Zagreb, 1992, 128. Izd. Vicepostulatura.

FRA MARIO JURIŠIĆ, Čovjek dobrote, Zagreb, 1993,94. Izd. Vicepostulatura.

ZBORNIK, Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske, Zagreb, 1994, Izd. Vicepostulatura.

ZBORNIK, Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić, Zagreb, 1996., Izd. Vicepostulatura

III. Izdanja Dobri Otac Antić

Glasilo za štovatelje Dobri otac Antić (od 1971. godine)

IV. Više tisuća bibliografskih jedinica objavljeno u drugom vjerskom i društvenom tisku.

V. Sv. Kongregacija za proglašenje svetih objavila je na talijanskom jeziku

Positio super vita, virtutibus ex fama sanctitatis, Roma 2006 (I. i II. vol., 1-959 str.)

VI. Objavljeno je na raznim jezicima više stotina tisuća sličica s molitvom za beatifikaciju i primanje milosti.

VII. Čeka se od Svete kongregacije objavljivanje o čudu po zagovoru Sluge Božjega.

Više tisuća svečevih spisa i pisama čekaju sistematizaciju i objavljivanje.

Početak procesa za proglašenjem blaženim

kardinal Franjo Kuharić

U nadbiskupskom dvoru 17. studenoga godine Gospodnje 1984., godine Nacionalnog Euharistijskog Kongresa Crkve u Hrvata, ustanovio sam u smislu Crkvenog novog Zakonika sudište za postupak proglašenja blaženim Sluge Božjega

Fra Ante Antića

Na slavu Presvetoga Trojstva, na čast svete Crkve u hrvatskom narodu i na poticaj sinovima i kćerima Crkve da teže za svetošću po volji Božjoj.“…Kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti, jer sam ja svet.“ (1Petr 1,15-16)

Svetost je najvažniji, i najveći i najljepši plod Otkupljenja, što ga Duh Sveti ostvaruje u Tijelu Crkve! Koliko je svetosti sazrijevalo kroz trinaest stoljeća Crkve u Hrvata! U vječnosti će nam biti otkriveno mnoštvo svetaca i svetica, mučenika i mučenica, posvećenih u jednostavnosti junačkog života vjere, nade i ljubavi! Svi su oni prolazili kroz veliku nevolju, prali svoje haljine i obijelili ih u Krvi Jaganjčevoj (usp. Otkr 7,14).

Božja je volja da neki Božji službenici i službenice zasjaju u Crkvi tolikom svjetlošću, da ih Crkva stavlja na oltar kao na svijećnjak, da svijetle svima koji su u kući Božjoj (usp. Mt 5,15)

Fra Ante Antić za vrijeme svoga zemaljskog života, kao svećenik i redovnik, premda skriven u svojoj jednostavnosti, bio je uočen kao čovjek Božji i privlačio je duše da ih vodi Božjim putem prema nebeskom Kraljevstvu. Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja, osluškujući tolika svjedočanstva i promatrajući Kreposti časnog člana svoje zajednice, s pouzdanjem u Božju Providnost zamolila je Poglavarstvo Crkve da otvori proces za uzdignuće na oltar Sluge Božjega Ante Antića!

U ovaj subotnji dan, posvećen Presvetoj Djevici Mariji, rado udovoljavam molbi Provincije i cijeli postupak ponizno i usrdno povjeravam posebnom zagovoru Presvete Bogorodice!

Presveti Otkupitelj svijeta Isus Krist, u Euharistiji trajno prisutan, neka čudesnim uslišanjima posvjedoči svetost svoga tihog, ustrajnog i poniznog Klanjaoca. Neka ga uzvisi na čast oltara da u njemu Crkva u Hrvata i cijela Crkva Božja ima primjer Božjeg svećenika i redovnika; primjer prosvijetljenog ispovjednika i poslušnog sina Crkve; primjer euharistijskog pobožnika i Gospinog štovatelja.

O razlozima koji opravdavaju otvaranje ovog postupka obavijestio sam Svetu Kongregaciju za proglašenje svetih svojim pismom od 14. studenoga ove godine br. 239 – Grez./ 84.

Svi hrvatski biskupi na svom susretu u Zagrebu 12. listopada ove godine jednodušno su dali svoj pristanak i preporuku da se postupak u ime Božje započne.

Imao sam milost Sluge Božjega osobno poznavati, iako kroz kraće vrijeme. Nekoliko sam se puta kod njega ispovijedio kao župnik u Samoboru i poslije kao pomoćni biskup zagrebački. Jednom u Samoboru, za vrijeme ispovijedi, rekao mi je da ima za mene jednu tajnu. Nije rekao koju tajnu. Možda je tada gledao moju buduću službu u Crkvi. Nisam ga nikada pitao za sadržaj te tajne.

U susretu s njime imao sam dojam da je sav uronjen u Boga i odsutan iz svijeta, premda je dobro znao što je u svijetu.

Kad sam imenovan biskupom, uputio mi je o.Ante pismo 20.travnja 1964. u kojem mi daje program biskupskog života i rada. Takav program može doći iz srca koje je ispunjeno istinom i ljubavlju Božjom do dna. Dakako slabom čovjeku nije lako ostvarivati zadaću koju zadaju Božji ljudi.

Što je zapravo bio o. Ante Antić u očima onih koji su ga poznavali, otkrivat će svjedočanstva ljudi pred ovim sudištem. Što je u očima Božjim, neka nam otkrije svemogući i Dobri Bog svojim djelima na zagovor svoga Sluge, da Crkvu njegovom proslavom slavi Oca našega koji je na nebesima (usp. Mt 5,16).

U ime Božje povjeravam postupak sudištu, sastavljenom od časnih članova kako slijedi:

O, Hadrijan Borak, OFM – delegirani sudac;

O. Antun Stantić, OCD – promotor pravde;

O. Kornelije Šojat, OFM – bilježnik;

O. Antun Babić, OFM – dostavljač.

Neka sve bude sretno započeto i sretno dovršeno s Božjim blagoslovom.

+ Franjo Kard. Kuharić

Nadbiskup i metropolita zagrebački