06 veljače, 2022

Post By : MBL

PETA NEDJELJA  KROZ GODINU

 

Prorok Izaija je gledao Boga u viđenju prije nego je primio proročko poslanje. Apostoli, zadivljeni izvanrednim ribolovom, ostavljaju sve i idu za Kristom. Kad su povjerovali u uskrslog Krista, odlaze i svemu tada poznatom svijetu naviještaju blagovijest spasenja. I kršćanima je neophodno da spoznaju Boga i Krista. Spoznati Krista i Boga ne znači samo intelektualno upoznati, već životno prihvatiti Boga i Krista kao pokretače njihova života. Tada će oni biti pravi svjedoci Božji u svijetu. Nitko ne može govoriti da je Božji svjedok a da istovremeno ne govori drugima o Bogu i Kristu.

 

  1. ČITANJE Iz 6, 1-2a.3-8

Susreo sam Boga i on me je poslao. – Upravo nam to govori prorok Izaija preko slika uobičajenih za njegovo vrijeme. I Izaija postaje Božjim svjedokom. I danas nas još pokreće iz našeg »mira« glas proroka Izaije.

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu svetište. Iznad njega stajahu serafi i klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!«

Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: »Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!«

Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.«

Tada čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«

 

 

Psalam Ps 138, 1-5.7c-8

Pred licem anđelâ pjevam tebi, Gospodine.

 

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca

jer si čuo riječi mojih usta.

Pred licem anđelâ pjevam tebi,

bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

 

Zahvaljujem imenu tvojem

za tvoju dobrotu i vjernost.

Kad sam te zazvao, uslišio si me,

dušu si moju pokrijepio.

 

Nek ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje

kad čuju riječi usta tvojih,

nek pjevaju putove Gospodnje:

»Zaista, velika je slava Gospodnja!«

 

Gospodine, tvoja me desnica spašava!

Gospodin će dovršiti što započe za me!

Gospodine, vječna je ljubav tvoja:

djelo ruku svojih ne zapusti!

 

 

  1. ČITANJE 1Kor 15, 1-11

Evo što vjerujemo! – Apostol potvrđuje svoju vjeru u uskrslog Krista. On je primio predaju i dalje je prenosi. U ovom odlomku nam je dana prva ispovijest vjere u Krista. U kršćanskoj ispovijesti vjere sve se svodi na ovo: Krist je umro i uskrsnuo.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

 

 

EVANĐELJE Lk 5, 1-11

Oni ostaviše sve, pođoše za Kristom. – Ponajprije, apostoli imaju pouzdanje u onoga koji im obećava obilan ribolov. Ali odmah zatim shvaćaju da je riječ o nečem posve drugom: potrebno je osloboditi ljude i svijet. Tad oni sav svoj život stavljaju u službu tog cilja. To je cilj i svih današnjih apostola Kristovih.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

 

 

 

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/