V. korizmeni tjedan (A)
Utorak, 31. 3. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
Br 21, 4-9
Ps 102, 2-3.16-21;
Iv 8, 21-30

Evanđelje: Iv 8 , 21-30

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«
     Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.«
     Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«
     Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

     U čitanjima koje Crkva pred nas stavlja, dosta lako se može uočiti jedna tematska sličnost između prvog čitanja i evanđeoskog ulomka: govor o uzdignuću. U prvom čitanju vidimo kako se narod nakon mnogih Božjih dobročinstava i čudesnih djela opet „zasitio“ takvog Boga, jer još je u njima bila živa i jaka njihova slika o Bogu i kakav Bog treba biti po njihovom modelu/kalupu.
     To je jedna redovitost duhovnih borbi i duhovnog života, koja može polučiti dva rezultata – ili u nama/njima ostaje ista slika o Bogu i On postaje „dosadan“, nerazumljiv, dalek ili će se slika o Bogu mijenjati i da prihvatimo da je Bog onakav kakav se objavio, što znači smrt mojih slika i ideja o Bogu, smrt „moga“ boga, i život Istinitoga Boga koji se u potpunosti objavio u Isusu Kristu. Dinamiku te duhovne borbe vidimo i kod apostola, koji su Isusa gledali na svoj način, a On ih je često ispravljao i govorio im što i tko On uistinu jest. Jedan od njih nije dopustio smrt njegove osobne vizije spasitelja te je završio tragično (Juda Iškariot), dok je kod ostatka apostola se dogodilo ono što treba biti i u nama.
     Možda ćemo se zapitati kakve to veze ima s uzdignućem zmije i Isusa? Zapravo jako mnogo. Zmija je, pogotovo za Izraelce znak samog zla, i znak prokletstva. Po sebi je jedna od mnogih životinja na zemlji te nema u sebi nikakvu nadnaravnu moć kao ni bilo koja druga životinja, izuzev religioznih ili kulturoloških asocijacija. A u biblijskom smislu je tip Isusa na Križu. Jednako tako ni križ – drvo kao svako drugo nema po sebi nikakav značaj – osim što je bio znak okrutne smrti i biblijski znak prokletstva. Ali ipak i zmija na stupu i Isusov, isključivo Isusov Križ daju moć protiv bolesti, smrti, grijeha, prokletstava, uroka, Zloga itd.
     Na koji način? Po snazi Božje zapovijedi i Njegove Riječi! Nedavno smo čuli kako je Blažena Djevica Marija, jasno rekla: Neka mi bude po Tvojoj Riječi! Božja Riječ izgovorena i srcem prihvaćena mijenja svojstvo stvari te im daje nadnaravnu snagu. Židovi su zapravo zaslužili biti ujedani od otrovnica, s obzirom kako su se nezahvalno odnosili prema Bogu nakon svega što im je učinio, a Bog se smilovao i rekao, da svaki koji pogleda mjedenu zmiju na stupu će ozdraviti. Na isti način, svi smo mi zaslužili biti na križu i trpjeti zbog vlastitih grijeha i nezahvalnosti nakon svega što je Bog učinio za nas (umro je za tebe). No Bog u svom milosrđu nam kaže, da ako s vjerom pristupamo svetom križu – u njemu – onda zbilja imamo zaštitu i blagoslov.
     Mnogi kršćani se diče križem oko vrata, krunicom u automobilu do koje visi indijanska hvatačica snova što je teško poganstvo i misle da će ih sam predmet po sebi očuvati, donijeti sreću, blagoslov, zaštitu od zla. Ali istina je drugačija, da te predmet ne štiti ako ga s vjerom ne koristiš, ako na krunicu ne moliš, ako križ i o križu ne razmatraš. Time oni postaju samo ukrasni predmeti ili još gore amajlije – što je pokazatelj potpuno krive slike o Bogu.
     Kroz ovo vrijeme kušnji, kroz potres i virus u svojim tišinama pozvani smo buditi i raspirivati vjeru u živoga Boga koji spašava, tješi, liječi i oslobađa. A vjera raste upravo po molitvi krunice, razmatranju otajstva križa i čitanju Božje Riječi. Krenimo stoga, od danas, od sada, potaknuti riječima svetog Franje koji je rekao: Braćo, krenimo sve iznova jer do sada nismo gotovo ništa učinili. Tako i mi prihvatimo da je naša spoznaja, poznavanje Boga krhko i slabo – a sam kaže, da mu je poznavanje Njega milije nego sve paljenice, žrtve, pokore, odricanja (usp. Hoš 6, 6) – te se odlučimo za iskreno i potpuno prijateljstvo sa svojim Spasiteljem.