Devet mjeseci prije Božića, 25. ožujka, Crkva slavi svetkovinu Navještenja Gospodinova. Svetkovina je to nade i velike radosti za sav ljudski rod, kojom proslavljamo početak našeg spasenja i slobode u Isusu Kristu.

      Ovo slavlje svetkovine navještenja Kristova utjelovljenja, u župi i svetištu Majke Božje Lurdske, na poseban je način obilježeno i povodom svečanog blagoslova zavjetne aureole za dragi nam lik naše nebeske Majke.

      Aureola za kip Majke Božje nastala je kao zavjetni dar vjernika i braće franjevaca u zahvalu što su životi vjernika i svetište bili pošteđeni većih šteta u potresu kojim je Zagreb pogođen 22. ožujka 2020. godine. U tim, kao i u svim životnim kušnjama, osobito ovdje, osjećamo blizinu naše Nebeske zaštitnice, njezin dar utjehe i zagovor pred licem nebeskoga Oca.

      Središnje euharistijsko slavlje u 19 sati predslavio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. U koncelebraciji, uz župnog i samostanskog vikara fra Ivana Mariju Đuzela, bio je i provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Milan Krišto te ostali svećenici. Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod ravnanjem č. s. Željke Čeko.

      U nastavku donosimo biskupovu homiliju i opis aureole koji je iznio fra Ante Crnčević:

HOMILIJA
(pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško)

Braćo i sestre u Radosnoj vijesti!

1. Otajstvo današnje svetkovine može nam postati bližim, ako ga promatramo u simbolu 'aurèole'. Ona govori o svetosti, nosi značenje utjelovljene Božje prisutnosti; dodira običnoga i neobičnoga, susreta prolaznoga i vječnoga. Zar Navještenje nije upravo to?
      Sama riječ 'aurèola' umanjenica je pridjeva aureus, što znači 'zlatna'. Dakle, na hrvatskome je ona, doslovno: zlatnica. Nešto maleno što označuje, što naviješta i predstavlja veličinu, neizmjernost. Svojom bojom odražava boju neba, jer je ponajprije zlatna u ranome kršćanstvu i u (kršćanskome) slikopisu boja neba.
      Zar se u Navještenju ne susreću poniznost i malenost s neizmjernim i zar se baš u njemu na čudesan i predivan način ne odražava nebo? Tu se nalazimo u punini otajstva navještaja utjelovljenja Božjega Sina, Božje Riječi koja se riječima ne dopušta izgovoriti. Zato i dok slušamo riječi, osjećamo snagu tišine i šutnje.
      Anđeo i Marija razgovaraju u ozračju doma, poslova, uspjeha i nada. Bog se objavljuje u svakidašnjici, da bi postao čovjekom na svim putovima čovjeka. On se utjelovljuje u Marijinu krilu, da bi bio naše tjelesnosti, naših života. Ne mile ti se žrtve, Gospodine, nego si mi pripravio tijelo, kaže Krist, po Poslanici Hebrejima. Upravo zbog toga i mi svoju povijest, koja je uvijek i tjelesna, možemo prinijeti Gospodinu, biti dionicima povijesti koja nadilazi povijest.

2. Ovo je slavlje 'otajstva Aureole', otajstva Utjelovljenja i Proslave, otajstva Božje objave i prisutnosti u slobodnome odgovoru mlade žene koja nosi ime 'Ljubljena zauvijek' (Marija)
      Aureola je sažetak osobe, svega što ona jest zemaljski, 'sažetak zemaljskoga', a ujedno preobraženoga, tako da u njoj vidimo nebesko. Tako je aureola i sažetak, 'zgusnutost neba'.
      Ona se kao nimbus, kao prsten ili ploha punoga kruga stavlja oko glave, ali obuhvaća cijeloga čovjeka. I dok se čini da povlači granicu, aureola svjedoči bezgraničnost. Tu je ljepota njezina uprizorenja koje otkriva novost i ravnovjesje; proturječje i pomirenost.
      I u ovoj aureoli, koju su pripravili naši oci franjevci i vjernici, koju danas stavljamo na Marijin lik netko može vidjeti samo njezinu materijalnost, zemaljsku prolaznost, dok ju kao vjernici vidimo u svjetlu neba, kao razgovor s Bogom, kao prihvaćanje njegove blizine, kao nadahnuće za ljubav prema bližnjima.
      U njoj čujemo Anđelov pozdrav: Gospodin s tobom; čujemo toliko ponavljani liturgijski pozdrav i poziv: Gospodin s vama; s vama do svršetka svijeta. Kada se probude strepnje pred prijetnjama zemaljskih nepogoda; dok u nama još struje zvukovi potresa, u aureoli susrećemo sigurnost riječi: Ne boj se! Ne boj se ni kada Bog ne ide putem očitosti, kada se čini da nas ne uslišava, kada bismo željeli vidjeti njegovu moć. Ne boj se, kada se skriva u malenosti ljudskih bića, odbačenih, zlostavljanih, pregaženih.

