U srijedu 4. ožujka 2026. godine proslavljena je 61. obljetnica smrti časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića.
Župna zajednica i mnogobrojni hodočasnici imali su duhovnu pripravu kroz trodnevnicu u kojoj su imali prigodu moliti pobožnost Gospine krunice uz misli o. Antića. Sveto misno slavlje poslije pobožnosti krunice prvog dana je predvodio fra Ante Crnčević, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim o. Antića. Drugog dana predslavitelj misnog slavlja bio je o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije, dok je trećeg dana euharistijsko slavlje predvodio Zvonko Vlah, član Družbe Isusove.

Svečano euharistijsko slavlje na obljetnicu smrti, 4. ožujka, predvodio je mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski. Uz oca biskupa, u koncelebraciji su bili fra Ante Crnčević, vicepostulator, fra Ante Bešlić, gvardijan i župnik  te još trinaestorica svećenika. Uz oltar su posluživali fratri, bogoslovi, i ministranti iz župe. Svečanu liturgiju svojim glasovima su uzveličali članovi župnog zbora koji nosi ime o. Antića.
Otac biskup u homiliji je ukratko prikazao životni put i službe koje je obnašao o. Antić.

„U životu o. Ante obično se ističe kako je bio svet ispovjednik i duhovni vođa. Ali uz to, osobito je bio osjetljiv za nevolje ljudi koji su u potrebi. Pazio je da ne bude pogaženo ljudsko dostojanstvo kojega čovjeka. Na srcu mu je bio cijeli čovjek. Bio je sav uronjen u Boga, ali istovremeno blizak svakom čovjeku, osobito onima koje je pritiskao grijeh. Godine 1956. oslobođen je dužnosti magistra, ostatak života proveo je kao ispovjednik i duhovni vođa mnogih duša ovdje u ovom samostanu i u kripti ove crkve koja je postala velikom ispovjedaonicom vjernika grada Zagreba. Pobolijevao je na plućima i srcu, pogrbljeni starčić, pognut na svoj štap, svjedočio je već svojom vanjštinom da život obdaren patnjom može biti sretan život. Prihvatio je patnju radosno, znajući da će se tako bolje suobličiti Kristu. Fra Ante Antić je bio posve uronjen u Boga, odakle su dolazile sve njegove vrline, između ostaloga osjetljivost za čovjeka i njegovo dostojanstvo, kao i poslušnost poglavarima. To su dakako i prepoznavali vjernici koji su čak i nakon njegove smrti osjećali snagu njegovog zagovora.“

Biskup Tomislav je istaknuo da su ga vjernici željeli imati bliže, te je tako njegovo tijelo iz samostanske grobnice preneseno u kriptu crkve Majke Božje Lurdske u kojoj je godinama predano služio. „Doživio sam jednom ispovijedajući na Veliku subotu, nije bila velika gužva, više je svećenika ispovijedalo. U ispovjedaonici, s druge strane crkve, bio je jedan naš stari svećenik, još je živ, ima devedeset godina, u Šibeniku poznati ispovjednik. Čovjek koji se kod njega upravo ispovjedio, izmolio je pokoru i krenuo prema izlazu. Na vratima crkve, sreo je svog prijatelja. Kako kod mene tada nije bilo nikoga, čuo sam njihov razgovor. Jesi se ispovjedio, pita prijatelj. Jesam, ovaj odgovori baš sam bio sada kod ovog svećenika i pokazuje mu; znaš kakav mir nosim u duši. Ma da mi je imati dušu onog svećenika kod kojeg sam se sad ispovjedio. Tako je čovjek svjedočio. I naravno da je prijatelj odmah stao u red pred tom ispovjedaonicom. Mora da je tako bivalo i kod o. Ante Antića. A nama ostaje izazov, nama svećenicima, izgrađivati se kao dobri ispovjednici. Uz iskustvo, tu neizostavno ide i molitva na tu nakanu. I samih svećenika, a i vjernika. Biti dobar ispovjednik po Božjem srcu, valja izmoliti.

Biskup je posebno ukazao na vrline fra Antinog života, na ljubav i razumijevanje koje je imao za brojne ljude u potrebi koji su mu dolazili. Sve prisutne je uputio kako su svi pozvani po uzoru na o. Antića dijeliti i širiti ono što su primili od Boga, a tu je naglasak stavio na potrebu pogleda prema onima koji su u velikim potrebama.

Zahvalni Trojedinom Bogu na daru kršćanskog svjedočanstva o. Antića, pozivamo sve na ustrajnu molitvu. Suvremenici o. Antića često su svjedočili, a svjedoče i danas, da je on uistinu bio čovjek sveta života. Molimo se Bogu po zagovoru o. Antića, da se ostvari ono što ljudi vjeruju i svjedoče. Molitva za proglašenje blaženim o. Antića i širenje svjedočanstva načina na koji je on slijedio Gospodina našeg Isusa Krista obveza je i zadatak ponajprije sve braće Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Potom svih redova velike franjevačke obitelji, cijele Crkve u Hrvata, a i šire.

Tekst: fra Marko Plejić

Fotografije: Martina Anđić