X. tjedan kroz godinu
Četvrtak, 11. 6. 2020.
PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO
Svetkovina

ČITANJA:
Pnz 8, 2-3.14b-16a;
Ps 147, 12-15.19-20;
1Kor 10, 16-17;
Iv 6, 51-58

Evanđelje: Iv 6, 51-58

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
     Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

     Tijelovo je svetkovina Tijela i Krvi Kristove. Po kršćanskom svijetu na današnji se dan nakon svečanog euharistijskog slavlja u procesiji po ulicama gradova i sela nosi posvećena Hostija. Slavlje Tijelova deset dana nakon Duhova uvedeno je 1246 u Liegu u Belgiji. Vjernici se klanjaju i pjevaju tom tankom komadu bijelog beskvasnog kruha. Izlazak procesije iz crkve želi pokazati zašto se ljudi nedjeljom i svetkovinom sastaju na euharistijskom slavlju i što za njih znači taj komadić posvećenog kruha. Mi vjernici zapravo time pokazujemo što je to, što hrani naš duhovni život, gdje je izvor naše duhovne snage, što jača našu nadu.
     Euharistija nije samo „Spomen Gospodnje večere, muke i smrti“, kako to drže i tumače neke kršćanske Crkve i zajednice, već okupljanje oko živoga Uskrsloga Krista. U pričesti primamo pravoga, živoga, uskrsloga Krista, koji nas jača i poziva, da se kao braća i sestre naučimo dijeliti zemaljske stvari: našu nadu, našu pozornost, naše vrijeme, pa čak i ono što posjedujemo. Kao što se je kroz povijest raspravljalo i polemiziralo oko teološkog shvaćanja i tumačenja Kristove trajne nazočnosti u euharistiji, tako se danas, kad su u pitanju nekršćani, oni koji nisu kršteni i oni koji su napustili Crkvu, postavlja pitanje: što danas znači Euharistija – Kristova večera za nas i što bismo svi trebali poduzeti vidjevši da manjina u svijetu živi u izobilju, a velika većina sve više gladuje. Kako to da baš kršćanske zemlje Europe i Amerike žive u izobilju, a da uglavnom nekršćanske zemlje žive u bijedi? Kako to da je negdje oko 900 miliona ljudi, neki kažu i više, pothranjeno, točnije gladno. Oko 40% stanovnika nerazvijenih zemalja posve su neishranjeni, točnije gladuju.
     Uz to mnogi su teško i neizlječivo bolesni. U tom smislu danas tijelovsku procesiju i prateću pobožnost trebamo promatrati i kao naš kršćanski prosvjed protiv gladi i bijede u svijetu. Mi kršćani moramo se zapitati, da li je naš nagon za posjedovanjem i životom u izobilju jači od poziva da svoja materijalna dobra podijelimo sa onima koji gladuju.
     Pavao opominje Korinćane, jer se tamo događalo, da su svi dijelili istu vjeru, ali nakon euharistije na agapama nisu dijelili hranu. Bogati su jeli s bogatima obilje onoga što su donijeli, a siromašni su s drugim siromasima dijelili svoju skromnu sirotinju. Pavao je zbog toga šokiran i on zato opominje članove zajednice u Korintu. On govori o zajedništvu za stolom za vrijeme euharistijskog slavlja, ali i poslije njega na agapama. Za Pavla je jasno da ne može biti euharistijskog zajedništva, ako se poslije sve drugo sebično čuva za sebe i blaguje samo s onima, koji također obiluju.
     I danas u takozvanom bogatom svijetu ima sirotinje. Pogledajmo samo one, koji kopaju po kontejnerima, tražeći ostatke hrane i skupljajući plastične boce, kao i one koji obilaze tržnice poslije radnog vremena i skupljaju otpatke od voća i povrća. Pogledajmo i stotine tisuća nezaposlenih kod nas, a milione u velikim i bogatim zemljama. Pogledajmo koliko se kruha svakodnevno baca, koliko se skupe hrane kupuje za kućne ljubimce.
     Jedan poznati njemački novinar napravio je sljedeće „istraživanje“. Jednog dana stajao je na jednoj vrlo živoj berlinskoj ulici držeći u ruci jednu „štrucu“ ili „veknu“ toplog kruha i pitao: Tko je od vas spreman raditi jedan sat za ovaj kruh? Ljudi su reagirali na različite načine. Neki su vrtjeli glavom, drugi su se smijali, a treći ismjehivali „čudaka“. Neki su se čak otvoreno rugali. Prošao je prvi sat vremena, a da se nitko nije javio da će raditi za taj kruh. Nekoliko dana poslije isti novinar je ponovio isti pokus u Nairobiju u Keniji. Nakon samo nekoliko minuta javili su brojni ljudi koji su bili spremni raditi sat vremena za taj kruh. Kad je to nakon nekog vremena isto ponovio u Indiji, javilo se odmah preko sto ljudi, od kojih su mnogi bili spremni raditi, ne samo jedan sat, nego čak i cijeli dan za taj komad kruha.
     Ljudi su, pa tako i kršćani pridavali veliku važnost zajedništvu za stolom, posebno u prigodi velikih slavlja i svetkovina. Mnogi su tada pokazivali i dobrotvornu stranu određujući da se jedan dio hrane ima dati prosjacima, siromasima i gladnima.
     Zajedništvo oko stola u blagovanju za nas ima dvije važne točke: 1. Na otajstvenoj razini poziva nas na zajedništvo s Isusom oko euharistijskog stola, na koje se sabiremo u njegovo ime, a koji nas svojom milošću ujedinjuje u zajednicu svojih vjernika. 2. S druge strane na naravnoj razini naše gostoprimstvo i zajedništvo sa drugim ljudima, otvara naše srce za druge ljude, za strance, progonjene, siromahe, usamljene, one u tjeskobi, u žalosti i duhovnoj bijedi.
     Gostoprimstvo još od starine podrazumijeva slobodno otvaranje našeg srca i prihvaćanje drugih. Gostoprimstvo za nas kršćane podrazumijeva još da oni koji ugošćuju ljude to ne čine iz političkog ili bilo kojeg drugog interesa, već jedino iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kako nas je Isus poučio. Isto tako trebamo se prisjetiti da nikome, pa ni nama samima nije dovoljan samo kruh, kao ni neka druga hrana ili koje drugo materijalno dobro, veća da i mi i svi drugi trebamo ljudsku i Božju blizinu, kako nam je to Isus pokazao. Zato slaveći Euharistiju, posebno danas na Tijelovo prisjetimo se da je Isus molio Oca i blagoslovio pet kruhova i time nahranio veliko mnoštvo ljudi. On to materijalno čudo u Euharistiji ponavlja na duhovni način i njime hrani cijelu Crkvu duhovnom hranu.