Uvod

U godini 2008. cijeli kršćanski svijet, uz druge velike obljetnice, npr. «Godina sv. Pavla» (Tarz, 8.-2008.), slavi i 150. obljetnicu da se je Majka Božja Marija ukazala u špilji Massabielle, u Lurdu, djevojci Bernardici Soubirous (1858.-2008.). Svake godine Lurdsko svetište pohodi oko 5 milijuna hodočasnika, a u jubilejskoj godini (2008.) bilo ih je preko 9 milijuna. Dakle, to je kao da cijela jedna država, konkretno naša domovina Hrvatska, u istoj godini dva puta hodočasti u Lurd.

Osim hodočašća koja su organizirana iz svih krajeva svijeta, dolaze i tzv. specijalna hodočašća pojedinih skupina, npr. bolesnika, vojnika i policajaca, svećenika i redovnika, medicinskoga osoblja (liječnika i bolničara) i drugih pojedinačnih skupina. Dolaze znanstvenici, u prvom redu teolozi i filozofi, povjesničari umjetnosti, muzikolozi i glazbenici, istraživači folklora, a posebno liječnici svih svjetonazora, vjernici i ateisti, i predstavnici svih vjera.

I. VOJNIČKO HODOČAŠĆE

Među specijalna hodočašća spadaju i hodočašća vojnika, policajaca, redarstvenika i njihovih obitelji. Da, naime, na hodočašća idu svećenici, redovnici i redovnice, pobožne žene, muškarci koji su u nekoj nevolji, crkveni pjevački zborovi, ministranti, djeca okupljena oko svojih župnika i vjeroučitelja  – to prosječni kršćanin shvaća, ali se čudi kad čuje da i vojnici idu na hodočašće Gospi Lurdskoj. Takvi kršćani zbunjeno pitaju: «Zašto vojnici hodočaste?»

Prošle godine (2008.)  već 50. put vojnici iz raznih država hodočaste u Lurd, a hrvatskim vojnicima i policajcima ovo je 16. put. Kako je počelo? Evo nekih konkretnih podataka: zašto, kada i kako je to počelo.

Poznato je da je u II. svjetskom ratu njemačka vojska osvojila i okupirala veći dio Francuske. U svakom ratu se događa puno zla i puno zločina. Poslije rata ostaje mržnja i želja za osvetom.

Jedan francuski vojnički kapelan i jedan njemački razgovarali su što bi se moglo učiniti da se Francuzi i Nijemci prestanu mrziti i željeti se jedni drugima  osvetiti. Ali što mogu učiniti dva mlada svećenika!? Netko bi rekao: «Ništa!»

No, oni su se dvojica dogovorila da pođu zajedno na hodočašće u Lurd i da mole Boga i Bl. Djevicu Mariju neka udijele mir i pomirenje dvama narodima koji proživljavaju teške posljedice II. svjetskoga rata. Bilo je to 1948. godine. Zatim su počeli dolaziti i drugi svećenici, neki vojnici i časnici. Svake im se godine pridruživalo sve više vojnika i časnika.Tako je nakon 10 godina (1958.) organizirano «Prvo međunarodno vojničko hodočašće». Neprestano je  dolazilo sve više vojnika, i to iz raznih država. Pisac ovih redaka bio je izvanredno iznenađen kad je u Lurdu 1973. godine vidio vojnike i časnike kao pobožne hodočasnike, a u to doba u bivšoj državi komunističke vlasti nisu dale vojniku ni blizu crkve!

Dakle, veliko jubilejsko hodočašće vojnika, policajaca i njihovih obitelji održano je 25. svibnja 2008. godine, jer se je navršilo ravnih 50 godina, tj. pola stoljeća, da je prvi put službeno organizirano hodočašće vojnika iz raznih europskih zemalja (1958.-2008.).

Evo nekoliko statističkih podataka.To svibanjsko hodočašće vojnika i policajaca kao jubilejsko okupilo je preko 25.000 tisuća hodočasnika iz 40  zemalja. Bilo je: Francuza – 6.200;   Talijanaca  – 5.160; Hrvata – 2.300; Nijemaca – 1.400; Iraca – 1.360; Austrijanaca – 1.100. To su samo najbrojnije skupine. Bili su čak i predstavnici Južne Koreje.

Mlada Republika Hrvatska još u doba Domovinskoga rata (1993.) službeno se je pridružila tim međunarodnim vojničkim hodočašćima. Idu vojnici i časnici, policajci i redarstvenici i članovi njihovih obitelji. Ove je godine bio i dr. Ivo Sanader, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, nekoliko ministara, generala i, kako je već rečeno, 2.300 hrvatskih vojnika i policajaca. Bio je predsjednik Republike Irske Mary Mac Aleese, nekoliko ministara iz Francuske, Belgije, Njemačke, Slovenije i drugih zemalja. Hodočašće je imalo svoju lozinku, svoje geslo: «Vojska u službi mira i očuvanja prirode!»

Hrvatski je vojni biskup msgr. Juraj Jezerinac rekao da su hrvatski vojnici, a to moraju biti svi vojnici svih država svijeta, – «branitelji mira i čuvari pravnoga poretka u svim državama».

