IX. tjedan kroz godinu
Utorak, 2. 6. 2020.
ili: Sv. Marcelin i Petar, mučenici
Svagdan

ČITANJA:
2Pt 3, 12-15a.17-18;
Ps 90, 2-4.10.14.16;
Mk 12, 13-17

Evanđelje: Mk 12, 13-17

Iz Evanđelja po Marku

     U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.

     U ovoj godini došli su nam neki novi izazovi kroz potres, virus, karantenu, odsutnost slavlja sakramenata i još štošta. Ti izazovi nipošto nisu nešto ugodno ni lijepo. Više puta se moglo čuti od više osoba da su pomislili da je ovo kraj, sudnji dan, čula se nerijetko riječ kataklizma ili sudnji dan. Prvo čitanje nam donosi pismo našeg prvog pape, svetog Petra. On nas potiče da iščekujemo i pospješujemo dolazak Dana Gospodnjeg u koji će se događati neke strašne stvari. Na prvi pogled netko bi mogao pomisliti da nas Božja Riječ poziva da iščekujemo i pospješujemo kaos ili nered. No to nije ono što je središtu, nego Novo Nebo i Nova Zemlja. Da bi došlo novo, staro mora umrijeti, uminuti. Kršćanin koji je svjestan da je Bog njegov Otac, ima sigurnost u Njemu i ne boji se tih nužnih promjena koje su nužne da bi se uspostavilo kraljevstvo pravednosti.
     Svi su ljudi u nekoj mjeri osjetljivi na nepravdu, često se tužimo, žalimo na nju i ako želimo da dođe kraljevstvo pravde ovo kraljevstvo nepravde koje je ubilo jedinog Pravednika Isusa Krista mora nestati. Prije svega je potrebno da kraljevstvo nepravde umine, umre u meni, da bi se u meni samom mogao stvoriti prostor za kraljevstvo pravde i mira. Kako nas poziva sveti Petar, da dok iščekujemo i pospješujemo dolazak Sina Božjeg u slavi da budemo strpljivi i da budemo neokaljani i besprijekorni. Vjerujem da ove zadnje dvije riječi su nam i više nego jasne, te da smo itekako svjesni njihova značenja. Uistinu je potrebno da sami budemo besprijekorni, neokaljani, pravedni da bi zahtijevali pravednost jer inače bi nas same mogao stići mač te pravednosti. Inače bismo bili licemjeri koji bi zahtijevali da se iskorijeni nepravda u svima i posvuda osim u meni, a to samo po sebi je nepravedno zbog čega bismo bili osuđeni na Sudu.
     Stoga nas Duh Sveti po ovim riječima poziva da rastemo u milosti i spoznanju Isusa Krista, da upoznamo koje li dubine, širine i visine u pozivu Njegovu. Došla nam je milost Božja spasiteljica ljudi, prihvatimo je, upoznajmo Isusa i ljubimo Ga, da Ga ljubeći upoznajemo i Njemu se suobličimo te da dolazak Njegov bude dan i naše proslave u Njemu Spasitelju našemu.