Od 2023. do 2026. godine obilježavaju se velike obljetnice s kraja života sv. Franje, od potvrde Franjinog Pravila, preko Božića u Grecciu, primanja rana na La Verni, sastavljanja Pjesme stvorova do Franjinog preminuća. U nizu emisija utorkom posvećenima tim obljetnicama, ove se godine spominjemo 800 godina od preminuća siromaška iz Asiza. Razmišljanja je pripremio fra Darko Tepert, tajnik za formaciju i studije u Generalnoj kuriji u Rimu.

Ovih se dana spominjemo osamstote obljetnice preminuća svetoga Franje Asiškoga, a papa Lav XIV. odlučio je ovu godinu na osobiti način posvetiti ovom svecu, uz mogućnost dobivanja potpunoga oprosta u svim franjevačkim crkvama.

3. listopada 1226. godine u crkvici svete Marije Anđeoske izvan Asiza, poznatoj kao Porcijunkuli, nije samo završio jedan ljudski život. Uvečer toga dana umro je Franjo Asiški, čovjek koji je želio biti manji brat, bez ičega vlastitoga, a iza njega je ostalo bratstvo rasprostranjeno po Europi, sestre okupljene oko svete Klare, pokornički pokret laika i trag koji osam stoljeća nije izblijedio. Godina svetoga Franje, koja traje od 10. siječnja 2026. do 10. siječnja 2027. godine, poziva nas da taj trag ne promatramo kao muzejski predmet. Osamstota obljetnica Franjina preminuća nije prvenstveno slavljenje prošlosti, nego pitanje upućeno sadašnjosti: što je u njegovu životu bilo toliko istinito da još uvijek uznemiruje, privlači i tješi?

Službeni crkveni tekstovi ovu smrt nazivaju sretnim prijelazom, transitusom, pa i Franjinom Pashom. Takav govor ne umanjuje ozbiljnost smrti. Franjo je bio teško bolestan, gotovo slijep, iscrpljen dugim putovima i brigama. Njegovo tijelo nosilo je tragove patnje i stigmi – svetih rana. Ali njegov posljednji čin nije bio očajničko hvatanje za život. Tražio je da ga odnesu u Porcijunkulu, na mjesto gdje je jasno prepoznao svoj poziv, i ondje je život vratio Onomu od kojega ga je primio. Smrt je za njega mogla postati sestra samo zato što je cijeli život vježbao ne prisvajati darove, pa ni dar vlastitoga postojanja.

Papa Lav XIV. u pismu prigodom otvaranja ove osamstote obljetnice u središte stavlja mir. Franjo je na početku svoga evanđeoskoga života primio pozdrav: „Gospodin ti dao mir“, a na kraju je otišao kao čovjek pomiren. Između ta dva trenutka nalazi se čitav njegov put: od mladenačke želje za slavom do služenja gubavcima, od sukoba s ocem do bratstva, od viteških snova do nenaoružana susreta sa sultanom, od straha pred bolešću do prihvaćanja vlastite krhkosti. Mir nije dio njegove prirodne blagosti ni bijeg od napetosti. Bio je plod dugog obraćenja.

Program Franjevačkih jubileja od 2023. do 2026. godine započeo je 2023. obilježavanjem osamstote obljetnice Franjina Pravila i njegova Božića u Grecciu, nastavljen je 2024. spomenom stigmi na La Verni, a 2025. obljetnicom nastanka Franjine Pjesme stvorova. Ti događaji zajedno tvore put od Evanđelja prihvaćena kao pravilo života, preko susreta s Kristom u jaslicama i na križu, do kontemplativne pjesme i konačnoga predanja. Završna godina, 2026., i obljetnica Franjina preminuća, ne briše prethodne postaje; ona ih sabire kao posljednji akord koji otkriva temu cijele skladbe.

Suvremeni interes za svetoga Franju razumljiv je jer u vremenu rascjepkanosti potrebno nam je ponovno povezati vjeru, tijelo, međusobne odnose i odgovornost za svijet. Ipak, povijesna udaljenost ostaje važna: Franjin se čin rodio u društvu komunalne Italije, u kulturi snažnih staleških razlika i u Crkvi početka trinaestoga stoljeća. Aktualnost se zato ne temelji na doslovnom ponavljanju geste, nego na pitanjima koja ona otvara.

U Prvom životopisu sv. Franje, koji je napisao Toma Čelanski, naglasak je stavljen na činjenicu da se Franjo pred smrt vraća u Porcijunkulu (1Čel 106). Pripovjedač time ne donosi samo biografski detalj. Čovjek na kraju često traži mjesto na kojem je njegova osobna povijest dobila smisao. Povratak nije korak unatrag, nego sabiranje života pred Bogom. Izričaj: „Mala crkvica postaje veća od palače jer čuva pamćenje milosti“, sažima način na koji je franjevačka predaja kasnije čitala taj trenutak.

