U nedjelju, 31. kolovoza 2025. na misi u 11.30 sati naš dosadašnji gvardijan fra Bože Vuleta oprostio se od župljana. Misu je pjevanjem uveličao zbor Ante Antić. 

U propovijedi, svojoj duhovnoj oporuci, fra Bože je izrazio zahvalnost Bogu na proteklim godinama u Župi Majke Božje Lurdske i na svim blagoslovima koje je primio. Fra Božu je na kraju pozdravio novi gvardijan fra Ante Bešlić te mu zahvalio na dosadašnjem radu, na svakoj toploj riječi i pažnji.

U nastavku možete pročitati što nam je fra Bože rekao u svojoj duhovnoj oporuci:

Draga braćo i sestre,

moj trogodišnji mandat gvardijana u Samostanu MBL je istekao, a time i moja dušobrižnička služba u ovoj Župi. Dodijeljena mi je služba ispovjednika u crkvi i samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu.

Razmišljajući što bih, osim velikog HVALA,  rekao na ovoj službeno posljednjoj sv. misi s vama, nekako mi se nametnula misao da vam izreknem svojevrsnu duhovnu oporuku. To bi bila oporuka o R/riječi, pisano i velikim i malim početnim slovom.

Ali tko sam ja da vam uopće nešto oporučno ostavljam, i kakva riječ u naše vrijeme može imati težinu oporuke? Ipak, uvjeren sam da dok je riječ u naše vrijeme općenito sve praznija, sve manje vjerodostojna, čežnja za snažnom riječi postaje sve jača, a Božja riječ sve izazovnija. 

To je ono što je, slobodno možemo reći, proročki izrazio Tin Ujević u svojim stihovima o Božjoj riječi (Svakidašnja jadikovka): „O Bože, žeže tvoja riječ i tijesno joj je u grlu, i željna je da zavapi. Ta besjeda je lomača i dužan sam je viknuti, ili ću glavnjom planuti.“

Znam da nisam uvijek „gorio“ Božjom riječju.  Ali, pokušavao sam ne izdati R/riječ. Nastojao sam da svaka izgovorena riječ bude barem znak da Riječ (s velikim R) ima posljednju riječ.

Zato vas u ovoj duhovnoj oporuci potičem na vjernost R/riječi, Božjoj utjelovljenoj Riječi; Riječi koja nam je objavila da smo ljubljena djeca Božja i s križa zavapila Nebu za svoje neprijatelje: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ Za ljubav toj R/riječi, budite vjerni svakoj svojoj riječi.

Ali kako ostati vjeran R/riječi, R/riječi koja „žeže“ i u kostima i utrobi, i u srcu, glavi i u grlu? Kategorički rečeno: Nema vjernosti bez zahvalnosti!

Zato u ovoj duhovnoj oporuci ponajprije izričem osobnu zahvalnost Bogu što mi je darovao protekle tri godine i povjerio službu predstojnika ove franjevačke obitelji i navjestitelja njegove R/riječi ovoj župnoj zajednici.  Redovito kao razloge zahvalnosti ističemo uspjeh i dobra iskustva. Ali zahvalnost je poput zavjeta kojim se obvezujemo na vjernost u dobru i zlu. Promatrano očima zahvalnosti nije lako  razlučiti jesmo li kao ljudi više napredovali svojim uspjesima ili napredak treba više pripisati neuspjesima; više etapama naglašene aktivnosti ili pak bolne pasivnosti, kad smo bili nemoćni kao da su nam ruke zavezane.

Što na ovo kaže Isus svojim učenicima? „Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ (Lk 10,20). Ni čemu iz Isusova aktivnog života, uključujući i čudesa, ne možemo pripisati toliku važnost koliku ima njegovo stanje „pasivnosti“, „pasije“, muke, vezanih ruku, krvlju začepljenih usana, ruku i nogu prikovanih na križ. Najviše smo zahvalni plodovima Isusova potpune nemoći!