Svečana zajednička sv. Misa slavljena je na velikoj livadi uz baziliku sv. Bernardice, a predvodio ju je kardinal Christoph Schönbron, dominikanac, bečki nadbiskup. Uz 25 tisuća vojnika i policajaca sudjelovalo je i veliko mnoštvo drugih hodočasnika. Molilo se je i pjevalo na raznim jezicima, pa i na hrvatskom jeziku. Na prikazanju su vojnici iz 40 država donijeli svoje državne zastave i darovali ih Svetištu. One će u Lurdu svjedočiti da su vojnici vjernici, da sinovski štuju Bl. Dj. Mariju i da žele mir i blagoslov ne samo svojim državama i narodima, nego i svima ljudima na cijelomu svijetu. Hrvatska zastava u Lurdu svjedoči da Republika Hrvatska želi biti kršćanska država koja se bori za mir i pravdu među svim narodima svijeta.

II. ČINJENICA LURDA

Nakon tih informacija, treba postaviti pitanje: Zašto brojni vjernici idu u Lurd? Poznato je  da mnogi vjernici hodočaste u razna svetišta širom svijeta: Betlehem, Nazaret i Jeruzalem (Palestina), Rim, Padova i Asiz (Italija), Zaragoza (Španjolska), Fatima (Portugal), Kevelaer (Njemačka), Mariazell (Austrija), Čenstohova (Poljska) kao i u mnoga druga svetišta na kugli zemaljskoj.

U domovini Hrvatskoj postoje poznata svetišta: Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Gospa od Otoka u Solinu, Visovačka Gospa, nedaleko Skradina, Aljmaš, Voćin i brojna druga. Posebno je poznato Svetište Kraljice mira u Međugorju, u Hercegovini, u koje svake godine hodočasti nekoliko milijuna vjernika. Svako od tih svetišta ima svoj početak, npr. Betlehem špilja Isusova rođenja, Jeruzalem grad Isusove muke, smrti i uskrsnuća, itd.

Prirodne znanosti u XIX. stoljeću naglo su se počele razvijati, pa su neki ljudi najprije sami sebe a onda i druge stali uvjeravati da postoji samo vidljivi svijet, samo materija, koju su nazivali «prirodom». Pod tim utjecajem našli su se i neki filozofi, koji su smatrali da ljudski um sve može shvatiti i da nevidljivoga i duhovnog svijeta i nema. Takvi tzv. «znanstveni« stavovi u javnom životu pomogli su da su bezbožni racionalizam i materijalizam u XIX. stoljeću toliko utjecali na javno mijenje u europskim državama, da se je činilo kako vjera više nije potrebna. Stoga su i šire narodne mase počele prihvaćati uvjerenje kako je «znanost riješila sve», da nadnaravnoga svijeta nema, duše nema, pa ni Boga nema! U to doba nije bilo lako biti vjernik.

Stotinjak godina kasnije, polovicom XX. stoljeća, kad su komunisti došli na vlast u Hrvatskoj i brojnim drugim europskim državama, počeli su širiti i u hrvatskom narodu te tzv. «napredne ideje», koje je moderni čovjek bacio u ropotarnicu povijesti. No, nažalost još i danas u Hrvatskoj neki «mudraci» pokušavaju čeprkati po toj ropotarnici i zanositi se ateizmom.

Stara je istina da dobri Bog svoje štovatelje nikada ne ostavlja. Tako je i u XIX. stoljeću razvikanoga ateizma i materijalizma samo Nebo interveniralo. U blizini maloga francuskog gradića Lourdes (Lurd), na podnožju Pirinejskoga gorja, uz malu rijeku Gavu, dana 11. veljače 1858. godine, išlo je nekoliko djevojaka skupljati drva za ogrjev. Kad su druge prešle preko rijeke, Bernardica Soubirous (1844.-1879.) u špilji Massabielle ugledala je «Bijelu Gospođu», obučenu u bijelu haljinu s plavim pojasom i s krunicom u ruci. Bernardica je više puta vidjela tu Gospođu, koja joj je rekla da svećenici na tome mjestu sagrade kapelicu, da vjernici tu dolaze i mole krunicu. Msgr. Dominik Peyramale (1834.-1877.), župnik Lurda, nije vjerovao u Bernardičinu priču, ali joj je ipak rekao neka pita tu nepoznatu Gospođu kako joj je ime.

Osim toga prvog ukazanja (11. II. 1858.) Bernardica je imala još 17 ukazanja:

• drugo – 14. veljače; 

• treće – 18. veljače; 

• četvrto – 19. veljače;

• peto – 20. veljače;

• šesto – 21. veljače;

• sedmo – 23. veljače;

• osmo – 24. veljače;

• deveto – 25. veljače;

• deseto – 27. veljače;

• jedanaesto  – 28. veljače;

• dvanaesto – 1. ožujka;

• trinaesto – 2. ožujka;

• četrnaesto – 3. ožujka;

• petnaesto –  4. ožujka;

• šesnaesto – 25. ožujka; 

• sedamnaesto – 7. travnja i

• osamnaesto – 16. srpnja.

