XII. tjedan kroz godinu
Četvrtak, 25. 6. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
2Kr 24, 8-17;
Ps 79, 1-5.8-9;
Mt 7, 21-29

Evanđelje: Mt 7, 21-29

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću mu kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’ Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

     „Na njemu možeš graditi“, često kažemo, za nekoga držimo da je pouzdan, da ostaje pouzdan i siguran i u kriznim vremenima. Tko od nas ne želi da se i njega smatra takvim, da ima sigurno tlo pod nogama, sigurne temelje u životu i odlučno držanje koje ga nosi kroz život. Velika je kušnja, radije temeljiti svoje pouzdanje i svoje vlastito ostvarenje na svojim vrlinama ili silama, nego li na drugom.
     Isus nas poziva, da se upravo na ono usmjerimo na čemu možemo svoj životni program temeljiti. On savjetuje da to ne činimo na „pijesku ovoga svijeta“, već čvrstoj božanskoj stijeni. Nije najpametniji onaj koji traži najjednostavnije, najlakše i najbrže rješenje, već naprotiv onaj koji široka pogleda, pomno gledajući oko sebe gradnju planira na čvrstoj hridi. Tko se u vjeru samo od jednog do drugog brzog rješenja kreće, od jednog događanja do drugog, nemajući ništa, na što će temeljiti svoju svakodnevnicu, tomu će bujica sumnji, opterećenja, razočaranje razoriti kuću njegove vjere.
     Temelj moje vjere treba biti Volja Božja i osobni način življenja po toj volji, moja vlastita sigurna duhovnost. Ona se ne pokazuje u pukim riječima i usmenim priznavanjem. Ona se pokazuje u stavu odlučnosti, u životnom stavu kršćanskih djela i kršćanskog držanja.
     Blizina između Propovijedi na gori i čudesnih djela biva jasno, da je Isusovo učenje izazovno i zahtjevno učenje, koje traži promjenu srca. Svatko od nas mora se sam odlučiti. Da li ostajem u sebi začahuren ili me pogađa i otvara ova Radosna vijest, da li oslanjam na Boga, da li u vjeri nastojim živjeti novim životom. Želim svima nama, da budem ljudi o kojima će drugi  govoriti: „Na njemu možeš graditi“.