Veliki tjedan
Utorak, 7. 4. 2020.
Svagdan Velikoga tjedna

ČITANJA:
Iz 49, 1-6;
Ps 71, 1-6b.15ab.17;
Iv 13, 21-33.36-38

Evanđelje: Iv 13, 21-33.36-38

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!« Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«
     Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.
     Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«
     Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

     U današnjem evanđeoskom ulomku promatramo posljednju večeru, posljednje Isusovo drugovanje i blagovanje s njegovim učenicima. Možemo samo zamisliti dramatičnost trenutka, u kojem Isus obznanjuje njima koji su Mu najvjerniji suputnici strahotu i poraz njihove ljubavi kad On koji je Ljubav izgovara riječi da će Ga jedan od njih izdati! Kako bi se ja osjećao da mi najbolji prijatelj kaže u intimnom društvu da će jedan od nas izdati prijateljstvo i ljubav. Iako je Isus najavljivao te prorokovao vlastitu izdaju i prije, očito su apostoli bili prezauzeti svojim “bogom” i svojim potrebama da nisu uopće primjećivali ono što im Isus najavljuje ili u najboljem slučaju nisu razumjeti što im hoće reći.
     Još jedna važna stvar je da si utisnemo u srce da je to prva sveta Misa. Od tada ta se ista misa nije prestala slaviti do danas. Na istoj misi i istom, to jest baš tom događaju prisustvujemo i mi danas kad god smo na svetoj Misi! Stoga je dobro promišljati o sebi i svetoj Misi.
     Također, važno je da shvatimo da je to Isusova misa, ne svećenikova, biskupova, papina, tvoja jer je za nekog tvog – ne – to je misa Isusa Krista i On je osoba u koju trebaju biti uprte naše oči, naše uši i naše srce kad god smo na Misi. Bih li kasnio na posljednju večeru? Kako bih došao odjeven? Bi li mi ona bila usputni događaj dana ili tjedna ili bih razmišljao prvo o njoj s obzirom da znam da je to baš taj događaj u kojem je Bog prisutan? S kakvim srcem bih došao – obzirom da Bog poznaje tajne srdaca i grijehe – kakav bih došao – čist ili duhovno nečist?
     Toliko je toga o čemu možemo promišljati kako bi imali više ljubavi i poštovanja prema Isusu. Apostoli su lutali u mislima i bili u svojim idejama i planovima, a gdje sam ja za vrijeme tog istog događaja? Jeli moja pozornost na Isusu, Njegovoj Riječi i Tijelu ili na meni, na nekom drugom koji je ispred mene ili pokraj ili pak negdje van događaja na kojem sam samo onda tijelom prisutan?! Nekad je nemoguće pobjeći rastresenosti, no mi se uvijek trebamo pitati koliko sam ja uzrok i borim li se protiv nje ili se samo prepustim toj vodi koji me odvlači od Izvora?
     Isus nas neće osuditi nikad, kakvi god mi došli na misu, možemo doći u najgorem grijehu, u pola svete mise, pod utjecajem alkohola, droge, poluodjeveni i potpuno nezainteresirani, čak možemo doći kao njegovi neprijatelji i mrzitelji i opet nas On neće osuditi ni prezreti, čak se možemo i pričestiti u najgorem grijehu i učiniti takvo svetogrđe ili koje gore, On opet ljubi!
     Ali samim time što možemo – imamo mogućnost to ne znači da je to ispravno! Pogledajmo Judu, koji je s neredom u srcu i teškim grijehom bio prisutan na svetoj Misi da je nakon blagovanja u njega ušao sam Sotona! Zato Pavao i kaže da nam je Isusovo Tijelo i Krv ako ih dostojno blagujemo na spasenje, ako li pak nedostojno – svetogrdno onda sebi jedemo i pijemo osudu! Baš kao Juda. Znamo da je Isus toga istog Judu kasnije u vrtu pozdravio riječju Prijatelju, dakle Isus i dalje ljubi, ali što je s Judom? Gdje je njegova ljubav i njegovo prijateljstvo? Tako i sebe trebamo zapitati i sebi priznati, da Isus me ljubi uvijek, ali što je s mojom ljubavlju prema Njemu?
     Nadalje, Juda kad je blagovao nije više niti mogao ostati u zajedništvu apostola koji su Crkva – tako i mi kad smo u teškom grijehu odvajamo se od Glave – Isusa i od tijela – Crkve. To je jedan razlog zašto Crkva kaže da onaj koji ustraje u teškom grijehu ne može biti kum – duhovnik djetetu na krštenju. Kao što Juda – kako kaže evanđelje – iziđe, a vani bijaše noć; tako i svaki koji se odvoji od Isusa i Crkve i bježi od svjetla, ulazi u područje tame – noći.
     Na neki način mnogi su odvojeni od svjetla Euharistije, ali si trebamo posvjestiti da nismo odvojeni od Crkve dok god ljubimo jedni druge i Boga nadasve. Sudjelujemo na svim Misama u duhu, jer Isus je večeru i žrtvu prinio Ocu ne samo za one koji su sjedili oko njega u Jeruzalemu nego i za sve one koji će na njihovu riječ vjerovati, a to si ti, to smo mi!
     Stoga u ovim vremenima kušnje i nemogućnosti blagovanja Isusa promišljajmo svoje dosadašnje odlaske na Euharistiju, kajmo se za sve što nije bilo savršeno u tom pogledu, te stvarajmo odluku da ćemo od sada kad budemo opet u prilici biti na svetoj Misi učiniti sve da budemo aktivniji sudionici Isusove Mise, a ne samo pasivni promatrači i da ćemo moliti i raditi na tome da naša ljubav prema Onome koji je Ljubav raste do punine. Sveti Franjo je znao plakati govoreći kako Ljubav nije ljubljena, zato neka u tvom/mom životu ne bude tako, nego mi ljubimo Isusa za sve one koji Ga ne ljube!