Na blagdan Blagovijesti (25. ožujka) «Bijela se Gospođa» opet ukazala Bernardici, a ona ju je upitala za ime. Gospođa je odgovorila: »Ja sam Bezgrješno Začeće.» Djevojka je brzo pošla župniku i kazala mu što je rekla Gospođa. Kad je župnik zapitao Bernardicu, kakvo je to ime i što to znači, ona mu je odgovorila da ne zna što to znači,  ali je ponovno potvrdila da je Bijela Gospođa tako rekla. Župnik se je zamislio: kako to da seoska djevojka zna točno izgovoriti izraz «Bezgrješno Začeće», a ne zna što to znači. Odakle Bernardici taj izraz?  Župnik je, naime, dobro znao da je baš samo četiri godine prije, na blagdan Bezgrješnoga Začeća Bl. Dj. Marije (8. prosinca 1854.) papa Pio IX. proglasio dogmom katoličke vjere istinu da je Blažena Djevica Marija začeta bez istočnoga grijeha…

Vijest o ukazanju «Bijele Gospođe» brzo se je širila ne samo Lurdom, nego i po  svoj okolici pa su se vjernici počeli okupljati ispred te špilje. Predstavnici  građanske i crkvene vlasti zabranjivali su da se vjernici okupljaju na mjestu «ukazanja», ali je narod sve više dolazio i s vremenom je Lurd postao veliko Gospino svetište.

Gospa je samom svojom pojavom, u ono materijalističko doba, potvrdila opstojnost nadnaravnoga, duhovnog svijeta, a svojom izjavom: «Ja sam Bezgrješno Začeće» upozorila je na veliku istinu da postoji milost i grijeh, da je papa kao vrhovni učitelj vjere i morala nezabludiv, tj. da ne može cijelu Crkvu krivo učiti. Osim toga, Gospina poruka o pokori snažno je upozorenje na potrebu promjene – metanoje –  mišljenja, vladanja i života. Dakle, potrebno je sebe preispitati, osmisliti život, vratiti se na izvore kršćanstva, tj. na Kristovo evanđelje.

III. VELIKO SVJETSKO HODOČAŠĆE

Nakon dugoga ispitivanja Crkva je priznala vjerodostojnost lurdskih ukazanja i uvela blagdan «Blažene Djevice Marije Lurdske» koji se slavi 11. veljače.

 U međuvremenu je u Lurdu sagrađeno nekoliko velikih crkava (Bazilika Bezgrješnoga Začeća, Sv. Krunice, Sv. pape Pija X. i Sv. Bernardice). Svetište se prostire na 50 hektara zemljišta. Nekadašnji mali gradić postao je središte marijanske pobožnosti ne samo za Francusku, nego i jedno od najvećih Gospinih svetišta na svijetu. Slobodno se može reći da je u Lurdu svaki dan i Božić i Tijelovo, jer se svaki dan slave svečane sv. Mise, procesija s Presvetim Sakramentom i noćna sa svijećama, molitve i blagoslovi bolesnika, kupanja u lurdskoj vodi, križni put i tihe i pobožne molitve pojedinih hodočasnika ispred Špilje ukazanja.

Kako su mnogi tvrdili da su bili uslišani i izliječeni od najtežih bolesti, javili su se najbolji francuski i svjetski liječnici – vjernici i ateisti – koji su se počeli baviti proučavanjem ozdravljenja teških bolesnika, koji tvrde da su ozdravili po zagovoru Majke Božje. Stoga u Lurdu djeluje i «Comité médical international de Lourdes» (Međunarodno liječničko lurdsko povjerenstvo), koje okuplja više od 15.000 liječnika iz svih zemalja svijeta, raznih svjetonazora i filozofskih pogleda. Kad to Povjerenstvo za neko ozdravljenje ustanovi da se na temelju medicinske znanosti ne može objasniti trenutno i potpuno ozdravljenje, tek tada taj slučaj počinje razmatrati Crkva i nakon brižljivoga ispitivanja proglašava ozdravljenje čudom, odnosno direktnim Božjim zahvatom. Crkva je dosada samo manji broj ozdravljenja proglasila čudom.

Dakle, sve ono što se je događalo i što se danas događa u Lurdu zapravo je vidljivi i opipljivi dokaz da je nadnaravni svijet stvarnost, da na tom mjestu čovjek susreće Boga i da se sam Bog po svojoj Majci Mariji na poseban način očituje svojim vjernicima. Stoga brojni hodočasnici svaki dan dolaze u Lurd, koji je nazvan «gradom molitve, obraćenja i ozdavljenja».

Osim, teških tjelesnih bolesnika, u Lurd dolaze i mnogi duhovni bolesnici: agnostici i ateisti, mlaki i bezvoljni kršćani, zatim i pripadnici drugih religija. Sve njih Lurd neodoljivo privlači, jer je to mjesto, gdje čovjek tražitelj Istine lakše, nego na drugom mjestu, može do nje doći.

