Službena primopredaja naše župe održana je u četvrtak, 17. kolovoza, kada smo se i pozdravili s dosadašnjim župnikom fra Tinom Labrovićem. Danas je na misi u 10h fra Ante Bešlić liturgijski uveden u službu župnika. Misu je predvodio mons. Ivan Šaško, a koncelebrirali su gvardijan fra Bože Vuleta te novoimenovani župnik fra Ante. 

Na početku svete mise pročitan je Dekret o imenovanju te fra Antin životopis, a uslijedila je njegova prisega prilikom uvođenja u novu službu.

Kao što je već najavljeno, dosadašnji župnik fra Tino postao je meštar novaka na Visovcu. Zahvaljujemo mu se na strpljivom vršenju službe u našoj župi i želimo mu puno blagoslova u daljnjem radu. Neka ga i dalje prati zagovor naše nebeske Majke.

Novome župniku želimo puno uspjeha i blagoslova te ga preporučamo u vaše molitve. Dragi fra Ante, dobrodošao!

Fotografije s današnjeg slavlja možete pogledati ovdje, a cjelokupni uvod i homiliju mons, Šaška možete pročitati niže.

foto: župa MBL

Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački

Uvod i homilija u euharistijskome slavlju Dvadesete nedjelje kroz godinu – A

prigodom uvođenja u službu župnika fra Ante Bešlića

u župi Bl. Djevice Marije Majke Božje Lurdske u Zagrebu

20. kolovoza 2023. u 10 sati

Braćo i sestre!

Vaša župa, okupljena na slavlju dana Gospodnjega, danas živi ozračje molitve i vjerničke ljepote i svečanosti, jer danas uvodimo u službu novoga župnika vlč. gosp. Fra Antu Bešlića.

U susljednosti župničke službe izražava se pastoralna narav Crkve, u kojoj Krist živi i djeluje po onima kojima Crkva po biskupu povjerava jedan dio zajednice vjernika. Uz njega, među nama pozdravljam oca gvardijana fra Božu (Vuleta) i ostalu braću franjevce, drage sestre redovnice, župne vijećnike, suradnike i suradnice; sve vas, dragi vjernici.

Dok radosno molimo za novoga župnika, izričem zahvalnost Bogu za župničko i svećeničko služenje fra Tina Labrovića. Zahvaljujemo za susrete i za dobrotu, za brižnost i nastojanja, za svaki prostor milosti u kojemu je djelovao u ovoj župi kao dosadašnji župnik. Hvala mu na svemu što je odražavalo Božju ljubav i ljudsku nesebičnost, na svakoj žrtvi i trudu, na naporu koji je, zajedno sa svojom redovničkom subraćom i s vama, dragi vjernici, uložio, da bi cijela župa, a osobito najpotrebniji u zajednici, osjetili Kristovu ljubav i dobrotu.

A sada, braćo i sestre, poslušajmo Dekret imenovanja fra Ante župnikom, s kojim ćete nastaviti hod u vjeri zemaljskim putovima u svjetlu nebeskoga kraljevstva. Molim oca gvardijana fra Božu da pročita dekret našega zagrebačkog nadbiskupa, mons. Dražena Kutleše.

(Slijedi čitanje Dekreta.) 

Nakon što smo čuli Nadbiskupov Dekret, poslušajmo nekoliko važnih podataka iz životopisa fra Ante.

Fra Ante Bešlić, pred nama kao prezbiter, svećenik, redovnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, rođen je 11. kolovoza 1987. u Splitu, kao sin jedinac oca Filipa i majke Jasne rođ. Jerončić. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u župi Gospe Sinjske u Sinju.

Osnovnu je školu pohađao u Sinju od 1994. do 2002., nakon čega – također u Sinju – upisuje Tehničko-industrijsku školu Ruđera Boškovića, gdje je maturirao 2006. godine.

Teologiju je studirao na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu od 2008. do 2011. i na Filozofsko-teološkome institutu Družbe Isusove u Zagrebu (afiliran Papinskomu sveučilištu Gregoriana u Rimu) od 2012. do 2016. Na njemu je te godine i diplomirao radom iz pastoralne teologije o prenošenju vjere mladima (pod vodstvom s. Beate Prkačin, OSU).

