
09 travnja, 2020
Post By : MBL
Vazmeno trodnevlje
Petak, 10. 4. 2020.
VELIKI PETAK
ČITANJA:
Iz 52, 13 – 53, 12;
Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25;
Heb 4, 14-16; 5, 7-9;
Iv 18, 1 – 19, 42
Kršćanska braćo i setre! Vjerujem da smo svi pažljivo slušali, čitali, promišljali izvještaj o dramatičnim događajima posljednjih dana zemaljskog života Isusa Krista. Mogli smo vidjeti/zaključiti, rekao bih i osjetiti tko je Isus, ali i tko je čovjek, tko sam ja. S jedne strane: Dosljednost, istina i ljubav i s druge strane izdaja, laž i mržnja.
Mi ljudi, redovito, u teškim, recimo još istinitije, i neznatnim problemima, životnim poteškoćama, nastojimo se izvući, pobjeći, prijeći na drugu stranu, zaboraviti mnoga obećanja, misleći kako preživjeti i pod cijenu laži, prijevare, zataje. Isus ostaje dosljedan. Vojnicima koji ga traže odgovara: Ja sam! Petru zapovijeda: Djeni mač u korice!Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem? Isus nas je htio poučiti/pokazati kako preuzimati i izvršavati obaveze, kako živjeti život i kada treba trpjeti.
Svi sudionici, optužitelji u ovom procesu kolebaju se, neodlučni su, gotovo prestrašeni uza svu buku i izvanjsku odlučnost. Šalju Isusa od Ane do Kaife, Pilata. Svoje odluke, optužbe žele donijeti po „zakonu“, ali se ne slažu tko treba izreći konačnu presudu – nisu sigurni da je istina ono zašto Isusa optužiju.
Masa, koja je zavedena od najviših službenika i tumača zakona, presuđuje svojom vikom, galamom. Glavari i zakonoznanci pozivaju se na zakon da sačuvaju položaj, vlast, a ne jer su ustanovili prijestup. Ujedinjuju se stari neprijatelji. Židovske i Rimske vlasti, duhovne i svjetovne vlasti Židovskog naroda.
Isus pred svima stoji u istini i na njihove upite odgovara kratko i jasno, „ništa nisam u tajnosti govorio“, na što oni zamuknu, a „sluga pljusne Isusa“ – Njega, svjedoka istine: „Došao sam da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ Ovu poruku nesmjemo zaboraviti u životnim iskušenjima.
U najtežim trenutcima Isus ne zaboravlja svoje. Povjerava svoju Majku svom najvjernijem učeniku, a učenika i sve svoje učenike i učenice do kraja svijeta povjerava svojoj Majci. „Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke!“ Tako je započeo uzajamni život i briga Isusove Majke za Njegove učenike i učenice i briga učenika i učenica za Isusovu Majku. Toga trebamo postati svijesni i mi današnji učenici i učenice Kristive. Povjereni smo Blaženoj Djevici Mariji i Blažena Djevica Marija je povjerena nama. Zbrinuvši one koje je ljubio, radi kojih je i došao i podnio smrt na križu, a među tima smo i mi, konačno odlazi onome od koga je došao – Ocu. „Dovršeno je! I prignuvši glavu, preda duh.“ Prihvatio je križ i samu smrt za nas i tada je mislio na nas. To je ljubav! Mjera ljubavi!
Kršćanska braćo i setre, ovo je poruka i oporuka i primjer nama, o njimu je potrebno promišljati, potrebno ga je živjeti, ne samo u dane Velikog tjedna, nego svakodnevno ako želimo biti, a ne samo zvati se Kristovi učenici, učenice. Posebno je to potrebno živjeti danas u ovim vremenima, prostorima, životnim okolnostima. Ovo je vrijeme ispita, provjera koliko smo ljudi, kršćani, Isusovi učenici, učenice. Amen.