IV. ŠTOVANJE  GOSPE  LURDSKE  U  HRVATSKOM  NARODU

Ono što vjernici doživljavaju u Lurdu slično mogu doživjeti i u brojnim Gospinim svetištima širom svijeta, koja su podignuta po uzoru na Lurd. Stoga su po cijelome svijetu sagrađene brojne crkve, kapele i špilje Gospe Lurdske. Tako je i u našim hrvatskim krajevima.

Prvi oltar u Hrvatskoj posvećen Gospi Lurdskoj i blagoslovljen njezin kip bio je u  Nedelišću (Međumurje) 7. X. 1883. godine, a dvije godine kasnije (1885.) blagoslovljen je njezin zavjetni kip u Voćinu.

Franjevci kapucini na Rijeci, predvođeni fra Bernardinom Škrivanićem, sagradili su veliku Crkvu Gospe Lurdske (1904.-1923.), osnovali izdavačku «Kuću dobre štampe», izdavali «Riječke novine», prvi katolički dnevnik u Hrvatskoj (dr. Petar Rogulja i Rudolf Eckert). Organizirali su «Prvo narodno hodočašće u Lurd» (1908.) – 410 hodočasnika, o kojemu je kasnije objavljena velika knjiga. Tada su Svetištu u Lurdu darovali srebreno i pozlaćeno srce s natpisom: «XV. augusti 1858. Antemurale christianitatis Virgini Immaculatae, filiae primogenitae Ecclesiae, certae spei et saluti cor ad cor» – 15. VIII. 1858. Predziđe kršćanstva Bezgrješnoj Djevici, prvorođenoj kćeri Crkve, sigurnoj nadi i spasu  (posvećuje)  srce srcu 15. VIII. 1908.

Kad se je dr. Juraj Carić, biskup, 1908. god. vratio iz Lurda s toga hodočašća, osnovao je Lurdsko svetište u Vepricu, nedaleko Makarske, jer je taj prirodni ambijent vrlo sličan onomu u Lurdu. Vepric je danas veliko i lijepo svetište Gospe Lurdske, koje je osnovano prije ravnih stotinu godina.

Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja (Split) sagradili su najprije kapelu (1931.), a kasnije  (1936.) veliku kriptu i crkvu Gospe Lurdske u Zagrebu (Zvonimirova ulica), koja je postala središte lurdske pobožnosti za grad Zagreb i njegovu okolicu. Na oltaru je kip Gospe Lurdske, dar  «L’ Alliance Catholique» iz Lurda.

U mnogim drugim mjestima podignute su crkve, kapele, špilje i oltari Gospe Lurdske, koji postaju mjesta okupljanja Marijinih štovatelja, mjesta molitve i pobožnosti, mjesta ozdravljenja i primanja raznih milosti i uslišanja, a posebno mjesta svjedočenja vjere i pravoga kršćanskog življenja.

Nemoguće je pobrojiti sve župe, samostane i svetišta posvećena Gospi Lurdskoj. Ipak je potrebno navesti određeni broj da bi se vidjelo, kada je i na taj način počelo štovanje Gospe Lurdske i kako se je širilo po svim hrvatskim krajevima. Stoga prilažemo popis nekih župa i samostana (gradova i sela) s oznakom godine gradnje, zatim reda ili družbe kojima pripadaju i oznakom biskupije u kojoj se pojedino naselje nalazi.

1. Crkve i kapele 

1. Lećevica, crkvica (1884.) Šibenik

2. Uljanik, crkva (1900.) Zagreb

3. Kaštel Lukšić, crkva  (1904.) Split

4. Rijeka, crkva, kapucini (1904.)

5. Roglići, Župa Biokovska, crkvica (1904.) Split

6. Vepric, svetište (1908.) Split

7. Remete, kapela, karmelićani (1908.) Zagreb

8. Marušići, Rogoznica, crkva (1909.) Split

9. Sikirevci, špilja (1909.) kasnije srušena, Đakovo

10. Gašinac, svetište, Slavonski Brod (1906.) Đakovo

11. Močibobi, crkvica, Karojba, Istra

12. Grohote, kapela (1910.) Split

13. Donji Dolac, kapela (1911.) Split

14. Valpovo, kapela, Đakovo

15. Radini, Bartonigla (1922.) Istra

16. Vukovar, crkvica na groblju (1922.)

17. Podhume, crkva  (1926.) Hvar

18. Zagreb, Vrbanićeva, kapela, franjevci (1931.)

19. Zagreb, Zvonimirova, kripta crkve (1936.), crkva, nedovršena (1971.)

20. Senjsko, crkvica, Vrbovsko (1938.) Gospić

21. Sveta Nedjelja, stara crkva, obnovljena (1957.) Hvar

22. Barilovički Leskovac, crkva (1958.) Zagreb

23. Bijeli Vir, Dobranje, crkva (1975.) Split

24. Potok,Čabar, crkvica, Gospić

25. Zdenkovac,crkva (1976.) Zagreb

26. Kašte Novi,crkva (1988.) Split

27. Spilice-Crpala, Staševica, crkva (2008.) Split

28. Ćulinec, Retkovec, crkva (2008.) Zagreb.