U novicijat je stupio 2007., a prve redovničke zavjete položio je 5. srpnja 2008. Svečane redovničke zavjete položio je 3. listopada 2014. u Splitu, u Franjevačkome samostanu na Trsteniku (u ruke tadašnjega provincijala fra Joška Kodžomana).

Za đakona ga je 22. studenoga 2015. godine u katedrali sv. Dujma u Splitu zaredio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Đakonski pastoralni praktikum (od 23. studenoga 2015. do 20. lipnja 2016.) vršio je u Župi sv. Ante Padovanskoga u Šibeniku na Šubičevcu.

Za prezbitera, za svećenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 25. lipnja 2016. zaredio ga je također nadbiskup Barišić u konkatedralnoj crkvi sv. Petra u Splitu.

Mladu misu proslavio je 24. srpnja te godine u župi i crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske ističući izabrane prigodne psalamske riječi kao svoje geslo: „K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju.“ (Ps 25, 1)

Svoje svećeničko služenje započeo je kao župni vikar u župi Gospe od Zdravlja u Splitu, gdje je stao tri godine (do ljeta 2019.). Zatim je četiri godine, od srpnja 2019. do ovogodišnjega ljeta, bio župnik u Župi sv. Jeronima na šibenskim Metérizama.

Kao što smo čuli u Dekretu, na prijedlog provincijala fra Marka Mrše, zagrebački nadbiskup Kutleša imenovao ga je župnikom ove župe Majke Božje Lurdske.

Braćo i sestre, sigurno da ovi podatci, kakvi uvijek djeluju pomalo šturo, ne mogu dati punu sliku životnosti koju ćete otkrivati, dijeliti i s njome međusobno rasti. Jer sada u životopis fra Ante ulazite vi, baš kao što i on postaje novim pratiteljem i dionikom vaših životnih koraka. Jedni drugima postajemo nove stranice životne knjige koju u ruci drži naš Gospodin.

Radujemo se što je među nama, a ja mu iskreno zahvaljujem na otvorenosti novim poticajima i za ugrađivanje u život Zagrebačke nadbiskupije. Dragi fra Ante, ovo je sada tvoja župa, tebi povjerena vjernička obitelj. U njoj živi svoj svećenički poziv nesebično služeći vjernicima i svima koji traže Gospodina i žele prepoznavati i slijediti njegovu milost u susretu s Crkvom. Svoju dušu i duše svih koje susrećeš nastaviti uzdizati Bogu svojim žarom i svojom vedrinom.

Dragi fra Ante, u Gospodinovo ime dolaziš,

u njegovo te ime primamo! Dobro nam došao!

Braćo i sestre, na početku euharistije, najvećega dara u našemu životopisu, molimo Gospodina da nas svojim Duhom pohodi, pročisti i obraduje, praštajući nam naše grijehe koje ispovijedamo; za njih se iskreno pokajmo.

Homilija

Liturgijska čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67,2-3.5-6.8;

Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28

1. Čudesna 'žena od mrvica'; pripadnica nežidovskoga naroda, strankinja, odlučna majka, inteligentna i uporna; žena koja se ne predaje pred šutnjom, kao ni pred Isusovim otresitim govorom; jedna od najsimpatičnijih osoba spomenutih u Evanđelju.

Obično se u susretu s Isusom mijenjanju drugi ili barem svoje stavove. Ovdje ostaje dojam da Isus mijenja svoj pogled. Žena iz druge zemlje, pripadnica druge religije, na neobičan način razgovara s Isusom; kao da mijenja njegovo motrište, pokazujući nama kako se otvara obzor srca, osjetljivost za glad i bijedu djece, bez obzira jesu li iz Izraela, Tira i Sidona, Hrvatske, Nigerije, Indije ili Brazila: glad je jednaka, bol je jednaka, a jednaka je i majčinska ljubav.

Žena svojim načinom i riječima Isusu – i drugima – govori: Ne, ti nisi došao samo za pripadnike svoga, židovskoga naroda, nego si došao i za mene; ti si Pastir boli svega svijeta.