3. Da, zacijelo će se čuti prigovor: čemu zlato, čemu rijetko kamenje i nakit. Čini se da bi ta vrijednost bila vrjednija, ako se utroši u druge svrhe, običava se reći – 'konkretnije'. No, život nas istodobno uči da onaj tko ne zna Bogu reći hvala, ne vidi ni ljude u potrebi. Konačno, svojim darovima pazili ste na to, ponajprije na to. No, ovdje se upućuje na dublji smisao, onaj naime koji nema dvojbe hoće li se vezati uz prolazne predmete ili uz neprolaznost spasenja. I kadgod je bilo potrebno, vjernici, Crkva nisu imali dvojbe; kako nekada tako ni danas.
      Ali, u svakome dijelu aureole, ako se gleda očima srca, odrazit će se životi ljudi koji su svojim predmetima unosili poglede i smijeh, obiteljska sjećanja, spomen na dom i domovinu; suze i strepnje, zaljubljenosti i ushite, otkucaje sreće, naslage razočaranja i pomirenja, titraje opraštanja i sjenu sumnje, trenutke boli i samoće; ispovijedi vjernosti i izdaje… jednom riječju: život, sebe…
      Braćo i sestre, ovo je slavlje otajstva Aureole, neizrecivosti u kojoj se čuje: Raduj se! Gospodin s tobom! Ne boj se! Marijo, Bog će živjeti po tebi, po tvojoj ljubavi koja je otvorila dolazak Neba na zemlju; živjet će u svakome vremenu i u svim ljudima.

4. Ova Aureola slika je navještaja da će na Mariju sići Sila Svevišnjega, Duh Sveti koji daje život, koji preobražava, obnavlja i uvodi nas u vječno zajedništvo s Bogom.
      Aureola duhovskoga Započinjanja i Dovršenja, zbilja do kojih čovjek trajno želi doprijeti, proniknuti ih, njima ovladati. A otajstvo ostaje neizmjerno, dostupno jedino Božjom objavom, pokazujući da je put Radosti Marijin put odgovora prihvaćanja Božjega plana.
      I mi se svakodnevno pitamo kako će nešto biti; kako je moguće. Odgovor je u djelovanju Božjega Duha, prema riječi pjesnikinje (S. Weil): „Život vjernika razumljiv je samo, ako u njemu ima nešto nerazumljivo.“ Samo ako u nama ima nešto više od ljudskoga. U nama je Božji Duh, a po njemu ljubav.
      Aureola je i kruna, govorljiva u vremenu koje je pojmovno preplavljeno riječju 'corona'. I opet znamo da Bogu ništa nije nemoguće, a da je na nama ostati utjelovljena Božja ljubav, utjelovljena radost samo Bogu mogućega. Oci franjevci, dragi vjernici, ostavljate divan spomen pouzdanja u Gospodina i u zagovor Gospe Lurdske.
      Vjerujem, braćo i sestre, da ćemo u tome duhu lakše čuti i razumijevati opis aureole koji će nam iznijeti fra Ante (Crnčević).