Današnji kontekst drukčiji je, ali postoji jasna dodirna točka: mnogi žive bez osjećaja ukorijenjenosti i teško prepoznaju koje je mjesto, odnos ili riječ oblikovala njihov poziv. U službenim tekstovima obljetnice Franjin izbor mjesta preminuća ne izdvaja se kao oblik njegove privatne pobožnosti, nego se povezuje s mirom, milosrđem i odgovornošću za zajednicu. Time povijesni spomen dobiva javnu i crkvenu dimenziju.

Jedan od važnih podataka koje donosi Prvi životopis Tome Čelanskoga jest opis kako se braća okupljaju oko bolesnoga oca – Franje –  i primaju njegov blagoslov (1Čel 108-109). Povijesni događaj i njegovo duhovno tumačenje u izvoru nisu odvojeni. Franjina ostavština nije posjed koji treba razdijeliti, nego odnos koji treba nastaviti. Zato je slika „ruku koje više ne mogu graditi crkvice, ali još mogu blagosloviti budućnost“ postala dijelom franjevačkoga pamćenja.

Ovaj se motiv danas često navodi jer nasljedstvo često mjerimo stvarima, položajima i polaganjem prava na nešto, a zaboravljamo kakav trag ostavljamo u ljudima. Pritom valja razlikovati izvorni događaj od kasnijih interpretacija. Rani životopisi žele pokazati djelovanje milosti u Franjinu životu; suvremena čitanja dodatno ističu društvene, ekološke ili međureligijske učinke njegova izbora.

Prema svjedočanstvu koje čuva Asiški zbornik i Prvi životopis Tome Čelanskoga, Franjo traži od svoje braće da pjevaju u trenucima u kojima mu se približava smrt. Taj navod treba smjestiti u širi razvoj Franjina poziva. Pjesma ne niječe bol; ona boli oduzima vlast da odredi smisao cijeloga života. Rani izvori taj razvoj ne prikazuju kao unaprijed dovršen plan, nego kao niz iskustava koja postupno dobivaju smisao.

U današnjem vremenu čini se kao da društvo često skriva smrt ili je pretvara u statistiku, pa čovjek ostaje bez jezika kojim bi izrazio tugu i nadu. Franjin primjer ne daje tehničko rješenje, ali pruža povijesno provjerljiv obrazac ponašanja: osobni susret dolazi prije programa života, a vjerodostojnost ovisi o usklađenosti riječi i načina života.

Veći životopis sv. Franje što ga je napisao sveti Bonaventura povezuje Franjin život s konkretnom gestom: Franjino tijelo biva položeno na golu zemlju (2Bon 14,4). Ova je gesta istodobno povijesni čin i simbol. Ona dovršava život bez vlasništva: na kraju više nema ni postelje koju bi Franjo mogao nazvati svojom. Kasnija ikonografija često je izdvojila samu gestu, dok tekst izvora čuva i njezin okvir koji govori o odnosima i o crkvenim okolnostima.

Razlog trajnoj vrijednosti toga događaja leži i u tome što kultura gomilanja obećava sigurnost, ali ne može nas osloboditi od posljednjega pitanja što smo doista darovali. Tijekom osam stoljeća naglasci su se mijenjali: srednjovjekovni su pisci isticali svetost i poslušnost, moderni autori socijalnu osjetljivost, a današnji crkveni dokumenti mir i cjelovitu brigu za stvorenje.

U prikazu koji nudi Okružno pismo o Franjinu preminuću, koje je napisao brat Ilija koji je u to vrijeme vodio Franjin Red, osobito je važna ova pojedinost: cijelom se Redu javlja da je njihov otac prešao Gospodinu. Prva reakcija zajednice spaja žalost i zahvalnost, jer svetost ne ukida gubitak, ali mu otvara obzor. To objašnjava zašto se taj prizor redovito pojavljuje u životopisima, liturgijskom spomenu i prikazima Franjina života, premda pojedini izvori različito raspoređuju naglaske.

I u sadašnjem vremenu valja učiti tugovati bez beznađa i spominjati se pokojnih bez zatvaranja u prošlost. To ipak ne poništava razliku epoha. Upravo poznavanje srednjovjekovnoga okvira štiti Franjin lik od pretvaranja u opći simbol dobrote bez jasne veze s Kristom, Crkvom i evanđeoskim načinom života.

Dekret Apostolske pokorničarne od 10. siječnja 2026. godine poziva u ovoj Godini svetoga Franje na hodočašće, pomirenje i oprost. Crkva time podsjeća da se Franju časti ulaskom u proces obraćenja, a ne samo posjetom njegovim mjestima. U njemu se vidi kako Franjina duhovnost redovito polazi od događaja, mjesta i susreta, a tek potom dobiva dublje značenje.

Tekst je preuzet s web stranice Vatican News-a.