2. Oltari i špilje 

1. Nedelišće,oltar, Međimurje (1883.) Varaždin

2. Dubrovnik, špilja, isusovci (1885.)

3. Voćin, kip u kapelici (1885.) i na glavnom oltaru (1893.) Požega

4. Budžak, »Nazaret», špilja (kraj XIX. st.) komunisti srušili, Banja Luka

5. Slavonski Brod,špilja, franjevci (1892.) Đakovo

6. Split,oltar, isusovci (1895.)

7. Zagreb (Kaptol) špilja, franjevci (1900.)

8. Split, špilja, klarise (1907.)

9. Blato, Korčula, špilja (1908.) Dubrovnik

10. Kučiće, špilja (1909.) Split

11. Rijeka, špilja, sestre Srca Isusova (1912.)

12. Zagreb (Palmotićeva) špilja, isusovci (1913.)

13. Brista, Staševica, oltar (1913.) Split

14. Šibenik, Sv. Lovre, špilja, franjevci (1926.)

15. Golubić, Vrpolje, špilja (1931.) Šibenik

16. Humac, špilja, franjevci (1934.) Mostar

17. Hrvace, špilja (1936.) Split

18. Lovreć, špilja u crkvi (1937.) nova u dvorištu (1998.) Split

19. Opatija, špilja (1942.) Rijeka

20. Krašić, špilja (1953.) Zagreb

21. Bihać, špilja (1954.) Banja Luka

22. Bol, špilja, dominikanci (1955.) Hvar

23. Hrasno, špilja (1957.) Mostar

24. Imotski, špilja, franjevci (1958.) Split

25. Omiš, špilja, franjevci (1958.) Split

26. Metković, špilja, franjevci (1958.) Split

27. Zmijavci, oltar (1959.) Split

28. Ljubunčić, špilja (1961.) Banja Luka

29. Zagreb, Sv. Petar (Vlaška) špilja (1971.)

30. Sumartin, špilja, franjevci (1972.) Hvar

31. Posušje, špilja, franjevci (1973.) Mostar

32. Sanski Most, špilja (1974.) Banja Luka

33. Osijek, Tvrđa, špilja, franjevci (1975.)

34. Buhovo, Široki Brijeg, špilja, franjevci (1984.) Mostar

35. Vir,špilja (2003.) Mostar

36. Bijeli Vir, Dobranje, špilja (1986.) Split

37. Orje, Žeževica, špilja (1997.) Split

38. Petrićevac,špilja, franjevci (1999.) Banja Luka

39. Zagreb (Bukovačka) špilja, Sestre Naše Gospe  (2008.).

3. Još neke građevine

Osim crkava, kapela i špilja i neke su druge građevine posvećene Gospi Lurdskoj. Tako su Kćeri Božje ljubavi osnovale u Zagrebu «Dom Gospe Lurdske» za djevojčice i studentice (1938.). Danas je u njemu sjedište Uprave Provincije.

U Zvonimirovoj ulici u Zagrebu prije II. svjetskoga rata bila je «Ljekarna Gospi Lurdskoj». Poslije rata (1945.) komunističke vlasti, dosljedne svomu antireligijskom stavu, «na demokratski način» ljekarni su promijenile ime.

4. U inozemstvu

Osim crkava, kapelica i špilja Gospe Lurdske u mnogim župama i samostanima u domovini, neki su hrvatski svećenici gradili takve građevine u čast Gospe Lurdske i u inozemstvu. Tako je fra Rafael Lipovac, bosanski franjevac, kao misionar u Obali Bjelokosti (Afrika) od 1983. do 1999. god. sagradio 22 «lurdske špilje» i 3 u domovini, što je ukupno 25. Zbilja je to veliki broj, koji svjedoči kako je fra Rafo širio pobožnost prema Gospi Lurdskoj.

Župa Svih Svetih i Općina Zmijavci, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, zajedno s hrvatskom župom Karaševo u Rumunjskoj, u Nadbiskupiji Albi Juliji,   uredili su špilju Gospe Lurdske, koja je svečano blagoslovljena 10. VII. 2007. godine. Nastavlja se prijateljska suradnja dviju hrvatskih župa u dvjema državama, u Hrvatskoj i Rumunjskoj, a objavljena je i knjiga (v. Literatura).

5. Knjige i kongresi šire pobožnost Gospi Lurdskoj

O Lurdu i njegovu značenju napisane su bezbrojne knjige, snimljeni filmovi, održani kongresi i simpoziji. Treba upozoriti da je Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj, na kojoj su studirali mnogi franjevci i drugi, u XX. stoljeću dala svoj veliki doprinos znanstvenoj i pučkoj afirmaciji Lurda.

Dr. fra Karlo Balić, profesor najprije u Makarskoj a kasnije u Rimu, osnivač i predsjednik Papinske međunarodne marijanske akademije, organizirao (1958.) Treći međunarodni mariološki kongres u Lurdu, na kojemu je sudjelovalo vrlo mnogo znanstvenika iz cijeloga svijeta, a predavanja su objavljena u 16 svezaka. Na tomu kongresu, kao i na svim drugim mariološkim kongresima, sudjelovala je i «Hrvatska sekcija». Predavanja hrvatskih predavača na tim kongresima objavljena su u Rimu na stranim jezicima, a u Hrvatskoj u posebnim zbornicima na hrvatskom jeziku.

