SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

Prvo čitanje: 1 Sam 1, 20-22. 24-28

Samuel, po Bibliji, znači “isprošen od Gospodina.” – To nadasve vrijedi o Isusu Kristu, koji je od davnih vremena “želja bregova vječnih” (usp. Post 49, 26). Svako ljudsko čedo treba da bude željkovano, od drugih prihvaćeno u svom ljudskom dostojanstvu. Svako Božje stvorenje jest doista Božje, Božja slika. Poput Samuela i nas Bog poziva, svakodnevno, i najčešće preko drugih osoba.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

Nakon onih dana: Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Gospodina«. Poslije godine dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Gospodinu godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: »Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Gospodinom i da ostane ondje zauvijek.«

Čim je dječaka Samuela odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Gospodnji, u Šilo. A dječak je bio još vrlo mlad. Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju i reče: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Gospodinu. Molila sam za ovo dijete, i Gospodin mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Gospodinu za sve dane njegova života: ta isprošen je od Gospodina.«

I pokloniše se ondje Gospodinu.

Otpjevni psalam: Ps 84, 2-3. 5b-6. 9-10

Blaženi koji prebivaju u Domu tvome, Gospodine.

Kako su mili stanovi tvoji,

Gospodine nad vojskama!

Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim.

Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.

Blaženi koji prebivaju u domu tvome

slaveć te bez prestanka!

Blažen komu je pomoć u tebi

dok se sprema na svete putove!

Gospodine, Bože nad vojskama, čuj molitvu moju,

poslušaj, Bože Jakovljev!

Pogledaj, štite naš, Bože,

pogledaj lice pomazanika svoga!

Drugo čitanje: 1 Iv 3,1-2. 21-24

Djeca smo Božja. – Svakom novom ljudskom djetetu raduje se sam Bog. Želi ga po krstu učiniti svojim djetetom, baštinikom vječnoga života. Svako je rađanje nastavak Božjeg stvarateljskog djela. Bog se, izričit je Isus, voli poistovjećivati s djecom: itekako je prisutan u dječjem smjehu, igri, nepatvorenoj radosti.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

Evanđelje: Lk 2, 41–52

Zašto si nam to učinio? – Isus u svojoj dvanaestoj godini napušta roditelje te ostaje u Hramu. Marija i Josip ne shvaćaju taj čin prve nezavisnosti Isusove. No oni se pokazuju roditeljima što poštuju poziv koji sami ne shvaćaju. I Marija i Josip otvoreni su Božjem planu, s vjerom pristaju biti Njegovi suradnici i onda kada sve ne razumiju. Vjerovati ne znači uvijek sve razumjeti, no vjerovati također znači stalno nastojati razumjeti što je moguće više. Jer ono što se doista ljubi nastoji se i što je moguće bolje upoznati.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/