Na Dušni dan fratri našeg Samostana otišli su na groblje Mirogoj do samostanske grobnice kako bi se pomolili i zapalili svijeće.

Navečer smo zajedno s framašima odlučili večer provesti u molitvi, zajedništvu i sjećanju na pokojne.

Nakon večernje svete mise u 19 sati, zajedno smo se pješice uputili prema Mirogoju. Moleći krunicu i hodajući jedni uz druge, ubrzo smo stigli do našega odredišta. Naša je misija bila jednostavna, ali posebna, donijeti svjetlo ondje gdje ga nema i ostaviti znak pažnje onima koji su možda zaboravljeni.

Uz priče naših župljana i župljanki, ovaj je odlazak poprimio još dublje značenje. Slušajući njihova životna iskustva, boli i terete koje nose, shvatili smo koliko je dragocjeno zastati, saslušati drugoga i barem na trenutak ponijeti dio njegova tereta. Jer ponekad je upravo prisutnost ono najvrjednije što možemo darovati jedni drugima.

Palili smo svijeće na grobovima pokojnih članova Franjevačke provincije, kod križa, na grobu dr. Franje Tuđmana, ali i na mnogim drugim mjestima na kojima već dugo nije gorjelo svjetlo svijeće.

Ova večer bila je mnogo više od običnog obilaska groblja. Bila je to prilika za zbližavanje, međusobno upoznavanje i, ono najvažnije, susret s Kristom u svakome čovjeku – u njegovoj priči, boli, sjećanju i dobroti.

Sudionik