Dr. fra Bože Vuco, također profesor u Makarskoj, objavio je dva izdanja svoje knjige «Lurd» (1958. i 1974.), u kojoj je znanstveno prikazao sve što se je događalo i događa u Lurdu u posljednjih više od 100 godina.

Papinska međunarodna marijanska akademija i Francuska biskupska konferencija priredili XXII. mariološki kongres u Lurdu (4.-8. IX. 2008.), na kojemu su sudjelovali i članovi «Hrvatskoga mariološkog instituta» Bogoslovskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U  «Hrvatskoj sekciji» održano je 13 predavanja. Tema je kongresa bila  «Ukazanja  Bl. Djevice Marije između povijesti, vjere i teologije.»  Sudjelovalo je oko 150 predavača iz preko 40 zemalja.

Treba naglasiti da svake godine iz naše domovine Hrvatske nekoliko tisuća hodočasnika posjeti Lurd. Ta hodočašća vode samostani, župe i putničke agencije, a mnogi hodočasnici idu sami (izvan skupina).

6. Primjeri starijega i novijeg štovanja Gospe Lurdske

Današnja Župa sv. Staša na Staševici prije više od 300 godina prostirala se je po biokovskom kamenjaru između Vrgorca i današnjih Ploča. U novije doba stanovnici su napustili brdski dio i spustili se prema polju. No, ostale su četiri stare crkve u brdima. Najstarija od njih je župska crkva Svih Svetih na predjelu Brista iz 1733. godine. Evo kratkoga opisa kako je Gospa Lurdska došla u tu staru crkvu.

Vrijedni župnik fra Andrija Matutinović 1913. god. uredio je špilju i oltar Gospe Lurdske u Crkvi Svih Svetih na Bristi. Kip je brodom došao iz Splita do Makarske i Graca, a iz Graca su ga preko «Gračkih stina» na mertecima (gredama) nosili muškarci, koji nikada nisu stali i odmorili se, nego su jedni preuzimali od drugih i tako je «prva procesija» Gospe Lurdske išla od Graca do Briste, a trajala je četiri sata. Stari su ljudi pripovijedali da su svi koji su mogli ići, pa čak i mnoga djeca, išli u Gradac ili do vrha Gračkih stina i pratili Gospu do Briste. Mačkuli, mužari i puške cijelo su vrijeme pucali, a narod se je veselio, pjevao i molio. Sve je to župnik sa svojim župljanima učinio kao zavjet Gospi Lurdskoj, jer su tih godina harale razne bolesti, od kojih su mnogi umirali, a posebno žene. Stoga je župnik fra Andrija uveo zavjetni blagdan Gospe Lurdske, koji se je svake godine svečano slavio 11. veljače. U naše dane temeljito su obnovljene sve crkve pa i Crkva Svih Svetih na Bristi i zavjetni oltar Gospe Lurdske.

Osim toga, u novom dijelu sela sagrađena je nova Crkva Gospe Lurdske, koju su 2001. godine počeli graditi stanovnici zaselaka Crpala, Spilica i Gnječa. Na novi zvonik postavljeno je zvono teško 270. kg. i sat na elektronski pogon. Svakako to dokazuje da župljani Staševice nisu zaboravili svoj zavjet iz 1913. godine i da s novim oduševljenjem i još žarčom ljubavlju štuju svoju Nebesku Majku  Mariju pod nazivom  Gospa Lurdska.

Gosp. Pavao Pigec još 1974. god. u svoj garaži u Čulincu, Župa sv. Pavla u Retkovcu (Zagreb), uredio je bogoslužni prostor i nabavio u Padovi kip Gospe Lurdske. U toj su prostoriji župnici držali djeci vjeronauk i slavili sv. mise. S vremenom je i cijelo Pavlovo dvorište bilo pretvoreno u «crkvu na otvorenom».

Prije tri godine sve je srušeno i sagrađena je nova crkva Majke Božje Lurdske. Kardinal Josip Bozanić blagoslovio je novu crkvu 27. VI. 2008. godine. Tako su vjernici nakon više od 30 godina dobili željenu crkvu, u kojoj će slaviti Boga Svemogućega i svoju  odvjetnicu Gospu Lurdsku.

Moglo bi se nabrojiti i više sličnih primjera.

ZAGLAVAK

Lurdsko svetište je najveće Gospino svetište na svijetu. Ono, kao i mnogobrojna druga svetišta, obavlja svoju prvotnu svrhu –  dovodi duše k Bogu, omogućuje susret s Bogom, hrani intenzivni duhovni život, daje pravi smisao kršćanskom životu i djelovanju. To potvrđuju Gospine poruke izrečene u Lurdu:

1.  «Ja sam Bezgrješno Začeće.»

2. «Molite za obraćenje grješnika» (tri stvarnosti: milost, grijeh i obraćenje).

3. «Pokora» (stvarnost križa i trpljenja).

