V. Vazmeni tjedan
Nedjelja, 10. 5. 2020.
PETA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
Dj 6, 1-7;
Ps 33, 1-2.4-5.18-19;
1Pt 2, 4-9;
Iv 14, 1-12

Evanđelje: Iv 14, 1-12

Iz Evanđelja po Ivanu

     »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

     Zaista, zaista kažem vam. Taj izraz, svojstven Isusu, susrećemo često u evanđeljima. Hrvatski su prevodioci tim riječima preveli Isusove riječi koje bi u doslovnijemu prijevodu glasile: Amen, amen, kažem vam. Na taj način, hebrejskom riječju Amen, Isus naviješta svojim sugovornicima da im ima priopćiti nešto uistinu važno. I doista, svaki put nakon takve najave slijede riječi koje otkrivaju nešto važno i povjerljivo.
     U današnjemu evanđeoskom odlomku tim riječima Isus svraća našu pozornost na dubinu i važnost jedne istine: Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. Ne usuđujemo se niti pomisliti da smo kadri činiti djela velika i sveta poput onih Isusovih. Međutim, Isus svoje apostole uči: Ja odlazim Ocu da bih vam dao Duha Svetoga. Ono što sam do sada činio u granicama Palestine, od sada će se snagom Duha Svetoga po vama događati po čitavome krugu zemaljskom. I doista, ispunjenje tih riječi moglo se zamijetiti već na dan Pedesetnice, na dan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu. Tada je naime zajednici Isusovih učenika, kako čitamo u Djelima apostolskim, pristupilo više sljedbenika nego za vrijeme čitavoga Isusova javnoga djelovanja. Isus nam šalje svoga Duha da bi nas osposobio za djela koja nadilaze našu moć, naša razumijevanja i naše planove. Duh Božji stvara u nama nove ljude, snažnije od nas samih. Po Duhu Svetome, povjerenu nama, Isus po nama nastavlja svoje djelo spasenja. Mi, međutim, pred Bogom radije priznajemo svoju nemoć nego li se otvaramo moći njegova Duha. Pred Boga dolazimo gotovo uvijek s prošnjom, dolazimo preda nj iznoseći svoju nemoć, i kao da nismo dovoljno spremni primiti moć koju nam daje. Kao da se još uvijek opiremo snazi koju nam Bog daje u izobilju. Čini se da nam je lakše priznati svoju nemoć i ljudsku uvjetovanost i ostati u takvome stanju, nego se otvoriti snazi Božjega djelovanja, snazi koja nas obnavlja i obvezuje.
     Stoga nas Isus, svjestan naše nemoći i uvjetovanosti, u istome odlomku hrabri riječima: Neka se ne uznemiruje srce vaše. Želi nas ohrabriti da se ne plašimo vlastite slabosti, ali nas hrabri da se ne plašimo ni Duha kojeg nam daje. Kao vjernici ne živimo više svojom snagom, nego snagom Duha koji nam je dan. I upravo smo po tome vjernici. Kršteni smo vodom i Duhom Svetim, duhom Kristovim. Zato i govori: Znate put: Ja sam put. Time kao da želi reći da u našem životu nisu više dovoljne niti valjane isprike zbog neznanja, zbog nemoći ili vlastite slabosti. Put nam je kazan, snaga nam je darovana, naša je slabost pobijeđena. To se dogodilo po Isusovom silasku na zemlju i po njegovoj muci i smrti. Stoga, naša slabost nije više opravdanje za ostajanje u starome životu. Opravdavati se vlastitom nemoći, znači ne priznavati vrijednost i smisao Kristova umiranja. On se objavio kao put. On sam jest put pred onima koji ga izabiru i koji se otvaraju njegovu Duhu.
     Isus je put k zajedničkome nam nebeskome Ocu. Riječ Ja sam put istina i život Isus proširuje i produbljuje rečenicom: Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Isus je jedini put k Ocu. Boga ne možemo priznati Ocem, ako Krista, njegova Sina, ne prihvatimo kao onoga koji nas uvodi u zajedništvo s njegovim Ocem. Samo je Isus imao pravo Boga nazvati Ocem. Svoje je pravo razdijelio među nama, postavši jedan od nas i umrijevši za nas. Postao nam je bratom, životnim suputnikom, da bismo zajedno s njime bili Božjom djecom, i imali jednoga, zajedničkoga Oca. Isus nam se ne objavljuje kao mogućnost spasenja, ili kao jedan od putova spasenja. On izrijekom kaže da je jedini put do Boga Oca: Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Vjera je pritjelovljenje Kristu, njegovu putu, njegovoj mudrosti.
     Na taj okristovljeni ili oduhovljeni život poziva nas i apostol Petar potičući nas da se kao živo kamenje ugrađujemo u duhovni dom. Svojim životom gradimo duhovni dom na ovoj zemlji, gradimo Božje kraljevstvo, svijet koji će sve više postajati Božji hram, u kojemu je Krist zaglavni kamen. Prisjetimo se starih kamenih svodova čija ravnoteža i stabilnost ovisi o onome središnjem, zaglavnome kamenu, koji se stavlja tek na kraju, na vrhu svoda, i koji drži čvrstom cijelu građevinu. Tako i Krist, snagom Duha, u našem životu i u životu naše obitelji stoji kao kamen zaglavni. On je snaga i sigurnost građevine koju gradimo. On daje temelj i smisao svemu. On u „građevinu“ naših života i naše obitelji unosi ravnotežu, sklad, rasterećenje, dajući sigurnost i mir. On je zaglavni kamen našega života.
     Ukoliko mi želimo biti kamen zaglavni, naša se građevina ruši jer naša snaga nije dostatna da bi držala teret života i teret životnih kušnja. Ovaj susret s Gospodinom u njegovoj riječi i otvorenost njegovom Duhu, neka nam pomogne da se više otvorimo Kristu kako bismo ga umjeli prihvatiti kao kamen zaglavni, onoga koji drži sve i ravna našim životom. Tako će se po nama ispunjati Isusovo obećanje da ćemo činiti djela koja je on činio, djela koja su izrasla iz njegova Duha, iz njegova spasenjskoga nauma s nama.