XII. tjedan kroz godinu
Utorak, 23. 6. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
2Kr 19, 9b-11.14-21.31-35a.36;
Ps 48, 2-4.10-11;
Mt 7, 6.12-14

Evanđelje: Mt 7, 6.12-14

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«

     Nikad ne možemo previše govoriti o ljubavi Božjoj. Niti naše riječi mogu iscrpsti taj bezdan milosrđa Božjega. Ljubav kojom gori Srce našega milosrdnoga Oca je toliko velika da je naš um ne može pojmiti, niti naša nutrina potpuno primiti. Stoga možemo reći kako je upravo naša malenost, zatvorenost i grešnost, razlog što ne shvaćamo i ne primamo toliku ljubav. Poput tvrdog i zbijenog tla koje zadržava vodu, gdje voda često ostaje na površini i ne prodire dublje, takva su ponekad i naša srca pod dodirom Božje ljubavi.
     Uistinu nam je potrebno svu tu tvrdoću tla našega srca obraditi molitvom i ljubavlju. I kao što čovjek obrađuje vinograd, slično tome, svatko od nas treba pripraviti svoje srce i svoj život na susret s Gospodinom. To, također, uključuje trud i napor oko obrezivanja, rezanje onih krivih navika u našem životu, veliku budnost i pažnju kako bi mogli donijeti plodove. Praveći usporedbu s vinogradom vidimo kako je potrebna trajna briga oko našeg duhovnog života. Istina, taj posao nije uvijek privlačan niti lagan, ali je potreban kako bismo donijeli dobar urod.
     Znamo dobro iz vlastitog iskustva, što je posao ozbiljniji, važniji i osjetljiviji, to je potrebnija veća pažnja i preciznost. U nekim poslovima i najmanja pogreška može biti presudna. Zato naš Gospodin, koji želi naše spasenje i vječnu radost, naglašava upravo najvažnije stvari, ono što je od iznimnog značaja. Njegova ljubav ne želi nas prepustiti nama samima, našem buntovnom i okorjelom srcu, našoj propasti, već nam pokazuje put kojim trebamo krenuti. Taj put je jako važan! Uzak je! Tijesan je! Skriven je! Čovjek bez Duha Božjega ne može ga pronaći.
     Isusove riječi i poziv proizlaze iz dubine milosrdne ljubavi za nas. Zato nam i govori da uđemo na uska vrata. Mnogo ih je koji žive protivno duhu evanđelja, koji slijede svoju volju, svoje slabosti i požude; koji traže zadovoljstvo bez Boga i koji utjehu traže u onome što utjeha nije i ne može biti. I oni, kaže Isus, idu prostranim putem za propast. Mnogo je onih koji idu tim putem – jer je lakši, prostraniji, zamamniji – ali na kraju jako gorak.
     Slabi smo, ali mi smo od onih koji žele Život. Stoga, hrabro i odvažno za svojim Učiteljem i Gospodinom, bez obzira na muku i poteškoću koja nas može zadesiti, jer nas na kraju puta čeka On sam da nas uvede u svoju slavu i radost bez kraja.