Tim je porukama Majka Božja htjela upozoriti na osnovne kršćanske istine (milost, grijeh, slobodna volja, obraćenje). Prihvatiti i ostvariti te poruke može svaka kršćanska duša, a u njihovu će joj ostvarenju pomoći sama Majka Marija. Tako se izvršava stara kršćanska istina, izražena u poznatoj rečenici: «Per Mariam ad Jesum  –  Po Mariji (se dolazi) k Isusu!»

To je pravi razlog da se je Bogorodica Marija ukazala maloj Bernardici u Lurdu i preko nje svima uputila navedene poruke. Treba ih poslušati, prihvatiti i ostvariti.

Blagdan Gospe Lurdske slavi se u cijelomu svijetu 11. veljače, na dan prvoga ukazanja.  Sluga Božji papa Ivan Pavao II. proglasio je taj blagdan «Danom bolesnika».

Prilog

BIBLIOGRAFIJA

I. Glasila 

1. Naša  Gospa  Lurdska, Rijeka (1908.-1919.)  mjesečnik, 35.000 primjeraka.

2. Almanak Gospe Lurdske, Rijeka  (1911.-1915.).

3. Naša Gospa Lurdska, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb  (1928.-1942.).

4. Vjesnik Svetišta Kraljice Hrvata Majke Božje Lurdske, Svetište M. B. Ludrske, Zvonimirova,  Zagreb (1939.-1941.).

5. Majka, list Svetišta i župe M. B. Lurdske, Zagreb (1976.-2009. povremeno).

II. Knjige, brošure i molitvenici 

1. K. Milas, Lurdske čudesne epizode, Senj 1888.

2. Ignacij   Horat,  Majka  Božja  Lurdska.  Poviest  proštenjišta  lurdskoga, Zagreb 1889., str. 78  (2. izd. s. a., 110; 3. izd. 1892.; 4. izd. s. a. 110).

3. Ave Maria. Molitvenik za puk, Rijeka 1905., 597 (izišlo šest izdanja u sto tisuća primjeraka).

4. Georges Bertrin, Kritička povijest događaja lurdskih, prikazanja i ozdravljenja, Rijeka 1908., 454+30 (prijevod).

5. Marin Sabić, Lourdes, Rijeka 1908., 28.

6. Ivan Nepomuk Jemeršić, Hrvati u Lurdu. Putne uspomene na prvo hrvatsko narodno hodočašće u Lurd g. 1908., Zagreb 1909., 432.

7. Vjenčić molitava u čast naše Gospe Lurdske, Rijeka 1909., 64 (do 1918. izišlo 8 izdanja).

8. Jakov  Tomasović,  Sa  Jadrana  do  Gave. Crtice  i  utisci s II.  hrvatskog hodočašća u Lurd, Rijeka 1909., 79+2.

9. Marin Sabić, Lourdes (autoversione dal croato), Fiume 1910., 28.

10. Preghiere in onore di N. S. di Lourdes publicate per cura dei pp.cappucini, Fiume 1910., 64.

11. (O. Jerko Vlahović),  Mjesec svibanj na čast naše Gospe Lurdske, Rijeka 1911., 316.

12. Valsorim (fra Bernardin Škrivanić), Bi li vjerovali u lurdska ukazanja i čudesa?, Rijeka 1911., 39.

13. Don Ivan Vuletin, III. hrvatsko hodočašće u Lourdes 8.-20. kolovoza 1910., Zadar 1911., 71.

14. Krsto Krile, Tri dana u Lurdu.Uspomene i utisci s hodočašća u lurdsko svetište, Rijeka 1912., 29.

15. Ivan Merz, Najnovija čudesa u Lurdu, Zagreb 1924., 63 (prevedeno na njemački jezik).

16. Vjenčić Gospe Lurdske, Split 1926., 82  (9 izdanja, posljednje u Zagrebu 2003.)

17. Fra Petar Grabić, Lurdsko čudo, Šibenik 1933., 16.

18. Maria et Ecclesia, predavanja s III. mariološkoga kongresa, Lourdes-Roma 1958., sv. 1-16.

19. (Alojzije Stepinac), Propovijedi o lurdskim ukazanjima, Zagreb 1958., 124. (c).

20. Fra Gašpar Bujas, Kod Čudotvorne Majke Božje u Lurdu. Doživljaji, dojmovi i prikazi, Zagreb 1958., 124. (c)

21. Yves Ivonides (Ivon Ćuk), Stogodišnjica Lurda. Propovijedi održane u Svetištu Gospe Lurdske 1958., Vinkovci 1958., 64 (c); Isti, Bijela Gospođa iz Lurda, 2. izd., Zagreb 2007., 148.

