XI. tjedan kroz godinu
Ponedjeljak, 15. 6. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
1Kr 21, 1-16;
Ps 5, 2-3.4b-7;
Mt 5, 38-42

Evanđelje: Mt 5, 38-42

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno:  Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onome tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.«

     Matejevo evanđelje, iz kojeg već duže vremena čitamo evanđeoski tekst, sadrži pet velikih Isusovih govora, a svaki od njih je obilježen drugom idejom koju je Isus želio prenijeti svojim slušateljima.
     Prvi od tih govora jest tzv. Govor na gori. On je na neki način i najvažniji jer je u njemu stavljen naglasak na Kraljevstvo nebesko kojega je Isus i došao navijestiti. Iako nas biblijski stručnjaci uče da Isusov Govor na gori ne donosi ništa što već nije rečeno u  Starom zavjetu, rabinskim spisima ili u naučavanju mudraca raznih kultura ipak ovaj govor je poseban jer ga izriče netko tko je u sebi nosio duh toga novog svijeta kojim odiše Govor na gori. U Isusu je taj novi svijet postao stvarnost. Prestalo je samo biti ideal i postaje mogućnost za ostvarenje, za konkretni život svakog pojedinca što je do tada bilo gotovo nemoguće. Zato Isus na početku Govora na gori i govori da nije došao dokinuti nego proširiti, naprosto produbiti ono što je do tada govoreno „kao bez duše“. Isusov izričaj: Čuli ste da je rečeno… …a ja vam kažem… upravo to potvrđuje.
     Današnji evanđeoski tekst nam govori o osveti. Svaka osveta je od zloga. Isus veli: nije normalo da živiš s osvetom u duši. Osveta te dovodi do začaranog kruga jer ćeš cijeli život u svom srcu nositi misao kako se osvetiti onom tko ti je nanio nepravdu. Ta će te pomisao i želja za osvetom izjedati i progoniti umjesto da „okreneš i drugi obraz“ i nastaviš mirno živjeti. Osveta čovjeka dovodi do toga da svaki dan iznova proživljava bol koju je jednom zadobio, možda i teže nego prvi put. Mi prebiremo u svom srcu svu tu bol koja nam je nanesena samo s jednim ciljem: ako mu okrenem i drugi obraz – kako mu vratiti. Mi i u najboljem slučaju pokušamo zaboravit, pa nam ne uspijeva, pa ga potisnemo, ali onda probije naglo, eksplozivno, kad se najmanje nadamo. Probije na nekom tko ni najmanje nije kriv.
     Ono što najgore radimo u tom slučaju kad se želimo osvetiti jest što se mi u takvom slučaju zaljubimo u samog sebe kao žrtvu – samosažaljenje. Postanem sam sebi drag zato što su me drugi izranjavali, probudim sućut prema samom sebi i očekujem da i drugi imaju istu sućut prema meni, a ako mi je ne pokažu oni postaju moji neprijatelji. Onda počnem pričati o sebi kao žrtvi, moljakam svojom pričom da mi drugi pokažu sućut: da, ti si nevina žrtva. I ne primijetim da postanem odvratan i sebi i drugima zbog toga što se više ne mogu ni na što osvrnuti nego na to što su mi drugi zlo učinili. Onda još gori demonski korak činimo – počnemo sebe mjeriti s drugim žrtvama. Ulazimo u suparništvo tko je veća žrtva, tko je komu više zla nanio. Negdje u podnožju mislimo: onaj tko je veća žrtva taj ima pravo tako se ponašati, on ima pravo bit žrtva. Taj izgovor je opravdanje za svoje krive čine. I još gori korak – u jednom trenutku postanem slijep za ono što činim. Sad počinjem sam činiti ono što je meni netko davno učinio. Udaram druge po obrazu… i krug se zatvara. U početku sam bio nevin, ništa nisam zaslužio i učinjeno mi je zlo, a na koncu krug se zatvara i ja isto činim: udaram druge.
     Krist zato veli da je to od zloga. Okretanjem drugog obraza ja samo prekidam spiralu nasilja ali i proces osvete koji mene dovodi u istu poziciju kao i onoga tko je mene povrijedio.  Slijedeći Krista pobjeđujemo zloga koji želi mržnju i nasilje. Slijedeći Krista mi ulazimo u proces ljubavi koji me oslobađa. Na nama je da izaberemo što želimo: ljubav ili nasilje.