V. Vazmeni tjedan
Utorak, 12. 5. 2020.
Sv. Leopold B. Mandić, prezbiter
Spomendan

ČITANJA:
Dj 14, 19-28;
Ps 145, 10-13b.21;
Iv 14, 27-31a

Evanđelje: Iv 14, 27-31a

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama’. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.«

      Kroz ovo vazmeno vrijeme, slušamo i razmatramo djelovanje Crkve nakon Duhova o čemu nam svjedoče Djela Apostolska. Crkva svih vremena uvijek si je za ideal pred oči stavljala prvu Crkvu, prvu zajednicu svetih i vjernih. Kako vidimo, danas nam je pred očima srca i duha, događaj kad je Pavao bio kamenovan. Zašto se to dogodilo? Jer duh svijeta nikad nije, niti hoće prihvatiti Duha Svetoga i one koji djeluju po Njemu.
     Isus nam u današnjem evanđelju kaže da dolazi knez svijeta, ali, protiv Mene on ne može ništa, kaže Isus. Te Isusove riječi su se obistinile i u ovom događaju u životu svetog Pavla. Nakon što je kamenovan, tijelo mu je izbačeno izvan grada jer su mislili da je mrtav. No braća i sestre puni Duha i vjere, te prave bratske ljubavi okupili su se oko Pavla i Pavao je ustao i hrabro se vratio u grad iz kojeg je kamenovanjem izbačen. Koja ljubav u Pavlu za duše pogana i nevjernika, koja revnost i vatra Duha u njemu gori!
     Nadalje, vidimo kako su kršćani jedni drugima pripovijedali što Bog čini po njima i kako pogane i nevjernike čini svojima. Svi su bili apostoli mira! Kao što je i današnji svetac, sveti Leopold. On je cijeli život proveo izmirujući čovjeka s Bogom, vraćajući izgubljene sinove i kćeri Milosrdnom Ocu, po uzoru na prvu braću o kojoj smo upravo govorili koji su pogane i nevjernike privodili Božjoj ljubavi.
     Učimo i mi od svetih predaka u vjeri, borimo se mirom i ljubavlju za živote i duše naše braće i sestara, sa spremnošću podnijeti za njih i pogrde, osude, čak i smrt – samo da još jedna osoba spozna i prihvati da je voljena od Boga, da je vrijedna. Molimo se Duhu Svetom da nas ispuni istim žarom kojim je bilo ispunjeno Pavlovo srce, da svjedočimo divna djela Božja u svom životu i životu bližnjih.