22. Fra Paškal Vešara, Lurdska razmatranja za svibanj, Sarajevo 1958., 200.

23. Lurdska poruka. Razmatranja za svibanjske pobožnosti, izd.Trećoredci Sv. Franje, Zagreb 1958.

24. Fra Božo Vuco, Lurd prigodom stogodišnjice ukazanja i čudesa, Zagreb 1958., 167  (c); 2. izd. Makarska 1974., 216.

25. Fra Franjo Nimac, Život  Sv. Beranardice Soubirous, Zagreb 1969., 196 (c).

26. Franz Werfel, Pjesma o Bernardici. Zagreb 1970., 507 (prijevod).

27. Alexis Carrel, Put u Lurd, odlomci iz dnevnika meditacije, Đakovo 1971. (prijevod).

28. Fra Ivan Glibotić, Bijela Gospođa u Lurdu. Duhovna igra s pjevanjem prigodom 120. godišnjice lurdskih ukazanja, Imotski 1978., 34.

29. Majka Božja Lurdska u Zagrebu. Svetište, 50. obljetnica samostana, 40. obljetnica župe,  Zagreb 1982., 81.

30. Ida Lüthold, Bernardica, Đakovački Selci 1984.

31. Fra Tadej Vojnović, Devetnica Gospi Lurdskoj, Agape, Novi Sad 1997., 52.

32. Bernardin Nikola Škrivanić i njegovo vrijeme. Zbornik radova, Rijeka 1997., 438, passim.

33. Božidar Nagy, Lurd, susret neba i zemlje, 4. izd., Đakovo 2000., 164.

34. Vjenčić Gospe Lurdske, Zmijavci 2001., 48; 2. izd. 2004., 48.

35. Molitvenik – vodič, 46. međunarodno vojno hodočašće (46. PMI), 12. hodočašće Hrvatske vojske i policije, Lurd, 11.-18. svibnja 2004., Zagreb 2004., 166.

36. Hrvatsko marijansko lurdsko svetište Vepric, hodočasnički vodič, Split 2005., 144.

37. Ivan Zirdum, Devetnica u čast Gospe Lurdske, Đakovo 2006., 48.

38. Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj 1997.-2007., Zagreb 1007., 1039, passim.

39. Alojzije kard. Stepinac, Propovijedi o lurdskim ukazanjima (urd. Juraj Batelja), Zagreb 2008., 268.

40. (A. Mateljan), Lurd, hodočasnički vodič, Split 2008., 144.

41. Lourdes, ukazanja, poruke, hodočašća, MSM, Vic-en-Bigorre Cedex 2008., 64 (prijevod).

42. Lourdes,Bernardičin život, ukazanja, svetišta, MSM, A. Doucet, Lourdes s. a. (prijevod).

43. Fra Rafael Franjo Lipovac, U čast Gospe Lurdske. Uz 150. obljetnicu lurdskih ukazanja 1858.-2008., Franjevački samostan sv. Ante Padovanskoga, Beograd 2008., 60.

44. Fra Vladimir Ereš,  Naš križni put u Lurdu, Lausanne 2008., 141.

45. Fra Mario Jurišić, Hrvati u Rumunjsoj. Hrvati u Rumunjskoj nekoć i danas… Hrvatsko Lurdsko svetište u Karaševu…, Zmijavci 2009., 88.

46. Josip Vnučec, Lurd. Hodočasnički vodič, Zagreb 2009., 280.

III. Članci

Postoji bogata literatura o Lurdu i lurdskim ukazanjima, objavljena u brojnim glasilima i časopisma. Ovdje ćemo upozoriti samo na nekoliko starijih i novijih članaka. 

1. Ivan  Merz,  Zolin  Lurd,  Hrvatska prosvjeta, 1923., br., 7, str. 316-329.

2. Ivan Merz, Lurd, Katolički list, 1924., 37, 341-444; 38, 460-461; 39, 477-480; 40, 489-491; 41, 503-506.

3. Ivan  Merz, Lurd u francuskoj književnosti, Za vjeru i dom, 1925., 1, 5-7; 2, 25-27; 3, 34-38;  4, 70-73; 5, 108-110; 6-7, 140-146.

4. Dr. fra Karlo Balić, Čudo i Gospa Lurdska, Nova revija, IX/1930.,   br.  ?? ???   1-21.

5. Fra Leonard Bajić, Medicina priznaje lurdska čudesa, Nova revija, X/1931., 2, 101-123.

6. Ante Alfirević, Lurdska čudesa govore, Život, XIV/1933., 73-81.

7. Fra Petar Grabić, Dvoboj vjere i nevjere u lurdskim čudesima, Nova revija, XIII/1934., 1, 3-19.

8. Đuro Gračanin, Lurdska ozdravljenja u svijetu nauke, Život, XX/1939, 71-85.

9. Dr. fra Karlo Balić, Fatima nella luce della critica, Maria nell’ economia della salute. Atti della Settimana di  orientamento pastorale, Milano, 1953., 243-260.

10. Dr. fra Karlo Balić, De auctoritate Ecclesiae circa apparitiones seu revelationes (Adnotationes ad litt. encycl. «Pascendi» occasione primi centenarii apparitionum Lourdensium), Divinitas, II/1958., 85-103.

11. Dr. fra Karlo Balić, Apparizioni mariane dei secoli XIX-XX, Enciclopedia mariana «Theotocos», Genova-Milano 1954., 245-267 (2. izd. 1959., 234-254).

12. Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, CXXXVI/2008., 11-12, 921-980 (više članaka)