X. tjedan kroz godinu
Petak, 12. 6. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
1Kr 19, 9a.11-16;
Ps 27, 7-9.13-14;
Mt 5, 27-32

Evanđelje: Mt 5, 27-32

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«

     Kako je lijepo osjetiti istinu, otkriti je, upoznati. Kako je oslobađajuće kad nam u susretu s istinom padnu maske i kad „ljuske laži“ spadnu s naših duhovnih očiju. Tada je pogled drugačiji, horizonti se šire, ali i naša pažnja dobiva sasvim novo usmjerenje. Onaj tko ljubi istinu, raduje se svakoj novoj pobjedi nad laži, grijehom i neznanjem. Takav želi promjenu, prihvaća savjet i opomenu, priznaje pogreške i vlastite zablude. Ali za onoga koji ne želi mijenjati svoje poglede, takav i nakon spoznaje ostaje pri svome. Takav voli živjeti u vlastitim lažima i tješi se da je sve u redu.
     U susretu s Istinom – Isusom – naše se srce kuša poput zlata u peći; u susretu s Njim provjerava se naša nutrina. Taj susret – trenutak odluke; je li Isus vrijedan da odbaciš svoje lažne utjehe i prihvatiš njegovu novost?
     Čuli ste da je rečeno… Toliko smo toga čuli, učili nas mnogočemu, razvili mnogo krivih zaključaka i stavova… sve to, promatrano sada u Isusovoj prisutnosti treba izgubiti svoju snagu i važnost jer on donosi promjenu i novost: A ja vam kažem. On sam kaže. On progovara, ostavlja mogućnost izbora da prokuša vjernost našeg srca. Isus od nas traži puno veću pravednost nego što je ona prijašnja, zakonska. Želi da mu se otvorena srca izručimo i da, prihvativši Ga, budemo spremni na odricanja i na žrtvu. Kad smo upoznali da je On vrijedan svake žrtve, svakog napora, tada nužno dolazi i do „odsijecanja“ štetnih elemenata.
     No, taj napor i žrtva koji su prisutni u našem duhovnom životu ne smiju nas pritisnuti i opteretiti tako da nas onesposobe za radosno nasljedovanje našega Gospodina. Važno je prepoznati Ga u tišini svoga srca, te u poniznoj otvorenosti osluškivati njegovu volju. A On nije daleko. Prisutan je i doziva nas nježno poput laganog i blagog lahora.