I opet se za ilustraciju utječem pjesničkoj riječi. Ovaj put Vladimira Nazora, Svet:  

„Hvala ti, Gospode, hvala

Za radosti male i roj dugih zala;

Slavim te za draču ljutu

Što na mom je posija putu;

Bez patnje, Bez bola, Bez rana,

Bez krila tih svetih što ti nam ih dade,

Na zemlji bih ležala sade,

(I k tebi) /U lazur/ se vinula ne bih…“

U ovom duhu najiskrenije zahvaljujem Bogu za svoje fratre. Bez njih, svakog pojedinačno, ne bih imao osjećaj ovakve zahvalnosti i ovakve radosti.

U istom duhu zahvaljujem svima vama.

Vaši dolasci na sv. mise u velikom broju, vaša pozornost tijekom službe riječi, vaša uronjenost u otajstvo sakramenta euharistije i te kako su me motivirali. Kad k tome pribrojim pomno pripremano i skladno izvođeno liturgijsko pjevanje crkvenoga zbora, moram reći da nigdje drugdje za slavljenja sv. misa nisam osjećao tako stimulativno ozračje. Hvala vam!

S druge pak strane, jednako, ako ne i više, motivirala su me mjesta  gdje vãs „žeže“ Božja riječ, motivirao me vaš „roj dugih zala“ i muke vaše nemoći – s čim sam se upoznavao u osobnim razgovorima i sakramentima ispovijedi. Sve mi je to pomagalo da sãm životnije upoznam Božju riječ i da je vama primjerenije tumačim.   

Taj „jedni s drugima i jedni za druge“ najsnažnije i najradosnije sam doživljavao u udruzi Vjera i Svjetlo i udruzi Korablja ili Arka za osobe s intelektualnim poteškoćama. Odlazim s osjećajem nemoći da cijeloj Crkvi prenesem uvjerenje da mi, svi vjernici, više trebamo njih nego oni nas. Vjerujem da ni ta nemoć neće ostati bez ploda. Veseli me što me jedna takva udruga čeka u Splitu.

S uvjerenjem da i vama može biti poticajno, iznosim zahvalnost da sam u svojoj 71. godini mogao razabrati da je vrijeme da se povučem s vodećih službi. Dođe vrijeme kad odgovornost i inicijativu stvarno treba prepustiti mlađima. Da ostanem još koju godinu, pomislio bih da sam nezamjenjiv. A to bi bila (tragi)komedija!

Istinski mi je drago da je moju službu preuzeo moj dosadašnji zamjenik fra Ante Bešlić. Uz dobru volju pomoćnīka, jednog prošlogodišnjeg i jednog ovogodišnjeg mladomisnika, fra Šimuna Sutona i fra Marka Plejića, uz zagovor Sluge Božjega o. fra Ante Antića i Majke Božje Lurdske, Božji blagoslov ovoj zajednici neće izostati.

Zaključujem svoju „oporuku“:

Rastite u zahvalnosti – za sve! Tako ćete najbolje čuvati vjernost R/riječi!

 Budite vjerni riječima učiteljstva opće Crkve na čelu s papom Lavom. Tim se kompasom možemo razumno i razborito orijentirati u već pregustoj šumi različitih duhovnosti u Crkvi.

A kad iznevjerimo R/riječ – i svoju i Božju – ljudi smo, vjerujmo da Bog vjeran ostaje. On nam oprašta da možemo obnoviti i osnažiti svoju vjernost R/riječi.

Ostajemo povezani u našim krhkim ljudskim sjećanjima i nerazdvojni u Bogu.

Velika vam HVALA i za najkraću molitvu.

I budimo uvijek sigurni da nam Bog nikada ne uskraćuje svoj blagoslov – ma u kojem stanju bili, ma što mislili i govorili i ma što radili!

Nek’ se vrši volja Božja. Amen.

Našem fra Boži želimo Božji blagoslov i zagovor naše Gospe Lurdske!