OPIS ZAVJETNE AUREOLE ZA KIP MAJKE BOŽJE LURDSKE
(fra Ante Crnčević; Linda Milić Kršnjavi, ak. kiparica)

1. Svetišta su mjesta čuvanja »svetoga spomena« i svjedočanstvo Božje blizine u njegovu narodu. Vjernička zahvalnost za očitovanu Božju blizinu, za njegovo uslišanje i pomoć, u kršćanskoj je osjetljivosti stvorila zavjetne dane i blagdane, zavjetne čine pobožnosti (hodočašća i procesije), molitvu u zavjetnim crkvama, pred zavjetnim slikama i oltarima, podignutima u spomen na prevladane nedaće i u zahvalu za uslišanje.
      Mjesto na kojem se nalazimo mjesto je mnogih uslišanja. Ovaj prostor čuva spomen na mnoge »osobne povijesti« vjernikâ koji se molitvom utječu Bogu i ištu njegovu pomoć, povjeravajući se zagovoru Blažene Djevice Marije, čašćene pod naslovom Majke Božje Lurdske, kao i zagovoru Časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića čije tijelo počiva u ovoj kripti. Iz te odanosti nastao je i ovaj zavjetni dar kojim smo željeli uresiti lik Majke Božje Lurdske, zahvalni za očuvanost od težih posljedica potresa koji je prije godinu dana pogodio naš grad.

2. U aureolu su utopljeni zavjetni darovi (zlatni i srebrni nakit) i utrošeni novčani prilozi vjernika. Pojedinačni darovi postali su zajednički zahvalni dar Nebeskoj Majci Mariji. U zahvalnost njoj utkane su i molitve vjerničke zajednice koja s pouzdanjem hrli i povjerava se njezinu majčinskom zagovoru u svim životnim potrebama i kušnjama.
      Dar kojim je urešen lik Nebeske Majke poziv je svima nama da i naš vjernički lik, naši životi, budu urešeni njezinim primjerom vjere, umijećem poniznoga povjerenja božanskoj Riječi koju je ona rodila na spasenje svijeta.
      Aureolu je idejno osmislila i s puno umijeća modelirala ak. kiparica Linda Kršnjavi te vodila njezinu izvedbu koju smo povjerili Zlatarni Rodić iz Zagreba. Drage obitelji Kršnjavi i Rodić iskreno pozdravljam i zahvaljujem im za njihovu predanost i trud u ostvarenju ovoga zavjetnoga dara.

Opis aureole

3. Na aureoli je u središtu četverolist koji izriče da se je po Presvetoj Djevici Mariji ispunilo Izaijno proroštvo o mladici koja će izbiti iz »panja Jišajeva« (Iz 11, 1-2). Iz Jišajeva roda, iz Betlehema, po sinu Davidu, rodila se Djevica Marija, koja je djevičanski začela i rodila Isusa, Sina Božjega. Razlistala mladica u središtu aureole govori o Djevici Mariji, Cvijetu koji otkriva ljepotu Božjih obećanja i njegovoga dara spasenja.
      U tome četverolistu razaznajemo formu križa, a pet dragih kamenova (rubina), položenih u središte četverolista i u ruže smještene između listova, podsjećaju na Kristove rane i njegovo otkupiteljsko trpljenje te otkrivaju da u životu vjere ispod svake razlistalosti i procvalosti stoji mudrost križa, Kristovo predanje za nas i za naše spasenje.

4. Iz toga središta, iz Marije, ponizne mladice koja je dala zemaljski život darivatelju Vječnoga života, zrakasto se na punoj podlozi šire silnice povezane vijencem od dvanaest ruža. Vijenac od ruža kazuje da je Marija Rosa mystica, Ruža otajstvena, kako ju nazivamo u litanijskim zazivima. Marija je u predaji Crkve nazvana jedinstvenom ružom, ružom bez trnja, jer je po Božjemu promislu bila očuvana od istočnoga grijeha, oslikavajući nam tako da je potpuno zajedništvo s Bogom lišenost od trnja grijeha, koje prijeti i ranjava. Osim toga, sveta Bernardica je u ukazanju Presvete Djevice u Lurdu, na njezinim nogama zamijetila dvije žute ruže, koje su postale neodvojiv dio lurdskoga lika Maje Božje.
      Dvanaest zraka i među njima dvanaest plavih safira, brušenih u formi makriza (forma badema), govore u univerzalnosti Božjega dara spasenja koje se razlijeva na cijeli svijet.

