Molitva ocu Antiću

Za proglašenje blaženim oca fra Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru

Bože, Oče naš, izvore svakog dobra!

Sin nas je Tvoj poučio da budemo savršeni i milosrdni

po uzoru na Tvoju dobrotu.

U Duhu Svetom, Ti si slugu svoga oca Antu Antića

uzdigao do savršenog vršenja Tvoje svete volje.

Proslavi, Gospodine, slugu svoga i na ovoj zemlji čašću svetaca,

a meni po njegovu zagovoru udijeli milost

za koju Te sada posebno molim…

(Sada navedi osobnu molbu za koju moliš)

Nadasve mi daruj svoje svjetlo i milost da poput oca Antića

sve činim i trpim iz ljubavi prema Tebi

koji si sa svojim Sinom i Duhom Svetim

izvor svakoga dobra i smirenja svih srdaca. Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu … (tri puta)

Svakog prvog četvrtka na grobu sluge Božjega oca fra Ante Antića vicepostulator moli tu molitvu.


God our Father, source of all that is good!

Your Son taught us to be perfect and merciful by following the example of your goodness.

You raised your servant Father Ante Antić in the Holy Spirit,

to perfectly carry out your holy will.

Lord, glorify your servant on earth as well with the glory of the saints

and through his intercession grant me the graces I now particularly pray for. . .

(now state your intentions)

Above all, bestow your light and mercy upon me,

so that like Father Antić,

everything I do and suffer may be out of love towards you,

who together with your Son and the Holy Spirit

are the source of all that is good and the peace of all hearts. Amen.

Glory to the Father and to the Son and to the Holy Spirit… (Three times)

Every first Thursday of the month, the Vice-postulator says this prayer at the tomb of the Servant of God, Father Ante Antić.

Bože moj i sve moje!

Pravilo za život

Gospodin me je ljubio od vijeka i vodio me je u mome životu kao Do­bri Pastir čuvajući me i bdijući na svim stazama moga života. Nepresta­no Mu imam zahvaljivati i blagoslivljati Njegovu očinsku dobrotu, lju­bav i milosrđe. Moja je najveća dužnost da Mu vjerno služim i odgovorim svetoj Njegovoj volji. Njegova sv. volja – to je za me jedino pravilo i pravi životni program.

Osjećam se tako malenim i bijednim, nevrijednim, a On hoće da vas budem Njegovo dijete i savršeno, sveto dijete. U meni ima mnogo opre­ka, protivnosti i naginjanja, odricanja od onoga što Bog od mene traži.

Ima nekoliko vremena (2 godine, ovo je treća), da je Isus posebno jače, silnije na vratima moga srca želeći da Mu otvorim, Njemu samome i više nikome drugome. Ja sam se odazvao i od tada počimlje nova perio­da – možda novi, drugi život – u mome življenju. Isus je od tada zauzeo potpuno gospodstvo, vlast, upravu u mome srcu, duši i cijelom biću. I prije je on bio moj otac, moj Učitelj, moj Dobri Pastir i sve moje, ali od onog vremena on se jasnije, življe i većom ljubavlju, vlašću, autoritetom služi u mojoj duši. Od tog doba On pokazuje jače svoju ljubav i svoja prava nada mnom i traži od mene potpunu odgovornost, vjernost i pos­lušnost svakoj svojoj volji i naredbi. Divan je i nedokučiv u svim svojim postupcima sa mnom. Ne mogu nego se klanjati Njegovoj mudrosti, divi­ti se Njegovoj očinskoj skrbi i naklonosti prema meni, veličati Njegovu dobrotu i ustrpljivost sa mnom.

Na vijeke ću pjevati Njegovo sv. Milosrđe. Sve mi daje, sve za me radi. Vazda je sa mnom. Neka se samo malo trudim oko sabranosti, pomnije, evo Ga odmah sa mnom, uza me i dade se osjetiti u mom srcu i duši. Ako me koji put pusti sama sebi on je opet tu da vidi kako se vladam i da me čuva, ako me moja ćud ili napast hoće da zasjedne i povede u pogibao. Ne mogu izreći i nikad se neću moći zahvaliti za svu Njegovu posebnu susretljivost i Božansku pomoć.

On mi daje spoznati i osjetiti kakav moram biti. Otkriva mi što od mene traži. Često ćutim veliku težnju i silnu potrebu da mu u svemu ugo­dim i odgovorim Njegovu Bož. Srcu. Ja sam držao koji put da sam sve učinio i da sam odgovorio što od mene hoće, ali nažalost vidim, da sam se ljuto varao i sebe nepoznavao. Još sam vrlo daleko od onoga kakav imam biti i traži me moj dobri Isus. On u mojoj duši neprestano govori, zove, potiče da budem drugi, da On u meni živi. S druge strane moja na­rav, ćud, sklonosti bore se za se, za svoju slobodu i nose me k stvorenji­ma. Trgaju me od Isusa i udaljuju od Njegove ljubavi. Više ne može biti tako. Isus me mora imate svega i to On sam. (potcrtao sam Antić)

Bože moj, Tebi samo pripadam. Tebe samo hoću. Ti si moj i sve moje. Dostoj se pokazati mi tvoju sv. volju, da je uvijek, svagdje savršeno slije­dim.

Evo ti, sinko moj, moje volje i tvoga životnog pravila.

