III. Vazmeni tjedan
Četvrtak, 30. 4. 2020.
Ili: Sv. Pio V., papa
Svagdan

ČITANJA:
Dj 8, 26-40;
Ps 66, 8-9.16-17.20;
Iv 6, 44-51

Evanđelje: Iv 6, 44-51

Iz Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:
»Nitko ne može doći k meni
ako ga ne povuče Otac koji me posla;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Pisano je u Prorocima:
Svi će biti učenici Božji.
Tko god čuje od Oca i pouči se,
dolazi k meni.
Ne da bi tko vidio Oca,
doli onaj koji je kod Boga;
on je vidio Oca.
Zaista, zaista, kažem vam:
tko vjeruje, ima život vječni.
Ja sam kruh života.
Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.
Ovo je kruh koji silazi s neba:
da tko od njega jede,
ne umre.
Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
— za život svijeta.«

     Nećemo biti u krivu, ako pogledamo preko prvog čitanja šire u simboličkom obliku. Zabilješka kaže da je Etiopljanin čitao Sv. Pismo, upravo kad je Filip pristupio k njemu. Nije čudno da se radi o dostojanstveniku etiopske kraljice, jer postoji biblijska tradicija i povijesne činjenice o Židovima u Etiopiji (falaša) i o Židovima na otoku Elefantini kod Asuana u Egiptu. Filip ga je upitao: Razumiješ li što čitaš? (Dj 8, 30b). Na što je Etiopljanin odgovorio: Kako bih mogao, ako me tko ne uputi? (Dj 8, 31b). Potom je Etiopljanin zamolio Filipa da se uspne i sjedne s njim u kola. Tako je Filip postao njegovim učiteljem. U stvari, Filip predstavlja Crkvu i svu njenu tradiciju. Etiopljanin predstavlja svakog čovjeka koji rado želi znati više o svojoj vjeri.
     Jako je važno za nas shvatiti da Sv. Pismo pripada Crkvi i da mora biti shvaćeno u svijetlu tradicije. U stvari, prva Crkva je bila skupina vjernika, koji su propovijedali svoju vjeru u Isusa Krista još prije nego li su napisane prve knjige Novoga Zavjeta. Najstarija knjiga Novoga Zavjeta, Prva poslanica Solunjanima nije bila zapisana prije otprilike 50 godine poslije Krista. Danas Crkva, ima za sobom dvije tisuće godina staru tradiciju i jedini je tumač Sv. Pisma.
     Dobra je činjenica da je Isusovo učenje u Evanđelju izraženo riječima: Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta (Iv 6, 51b). Crkva vjeruje da je Euharistija uistinu tijelo Kristovo, koje primamo u pričesti. O ovom shvaćanju i vjerovanju nisu bila postavljana pitanja sve do jedanaestog stoljeća, a tek u šesnaestom stoljeću stvar se zakomplicirala. Mnogi ljudi, danas, iz razloga koje ne možemo razumjeti odbijaju doslovno prihvatiti ovo Isusovo učenje. I dosada nam je Crkva jamčila, i ne samo na temelju tumačenja nakon dvije tisuće godina, već na temelju stare i sigurne tradicije, koja nam kaže da Isus uistinu misli i vjeruje ono što govori i na to poziva i nas.
     Trebamo biti sretni i radosni da imamo Crkvu kao sigurnog i ispravnog vodiča za tumačenje Sv. Pisma. Držeći se njenog vodstva i tradicije nikada nećemo zalutati na krivi put.