I učenici su uključeni u tu majčinu molbu, u blago, ali uvjerljivo 'nametanje' i nepopustljivost. Oni Isusa potiču, ali ne iz ljubavi nego iz sebičnosti: Odgovori joj, tako će nas ostaviti na miru. Ali Isus je odrješit i jasan, čak i grub u izrijeku kojim odbija: Poslan sam samo ljudima svoga naroda, moje religije i moje kulture.

A žena se ne predaje: Pomozi meni i mojoj djeci. Na tu upornost Isus uzvraća slikom koja je teško poveziva s njegovom blagošću: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.“ Isus, kao pripadnik židovskoga naroda, koristi pojmove koji su odraz tadašnjega odnosa njegovih sunarodnjaka prema strancima.

2. Na tu Isusovu rečenicu dolazi genijalan odgovor Kanaanke: Istina je. Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara! To je obratnica u pripovijedanju. Ta slika prosvjetljuje. Očito je da ju je Isus izvukao, 'iznudio' iz ženina neodustajanja. U Božjemu kraljevstvu ne postoje djeca i oni koji nisu djeca, ljudi i psi, nego samo glad i djeca koju treba nasititi.

Ženo, velika je tvoja vjera! Vjera je to žene koja ne ide u Hram, koja ne poznaje Sveto pismo; koja se moli drugim božanstvima, ona je za Isusa žena velike vjere…

Nekima bi to moglo biti opravdanje da se ne mole, da ne idu u crkvu, da im nisu potrebni drugi vjernici, da ne upoznaju svoju vjeru niti si postavljaju pitanje što bi kao kršćani trebali činiti…

Ipak, takvo se opravdanje, a zapravo samozavaravanje, ne nalazi u ovome Evanđelju. Ona, iako nema nekih očekivanih preduvjeta, dolazi k Isusu, želi ga susresti, reći mu svoju muku, moliti ga pred drugima. Ona ujedno ispovijeda vjeru u Isusa; prepoznaje da u njegovu kraljevstvu, u Božjemu srcu, nema suprotstavljenosti među ljudima; ispovijeda vjeru da Bog 'trpi' bol zbog boli bilo kojega svoga djeteta; da trpljenje jednoga čovjeka znači više od svih zemaljskih pripadnosti.

Ona ne zna izreći vjeru iz popisa zapovijedi, ali te zapovijedi osjeća u sebi i posjeduje vjeru majki koje trpe. Ona Boga poznaje iz svoje nutrine; osjeća ga kako kuca u ritmu njezina majčinskog srca dok vapi; osjeća ga u dubini svojih rana.

Apostol Pavao piše kršćanima u Rimu: „Opravdava vjerovati srcem, (a ustima ispovijedati spašava.)“ (Rim 10, 10) Ona zna da je Bog sretan kada majka, bilo koja majka, u zagrljaj može primiti svoje dijete, sito i sretno.

Neka ti bude kako želiš. Isus izokreće njezinu molbu i vraća joj neočekivan odgovor: Ti i tvoja gorljiva želja zapovijedate. Tvoja vjera i tvoja čežnja nalik su majčinu krilu iz kojega se rađa čudo.

3. I ove nedjelje dionici smo čuda mrvica. Ovdje u euharistijskome slavlju – što imamo? Nošeni vjerom i Božjom Riječju, s malo kruha i vina, u zajedništvu sa svojim bližnjima, slavimo najveće bogatstvo.

Ovo je prilika da jasnije uočimo vrijednost župe. Niti jedna društvena stvarnost, niti jedan oblik druženja ili okupljanja, ne može zamijeniti župu.

Župa je – prije svega drugoga – zajednica okupljena oko stola Božje riječi i euharistije. Župa je u Crkvi, od samih početaka, temeljna zajednica za život kršćana, a razvija se iz malenih jezgri, iz 'mrvica' domova, 'kućnih Crkava', koje su građene po uzoru na obitelj i obiteljske odnose (usp. Rim 16, 3-5; 1Kor 16, 19-20; Fil 4, 22), imajući u sebi posebnost: vjeru u Krista i dublje razloge od obiteljskih.

Od njezine pojave, župa je odgovor na izazove svakoga vremena, jer nosi i živi Radosnu vijest, prije svega naviještanjem nebeskoga kraljevstva i slavljenjem sakramenata.

