Ponedjeljak, 1. 6. 2020.

31 svibnja, 2020

Post By : MBL

IX. tjedan kroz godinu
Ponedjeljak, 1. 6. 2020.
Blažena Djevica Marija Majka Crkve
Spomendan

ČITANJA:
Post 3, 9-15.20;
Jdt 13, 18b-19;
Iv 19, 25-34

Evanđelje: Iv 19, 25-34

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi!

 

     Završetkom Vazmenog vremena, koje je završilo svetkovinom Duhova, koju smo jučer proslavili, nastupilo je vrijeme kroz godinu. To je vrijeme obilježeno razmišljanjem o događajima iz Isusovog života koji se odnose na njegove tri godine javnog djelovanja u kojem je učio, poticao svoje suvremenike, na poseban način apostole, na novi način života. Taj novi način života nije bio usmjeren na to da se sve mijenja nego da se u postojećim okolnostima Božja riječ primjeni na ispravan način. I u starom zavjetu je npr. bila na snazi ljubav prema Bogu i čovjeku najvažnija, ali se u šumi zakona, propisa, odredbi, uredbi izgubila jasnoća ove odredbe. Isusova novost je u tom da upravo te i takve Božje poticaje čovjek ispravno shvati.
     Današnji evanđeoski tekst nam je u tom primjer. Naime, u Isusovo vrijeme žene nisu bile samostalne kao danas, već se o njima netko trebao brinuti jer su u suprotnom bile osuđene na glad i mnoge gore stvari. Za ženu se prvo brinuo otac, pa zatim muž, a u slučaju muževljeve smrti tu bi ulogu preuzeo sin ili neki od rođaka. Isus je bio Marijin jedini sin, on umire na križu, po ovom evanđeoskom tekstu znamo da je Josip već umro jer nije s Marijom, i Isus majku povjerava svom učeniku Ivanu.
     Majka i učenik su izdvojeni. Odvojeni su jer su blizu križa i Raspetog, ali i po tom što su blizu jedno drugome, ali nepovezani. Ne vide jedno drugo. Oboje gledaju u Isusa. Isus s križa vidi drugačije. Vidi ono što oni ne vide i želi ih povezati. Želi da dođu bliže jedno drugom, da otvore oči i vide drugoga onako kako ga on vidi.
     Isus s križa ne poklanja majku učeniku koga je ljubio ni obrnuto, učenika majci. Riječ je o njemu važnim osobama. Osobe se ne poklanjaju. Mi možemo sebe poklanjati drugom, ali ne možemo pokloniti nekoga trećega nekom drugom. Čovjek može pokloniti sebe, ali ne smije poklanjati drugoga. Nema pravo na to. Isus čini nešto puno dublje i puno važnije od poklanjanja majke učeniku i obrnuto. Poklon uvijek ostaje izvana. Isus zahvaća u dubinu njihovih života i njihovih odnosa tj. ne – odnosa. Otvara im oči i poziva ih: Gledaj, tvoj sin! Gledaj, tvoja majka! I njih dvoje, učenik i majka, pristaju na Isusov pogled. Ono što ih on uči, sada odjednom postaje način kako oni vide jedno druge.
     Na Golgoti je Isusova majka, Gospa, naučila gledati druge onako kako ih Isus vid. Ona doista zna da je njegova volja za nju ostala nepromijenjena. Do dana današnjega ona čuje: Gledaj, tvoj sin, gledaj tvoja kći – sve nas gleda. Po tom ona postaje majka Crkve, čiji spomendan danas slavimo.
     To vrijedi za svakoga od nas. Gdje smo mi? Mi smo zakoračili prema Golgoti, ali fizički smo negdje drugdje, duhom možda još nismo stigli, možda bismo htjeli biti negdje drugo. Ovaj nam je evanđeoski tekst poziv da otvorimo oči za mjesto i ljude gdje jesmo i da i mi počnemo gledati Isusovim očima sve oko sebe i na taj način uđemo u dubinu, a ne da gledamo svojim očima i vidimo samo površnost. U ovom se sastoji Isusova novost. Ispravni stavovi i pogledi prema stvarima pa i kad su naši bližnji i mi sami u pitanju.