Vazmeno trodnevlje, koje smo započeli na Veliki četvrtak, doseže svoj vrhunac u Vazmenome bdjenju. Središnje vazmeno slavlje naziva se bdjenjem, koje bogatstvo obrednosti zaodijeva u iščekivanje, u budnost, u predanost onomu što će se zbiti.
     Bdjenje, neodvojivo od sumraka i noći, odvaja nas od naših briga i dnevnih poslova, odvaja nas i od uobičajene obrednosti večeri, darovane obitelji i odmoru, te nas izlaže iskustvu tame i noći. Upravo u tom ozračju noći i u ranjenosti grijehom proslavljamo Kristovo vazmeno otajstvo. Sva tri slavlja vazmenoga trodnevlja događaju se na razmeđu dana i noći, proslavljajući tri trenutka Kristova otajstvenoga prijelaza. Prvi je Kristovo predanje na posljednjoj večeri, drugi je Kristov prijelaz u smrt, a treći trenutak, koji nas kroz bdjenje odvlači dugo u noć, u novi dan, proslavlja Kristov prijelaz iz smrti u novost života, vječnost koju liturgija naziva »danom koji ne pozna zalaza«.
     Stoga ovo bdjenje, u kojem je kruna Isusova prolaska zemljom, govori o apsolutnosti prijelaza, o prijelazu nakon kojega više nema nikakvoga ograničenja, nego samo vječnost i beskraj. To proizlazi iz dara Kristova uskrsnuća.
     Predložak slavlja Vazmenoga bdjenja, čuvajući temeljni ustroj liturgijskoga slavlja, oblikovan je od četiriju dijelova: Službe svjetla, Službe riječi, Obnove dara krsne vjere i Duhovne pričesti. Predviđeno trajanje obiteljskoga slavlje prema ovome predlošku je 45 do 50 minuta.

     Tekstove za slavlje, zajedno s pjevanim dijelovima, možete preuzeti OVDJE.