
04 listopada, 2023
Post By : MBL
Danas slavimo svetkovinu svetog Franje Asiškog, osnivača franjevačkog reda. Svete mise u našoj župi su u 7 i 8 ujutro, a navečer je svečano misno slavlje u 19h.
Svima koji nose ime Franjo, Frane, Franka, i svima koji nose izvedenice Franjinog imena želimo sretan imendan!
Svima vama, a posebno našim časnim sestrama, fratrima, framašima i trećoredcima, želimo radostan i blagoslovljen blagdan serafskog Oca Franje. Neka sve prati njegov zagovor.

Molitva sv. Franje Asiškog
Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav, razum i znanje, Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed. Amen.
„Franjo, idi obnovi moju Crkvu…“ 2023
Ovogodišnji blagdan sv. Franje ostat će posebno zabilježen u povijesti Katoličke Crkve. Zašto?
Danas je u Vatikanu započela biskupska sinoda koja će trajati tri tjedna, do 29. listopada.
Održavanje sinoda utemeljio je papa Pavao VI. 1965. godine. Otada je održano 15 a ova je 16. Završno zasjedanje ove sinode bit će u listopadu 2024.
Odabir današnjeg dana za početak ovog iznimno važnog skupa za život i budućnost Crkve nije nikakva slučajnost. Tijesno je vezan za sv. Franju. Kako? Ove godine se obilježava 800. obljetnica Potvrđenog pravila franjevačkoga reda. To je zapravo službeno odobrenje Crkve za viziju, duh i način života koji se oblikovao oko karizme malog brata, kako je sebe nazivao sv. Franjo Asiški. Bog je na svoj način uzburkao duh asiškog mladića Franje u vrijeme kad su institucionalno vrlo moćnu Katoličku Crkvu razdirali razni pokreti i pobožnosti. Dok je na čelu Crkve bio jedan od najmoćnijih papa u njezinoj povijesti, Inocent III., tadašnje stanje Crkve papa Benedikt XVI. opisao je ovako: „Crkva je bila uništena iznutra…“. Taj moćni papa, Inocent III, u snu je vidio kako se ruši bazilika Svetog Ivana u Lateranu i jednog nepoznatog redovnika kako svojim ramenima sprječava rušenje crkve. Taj isti papa, Inocent III., prepoznat će tog redovnika dvije godine kasnije (1209.) u Franji iz Asiza koji je sa svojom braćom došao tražiti od Pape blagoslov za svoje poslanje koje je primio od Krista. I dobio je njegov blagoslov!
Stanje Crkve u vrijeme sv. Franje, kao i u naše vrijeme, nije nikakva iznimka. „Ruševnost“ je trajno obilježje Crkve. Ako nema kontinuirane obnove, Crkva, kao i svaka obitelj, postaje sve derutnijom, kao i obiteljska kuća. A da najveće opasnosti za Crkvu dolaze iznutra, „uvijek se znalo“, ustvrdio je u svom pontifikatu Benedikt XVI. (novinarima na putu za Lisabon 11. 05. 2010.), „ali danas to vidimo na stvarno užasan način“. Crkva je započela temeljitu nutarnju obnovu II. Vatikanskim koncilom (1962.), ali ta se obnova negdje provodila nevoljko i površno pa se urušavanje širilo i postalo vidljivim „na stvarno užasan način“, kako je rekao papa Benedikt XVI.
Franjo je u svoje vrijeme ozbiljno shvatio Kristov poziv: „Franjo, idi obnovi moju Crkvu“, i započeo obnovu – „iznutra“. Tražio je program i našao ga u Kristovu evanđelju. Dok su drugi njegovi suvremenici „izvana“ kritizirali crkvene strukture, Franjo je sa svojom braćom sve radio u poslušnosti papi. Nije Franji trebala verbalna kritika, on i njegova braća bili su zadivljujuća kritika. Nisu trebali napadati strukture jer su se služili najmoćnijim sredstvom nutarnje promjene, Evanđeljem, metodom koju je testirao Bog tako da se utjelovio u Isusu i pretrpio sve ljudske nevolje do smrti i to smrti na križu.
Obnova Crkve u Franjino vrijeme činila se nemogućom. No Franjo je počeo s onim što je bilo neophodno (vlastito obraćenje – a simbol toga je poljubac i zagrljaj s gubavcem) a onda je, u dogovoru s crkvenim vlastima radio ono što je bilo moguće (simbol tomu su riječi koje mu je Isus uputio s križa: „Franjo, idi obnovi moju Crkvu“). Sve što je Franjo poduzimao, što su mnogi doživljavali nemogućim, bilo je popraćeno neočekivanim, onim što je Božje djelo.
Istaknimo značajnu znakovitost: Franjo prije 800 godina od pape traži i dobiva službeno odobrenje svog pokreta koji je stoljećima imao snažan utjecaj na život Crkve, tj. na njezino trajno obnavljanje. Danas se događa obratno: Danas se Papa, u osobi pape Franje, nadahnjuje na životu i djelu sv. Franje za obnovu Crkve u naše vrijeme, s istom poslušnošću Kristovim riječima: „Franjo, idi obnovi moju Crkvu“.
Polazak i odredište Franjina puta bio je Isus. Franjo je bio fasciniran Božjim utjelovljenjem u Isusu (Alfa i Omega). Ta je fascinacija točno prije 800 godina rezultirala uprizorenjem živih božićnih jaslica u mjestu Greccio. Ta naoko naivna gesta pomogla je pokrenuti i novo teološko razmišljanje i kršćansku mistiku još uvijek aktualnu. A koliko je Franjin život bio opečaćen Kristovim križem, najviše svjedoče Kristove rane na Franjinu tijelu.
Netko je u naše vrijeme rekao „Sva čuda počinju zaljubljivanjem“ (Moris West). Molit nam se sv. Franji da se poput njega zaljubimo u Isusa i njegovu Crkvu. Tako počinje osobno kršćansko obraćenje i obnova i Crkve i društva.
„Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda!“ Amen.