4. Župa je duhovni, stvarni dom među obiteljskim domovima, među obitavalištima ljudi. Bog se utjelovio u Isusu Kristu, da bi bio bliz čovjeku u svakoj životnoj okolnosti.

U suvremenoj kulturi, u kojoj se mijenjaju pristupi prostoru, kada se čini da je sve tako blizu, nadohvat ruke, osjećamo kako teško pada ne biti jedni s drugima; koliko nam je potrebno biti zajedno, biti blizu. Slika društva i zajednice se mijenja – uvijek je bilo tako – ali čovjek u svojoj biti ostaje isti, sa svojom potrebom pripadanja, s očitovanjima povezanosti, s odnosima i odgovornostima.

Nastojimo da župe budu prostori i ozračja blizine i ljubavi, zajedništva koje se ne sastoji samo od društvenih međuodnosa i interesa, nego zajednice vjere koje svijet nastoje uvijek gledati očima Božje objave.

Župa je organizirana zajednica koja traži suradnju i službe, a u svakoj od njih nosivu snagu ima ljubav i služenje, ne radi neke materijalne dobiti, nego radi Božjega kraljevstva, radi radosti u srcima ljudi koji susreću Krista kao smisao svoga postojanja. Taj smisao nije zatvoren u prolazno, već prolaznomu daje okus i puninu.

Isusovi su učenici, slijedeći svoga Učitelja, u školi svetih i blaženih, učili čekati, mjeriti Božjim vremenom i načinima, jačajući u sebi sigurnost da je Gospodin s nama i da nikada nismo sami, ni u najvećim nevoljama.

5. Draga braćo i sestre, u tome duhovnom ozračju danas uvodimo u službu novoga župnika – fra Antu. Izvanjska ograničenja ne prestaju nas podsjećati na krhkost i na darove, na vrijednost naših bližnjih, na prepoznavanje bitnoga.

U životu župne zajednice župnik ima svoje iznimno važno i odgovorno mjesto, ali bez župljana je rast zajednice i životnost župe nezamisliva.

Župnik se brine za proširivanje prostora navještaju Radosne vijesti, za prepoznavanje djelovanja Duha Svetoga, za organiziranje pastorala, a osobito sakramentalnoga života. On je na čelu suradnje pastoralnoga i ekonomskoga vijeća, a brine se i za ostala djela koja promiču evanđeoski duh. Župa je mjesto na kojemu se prepoznaje kršćanska osjetljivost za potrebe bližnjih, za društvenu pravednost, za obrazovanje i odgajanje djece i mladih. Župa u svojim molitvama i djelima odražava svoju vjeru i lice Crkve.

Stoga vas molim, braćo i sestre, da svome novom župniku od prvih dana pomažete; da ga prihvatite s ljubavlju i poštovanjem. Nemojte se stidljivo držati postrance, nego se aktivno sa svojim darovima i nadahnućima nastavite uključivati i zalagati u životu župe. I dalje nastojte razvijati što više župnih djelatnosti u punome rasponu i ljepoti župne obitelji. Uz svoga župnika možete, a na to smo pozvani, graditi katoličku kulturu koja toliko nedostaje našemu hrvatskom društvu.

Župa je mogućnost novih oduševljenja. Ona je u našemu suvremenom hrvatskom ozračju dar za novi način življenja, ponašanja, djelovanja; počevši od stava zahvalnosti, odgajanja djece i mladih do solidarnosti i govora vječnosti, koji tako lako prekriju svagdanje brige.

Fra Ante dolazi iz Sinja; oblikovan je od svoga djetinjstva u marijanskome ozračju, u Majčinu krilu. Od nje se uči – ponizno – snaga malenosti, vrijednost mrvica. Mogli bismo reći: od Gospe ka Gospi. Kao da je sve poznato, zdravo ukorijenjeno, nutarnje i izvanjski prepoznatljivo. Jer ovdje izgovoriti fra Ante ujedno povezuje s darom oca Ante Antića.

Uistinu, sve je tu… A na početku i na kraju – molitva jednih za druge, molitva za odaziv na Isusov poziv; molitva za svoga župnika i župljane, molitva za Crkvu, za našu Nadbiskupiju.

Amen.