  • – Ja hoću da u tebi kao svojoj savršenoj slici, kao u svom najposlušnijem djetetu, kao u svom najvjernijem sluzi živim i djelujem kao Tvoj Otac.
  • – Hoću da svi tvoji čini, riječi i djela budu neprestana molitva (potcrtao sam Antić) mojem Očinskom Veličanstvu, Dobroti, Milosrđu.
  • – Hoću, da Mi budeš zajedno sa predragim Sinom Isusom savršena Žrtva (potcrtao sam Antić) ljubavi, posluha, boli i trpljenja po mojoj volji.
  • – Hoću, da vazda budeš dijete duhovno (potcrtao Antić) koje rese ove kreposti: savršena poslušnost, anđeoska čistoća, potpuno siromaštvo, Moga Sina evanđeoska jednostavnost, duboka poniznost i savršena ne­beska ljubav.
  • – Hoću da vazda budeš u mojoj prisutnosti uprtim nutarnjim pogle­dom na moju volju govoreći sa Apostolom: Quid me, Domine, vis facere. Da ovo savršeno izvršiš i vazda budeš vjeran mojoj volji, Ja te predajem nebeskoj tvojoj Majci i Srcu moga Bož. Sina kao moj dar, da (i Ti) budeš savršeni izraz Njihova Srca i života. U Njima, po Njima i s Njima bit ćeš mio i ugodan Mom očinskom oku.

Da uvijek uzmogneš biti vjeran Njihov učenik i dobro dijete evo Ti sredstava:

u profesoriju: najzdanji, najbjedniji, (O. Antić je ovo naknadno napisao olovkom, op. p.)

Vazda o sebi najponiznije misli!

Budi svom dušom i srcem odan, vjeran sv. molitvi.

Svako ljudsko općenje suvišno, nepotrebito izbjegavaj i pomnjivo se kloni.

Nigdje i u ničemu ne slijedi svoju volju.

Često misli na muku Moga Sina i dnevne poteškoće, krize, žrtve i neugodnosti gledaj i nosi u duhu Njegovog probodenog Srca i Njegovih sv. Rana.

Sve svoje vrijeme najbolje i najkorisnije upotrijebi jer te svaki čas mogu obogatiti najvećim mojim milostima i pozvati Sebi na račun i učiniti svetim i savršenim.

Nikada o drugome ne govori."

Tvoj dnevni red u mojoj nazočnosti

  1. Ustati iz posluha odmah zahvalom i poklonstvom Mome Veličanstvu zajedno sa Mojim predragim Sinom Isusom i tvojom neb. Majkom. Poljubiti zemlju priznajući se nedostojan i nevrijedan da te griješnika nosi i i služi ti.
  2. U mojoj prisutnosti čedno, sveto, uredno i spremno opremiti se misleći na moju ljubav koju ti dajem u sv. žrtvi i pričesti.
  3. Živom vjerom, pobožno, sabrano odmah u moju Kuću da iskažeš svoje dužnosti: vjernosti, ljubavi, djetinstva i žrtve.
  4. Jutarnje molitve, razmatranje, sv. Misa, sv.pričest, zahvalu, predanje kao djeteta i žrtve u jedinstvu sa Srcem moga Sina po rukama BI. tvoje Majke. Moj blagoslov
  5. Iz crkve u sobi urediti stvari po pravilniku. Duh. štivo. Nauk. Zvanični poslovi. Sve iz poslušnosti i duhom žrtve.
  6. U zgodno i slobodno vrijeme kratki pohod svetoot. ljubavi. Obnova u jutarnjim odlukama i oživjeti vjerom pouzdanje i ljubav, poniznost.
  7. Odmor u mojoj prisutnosti iz posluha.
  8. Hrana iz posluha sa strahom mojim i zahvalnošću.
  9. Adoracija. Klanjajući se i sjedinjujući se sa Presv. Ranama Moga Sina.
  10. Počinak – odmor iz posluha i sjedinjen sa nakanom Bož. Srca.
  11. Vršenje zvaničnih dužnosti, opremanje važnih posala iz posluha, jednostavno i u mojoj prisutnosti.
  12. Odmor, iz posluha. Nigda o drugome. Nigda kritika svojih starijih, braće. U stvorenjima znati vidjeti Moje savršenosti, moju nazočnost.
  13. Poklon Mome Veličanstvu u jedinstvu Propetog Moga Sina i žalosne tvoje Majke. Zahvala, djetinsko predanje i žrtva. Moj blagoslov.
  14. Rad – zvanične dužnosti. Duh. štivo. Prigoda za sv. razmatranje.
  15. Razmatranje, Živa vjera, duboka poniznost. Kajanje za pogreške, duhovna glad za Mojom ljubavlju i mojim milostima. K razmatranju počni običnim redom. Ako dadem drugu hranu, ponizno, pohvalno i izravno slijedi poziv milosti.
  16. Hrana – vazda muk što je do tebe – sa mojim strahom i sa zahvalnošću, molitvom za svoje starije i dobročinitelje.
  17. Adoracija prateći poniznost inkarnacije – dijete; muke – žrtva; poniznost Srca moga Sina – sveti svećenik. Ispit savjesti: djevičanska vjernost Meni, dužnosti, savjesti svom redu. Oproštaj, zahvala, kajanje, predanje, ljubav. Moj blagoslov.
  18. Počinak iz posluha u Presv. Rani Srca Moga Sina. Blagoslov Neb. Majke. Preporuka, zahvala i molba Sv. Anđelu Čuvaru.

Deus meus est omnia!

(AS 1/3)