Vazmena osmina
Ponedjeljak, 13. 4. 2020.
DRUGI DAN VAZMENE OSMINE

ČITANJA:
Dj 2, 14.22-32;
Ps 16, 1-2a.5.7-8.11
Mt 28, 8-15

Evanđelje: Mt 28, 8-15 

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
     Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.

     Proslavom Uskrsa završili smo korizmeno vrijeme, vrijeme posta, molitve i dobrih djela. To ne znači da i nadalje ne trebamo postiti, moliti i činiti dobra dijela. Naprotiv, to sada trebamo još intenzivnije. Proteklo razdoblje je bila škola u kojoj smo usvajali to gradivo i pokušavali ga primijeniti, da bi sad u Vazmenom vremenu to i prakticirali. Ispred nas je pedeset dana života u Uskrsnoj radosti u kojima nam biblijska čitanja pokazuju kako se s Uskrsnom radošću suočila prva kršćanska zajednica i kako su oni živjeli tu radost.
     Evanđeoski tekst sv. Mateja donosi nam događaj nakon Kristovog uskrsnuća u kojem nam pokazuje dvije skupine uskrsnih svjedoka. U prvu skupinu spadaju dvije pobožne žene: Marija Magdalena i druga Marija koje su nakon subotnje stanke (Šabata), u nedjelju rano ujutro došle na Isusov grob. Tu su doživjele susret s anđelom koji im je prvi objavio da je Isus uskrsnuo. One su u strahu i s radošću pošle to sve javiti učenicima. Na putu prema dvorani posljednje večere, gdje su se žene uputile prema apostolima, ukazuje im se i Isus. Prepoznaju ga, grle mu noge od radosti i ushita jer vide svoga Učitelja. Isus ih ohrabruje i daje im poslanje: idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju, ondje će me vidjeti.
     Ovdje se vidi uloga žene u pashalnom događaju. Sva četiri evanđelja nam to svjedoče: žene su bile prve navjestiteljice Isusovog uskrsnuća. I ne samo to, one su bile nazočne i kod Isusove muke, pratile su ga i na njegovom križnom putu, plakale podno Kalvarije pod križem. Osim toga one su prihvatile svoje poslanje u evangelizaciji pa nastupale kao vrijedne pomoćnice u apostolskom radu Kristovih učenika i pratile ih u navještenju Riječi Božje. Prva ih Crkva hvali kao vrijedne suradnice u djelu navještenja u prvoj Crkvi. Sv. Pavao hvali pojedine suradnice, kao npr. Febu koju naziva poslužiteljicom Crkve.
     I danas kao i u Pavlovo vrijeme Crkva bi trebala više računati i dati prostora vrijednim majkama i bakama, suprugama i vjeroučiteljicama koje snagom svoga ženskog instinkta znaju i umiju prenijeti vjerske istine svojoj djeci i svjedočiti otajstvo Kristovog Uskrsnuća. Posebice u molitvi, čitanju Svetog Pisma i sakramentalnom životu. A po tom su se i odlikovale prve kršćanske zajednice: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ – piše sveti Luka i dodaje kako su svaki dan hrlili u Hram hvaleći Boga i „uživajući naklonost svega naroda”. Hvala svim vrijednim i marljivim vjerovjesnicama i prenositeljicama života – pisanog malim i velikim slovom ž.
     U drugu skupinu svjedoka ili „ne – svjedoka“ spadaju stražari koji su od straha pred anđelom Božjim pali kao mrtvi, i kad su došli k sebi otrčali su glavarima svećeničkim javiti da Isus više nije u grobu. I kako to obično biva i u naše i u Isusovo vrijeme, novcem se pokušava sve riješiti. Novcem i lažima može se kupiti i istina. To i danas mnogi pokušavaju: lažima i novcem stvarati svoju istinu. Gdje nema profita i zarade i ne ulaže se bez obzira na ljudske potrebe. Profit i vlast su jedino mjerilo po kojem treba djelovati. I onda se čudimo kad nas zadese pandemije. Mnogi tada i na Boga hule i njega optužuju da je kriv za zlo koje nas je snašlo, a redovito ne vidimo svoju odgovornost u svemu tome.
     Evanđeoska istina uvijek je i ponuda koju čovjek može prihvatiti ili odbaciti. Tko Gospodina prihvati s vjerom u srcu i u svoje srce, tko se dade Njime zahvatiti, on će ga u životu i susresti. Upravo kao ove vjerne žene. One jesu prepune straha, ali nakon njegova pozdrava: Radujte se! Ne bojte se! – one mu se približuju i padaju do nogu. I mi tako činimo pa ćemo osjetiti radost Uskrsa.