Vazmeno trodnevlje
Subota, 11. 4. 2020.
VELIKA SUBOTA

ČITANJA:
 SZ: Post 1, 1 – 2, 2 (ili: 1, 1.26-31a);
       Post 22, 1-18 (ili: 22, 1-2. 9a.10-13.15-18);
       Izl 14, 15 – 15, 1a;
       Iz 54, 5-14; Iz 55, 1-11;
       Bar 3, 9-15.32 – 4, 4;
       Ez 36, 16-17a.18-28;
NZ: Rim 6, 3-11;
       Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23;
       Mt 28, 1-10

Evanđelje: Mt 28, 1-10

Iz Evanđelja po Mateju

     Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
     A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam."
     One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"

     Isusovo polaganje u grob nije napisano zbog njega samog nego zbog izvještaja o praznom grobu. Isus je odmah pokopan jer je drugi dan bio subota pa se grobu moglo doći tek prekosutra, tj. prvoga dana u tjednu. Žene koje su promatrale polaganje u grob, znale su gdje se grob nalazi. No da bi iskazale posljednju počast Isusovu tijelu pomazanjem, stigle su prekasno. Kad su ušle u grob čule su od anđela: „Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!“ (Mk 16,6). U središtu izvještaja o grobu i na kraju izvještaja muke stoji vjeroispovijed. Tako smo na početku povijesti tradicije. Izvještaj muke bez polaganja u grob i izvještaja o tome nije nikad postojao.
     Vjera u uskrsnuće Raspetoga od početka je bila ključ kasnije tradicije i razumijevanja muke. Smrt „Isusa iz Nazareta, raspetoga“ nije bila kraj. Svi svetopisamski citati i aluzije u izvještaju muke imaju za cilj da pokažu Isusa koji je neminovno raspet i neočekivano uskrsnuo. Ako psalmi muke žale bezizlaznu situaciju, a spašenik pjeva zahvalu, vidimo da je to iskustvo koje nalazimo u Isusovu slučaju. No Isus nije samo, kao nekoć pravednik, spašen iz duboke patnje, nego iz smrti. No nije time patnja umanjena, ili da je ne bismo uzimali ozbiljno. To je bio prvi argument prvih kršćana.
     Bog ne dopušta da patnik umre. To je poruka uskrslog Raspetog i navještaj kršćana. Tako govori Petar okupljenima u Jeruzalemu na prve Duhove, pozivajući se na Ps 16 (usp. Dj 2,24-28): „Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže:
„Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
ispuniti me radošću lica svoga“.