Petak, 1. 5. 2020.

30 travnja, 2020

Post By : MBL

III. Vazmeni tjedan
Petak, 1. 5. 2020.
ili: Sv. Josip Radnik
Svagdan

ČITANJA:
Dj 9, 1-20;
Ps 117, 1.2;
Iv 6, 52-59

Evanđelje: Iv 6, 52-59

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

     U svijetu, u obitelji, u zajednicama nedostaje kruha i mnogi su osuđeni na umiranje. U svijetu, u obiteljima, u zajednicama nedostaje božanskog kruha”, ljudi na to zaboravljaju i zato ljudski međuodnosi postaju napeti, postaju neljudski. “Božanski kruh" može oživjeti i saćuvati nas od smrti,mržnje, napetosti, neljudskosti. „Ja sam kruh života (…) Ovo je onaj kruh koji s neba silazi da tko od njega jede ne umire. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zuvjek. Kruh koji ću ja dati jest moje tijelo za život svijeta” (Iv 6, 48-5l).
     Svijet, ovaj današnji i sutrašnji, traži, tražit će od nas kršćana da im u pravo vrijeme dajemo božansku hranu, jer svi trebamo stići na isto odredište i susresti se s Bogom licem u lice. Tom hranom trebamo najprije  biti sami hranjeni da bi mogli hraniti druge. Ta božanska hrana prosipa se svakodevno pred našim očima, mislima na razno načine: molitva osobna, zajednička, razmišljanja, euharistijska slavlja, čitanje sv. Pisma. Euharistija je punina života. „Euharistijsko se slavlje ne može iscrpsti u svetištu.“ (sv. Ivan Pavao II, Dies Domini, 45)
    
Sigurno je da svatko od nas traži primjer, teško ga je naći, ali padali nam na pamet biti primjer? Ljudi traže primjere, a veoma rijetki žele biti primjer. Ljudi traže primjer, najčešće, da im se dive, a vema rijetko da ga nasljeduju. Kristov učenik/ca nema drugog i ne traži drugi primjer,  jer je svaki drugi primjer polovičan, kršćanin/ka slijedi svojeg Učitelja koji je jasno i glasno rekao: Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite,  jer to je­sam. (…) Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama  (Iv 13, 13-15). Zato s pravom napisa sv. Ivan Pavao II.: „Euharistija stvara zajedništvo te odgaja za zajedništvo. (…) Tko prima otajstvo jedinstva, a ne čuva vez mira, ne prima otajstvo u svoju korist, nego dokaz protiv sebe.“ Amen.