Srijeda, 6. 5. 2020.

05 svibnja, 2020

Post By : MBL

IV. Vazmeni tjedan
Srijeda, 6. 5. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
Dj 12, 24 – 13, 5a;
Ps 67, 2-3.5-6.8;
Iv 12, 44-50

Evanđelje: Iv 12, 44-50

Iz Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Povika Isus:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio —
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla — Otac —
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«

     „Gdje si, Bože? Ne prepoznajemo te! Ne osjećamo te!“ – govore i ponavljaju mnogi, pritisnuti različitim teretima i nevoljama. Koliki su samo, opterećeni i vođeni takvim mislima, izmoreni i obeshrabreni – toliko da im i vjera gasne i slabi. Nije nas Bog napustio! Zar nas može napustiti? Zar je moguće da zaboravi na one koje je tako skupo platio? Ta nismo otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. (1Pt 1, 18-19) Što? Zar bi predao samoga sebe za nas da bi nas odmah nakon toga ostavio? Ne! Sigurno ne! Nije se utjelovio da bi se udaljio od nas; ili došao k nama da bi nas ostavio kao siročad. Naprotiv, s nama je u sve dane – do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20). Svakodnevno je s nama! Sve nam govori o njegovoj blizini. Cijela priroda nam svjedoči o njegovoj prisutnosti – bliži je od zraka kojeg udišemo i sunca koje nas obasjava. Ipak, mnoge oči ne vide i uši ne čuju; mnoga srca i dalje zatvorena, kamena, neutješena.
     U današnjem evanđeoskom odlomku vidimo – ili bolje rečeno – čujemo kako Gospodin podiže svoj glas, kako viče. Kao da, ljubavlju pokrenut, iz dubine svoga bića, poziva na promjenu. Želi privući pažnju svojih slušatelja, dozvati im u pamet ono bitno, želi ih poučiti.  Tko u mene vjeruje, – kaže Isus – i tko vidi mene: vidi i vjeruje u onoga koji Ga je poslao. Drugim riječima, sam Otac nam se otkrio kroz Sina; sam Bog nam se očitovao, i u isto vrijeme sakrio u liku Sluge. Otkrio nam se da bismo ga upoznali; sakrio nam se da bi mu bez straha pristupili. Stoga, nije bezazleno hoćemo li ga prihvatiti ili odbaciti; hoćemo li biti drski, nezahvalni i ravnodušni ili u zahvalnosti prihvatiti tako neizmjerni dar. Naime, Isus je došao izvršiti zapovijed koju je čuo od Oca – a zapovijed njegova jest život vječni.
    
Ukoliko danas osjećaš potrebu za izlaskom iz problema, ukoliko osjećaš potrebu za utjehom i spasenjem. Znaj da postoji rješenje i da nam je ono dano, da nam se ono začelo, da se utjelovilo i smjestilo u Marijinu blagoslovljenom krilu te iz njene utrobe zasjalo i obasjalo sva vremena i naraštaje. Mi se toj radosti radujemo jer je Svjetlost došla na svijet da nijedan koji u Njega vjeruje u tami ne ostane. Nije se Gospodin sakrio niti nas je napustio! Za onoga nije skriven – tko je postao jedno s Njim.