5. Na tu ispunjenu formu aureole u dvanaest dodirnih točaka naslanja se vijenac spleten tropletom koji čuva povezanost sa starohrvatskom baštinom, a motiv tropleta uzet je s kapitela pilastra koji se nalazi između oltara Majke Božje Lurdske i glavnoga oltara. Taj je hrvatski i naš zagrebački troplet ponovno isprepleten i procvao ružama koje, po Marijinu zagovoru, crpe život iz središta, iz Kristova otajstva spasenja. Tako i naše hrvatsko biće, povezano u vijenac zajedništva, biva pozvano na jedinstvo s Gospodinom po pouzdanju u njega i u vjernosti predaji naših očeva.

6. Tropletni je vijenac obgrljen obodom s reljefnim natpisom:
      »Regina mundi dignissima, Mater Ecclesiae sanctissima, Maria virgo perpetua, in gloria Dei coronata, quae genuisti Christum Dominum, Salvatorem omnium, intercede pro nobis ut pax imperet et salus floreat.«

      U hrvatskome prijevodu: »Predostojna Kraljice svijeta, Presveta Majko Crkve, Marijo vazda Djevice, u slavi Božjoj ovjenčana, ti što rodi Krista Gospodina, Spasitelja našega, moli za nas da mir zavlada i spasenje procvjeta.«

      U natpisu se ističu tri marijanska naslova: Regina, Mater, Virgo – Kraljica, Majka, Djevica. Naslovi ne proturječe jedan drugomu, jer je Marija Maj­ka Gospodinova i majka Crkve, sačuvavši djevičansku radost služenja, uzdignuta u dostojanstvo uskrsloga Sina i okrunjena za Kraljicu neba i zemlje.
      Aureola na njezinoj glavi svjedoči vjeru Crkve da je Marija in gloria Dei coronata, u Božjoj slavi ovjenčana, jer je bila dostojna izabranja da bude posrednicom spasenja, Majkom Spasitelja, Krista Gospodina.
      Na hvalbene poklike Presvetoj Djevici naslanja se i molitveni vapaj ora pro nobis, »moli za nas«, s dvjema molitvenim nakanama: »da mir zavlada i spasenje procvjeta«.
      U prvoj molitvenoj nakani, usmjerenoj k vladavini mira, pod imenom Mir razaznajemo najprije Krista, Kneza mira (Iz 9, 5), a potom i sigurnost koja proizlazi iz pouzdanja u njega, sigurnost tako potrebna u vremenima nemira, praćenoga ljuljanjem zemlje i kušanoga drugim nedaćama.
      U drugoj molitvenoj nakani ut salus floreat (»da spasenje procvjeta«), imajući na riječ salus označava i spasenje i zdravlje, molimo za duševno i tjelesno zdravlje, na cjelovitost koja je plod Kristova djela spasenja. Završna molitvena riječ floreat, govori o procvjetalosti Kristova dara u životima vjernika, a što je na aureoli izraženo temom ruže i drugim florealnim motivima.

7. Nakon oboda s natpisom, slijedi »vijenac od dvanaest zvijezda« obasjanih zlatnim zrakama sunca (koje se nalaze između zvijezda), predočujući nam viđenje iz Knjige Otkrivenja: »Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, (mjesec joj pod nogama), a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda« (Otk 12, 1), i prizivajući riječi liturgijskoga himna: »Zrakama sunca, Djevo, obasjana, / Čelo ti vijenac dvanaest zvijezda kiti, / Blistavi mjesec podnožje je tvoje, / Preslavna Majko!« (Jutarnja na svetkovinu Uznesenja Bl. Dj. Marije: »Solis, o Virgo, radiis amicta, / bis caput senis redimita stellis, / luna cui praebet pedibus scabellum / inclita fulges.«)
      Zvijezde, povjerene snažnomu bljesku dvanaest dragocjenih safira proziraca, smještenih u konkavno svijene oblike romba, dodiruju aureolu u samo dvije točke te se čini da lebde u prostoru, proširujući na neki način aureolu i šireći Marijinu proslavljenost na sav svijet i unoseći nas u slavu Neba, u zajedništvo Nebeske majke s našim i njezinim Gospodinom Isusom Kristom.

8. Dva završna oboda nose lepezaste forme sa zlatnom kuglicom na vrhu, naglašavajući tako slavu Neba, a dvanaest zlatnih trolista, koji izrastaju iz kuglica, pozivaju na razlistalost i plodnost života koji se oslanja na pouzdanje u Gospodina i u zagovor Nebeske Majke.

9. Izrađena od plemenitih metala, zlata i srebra, i urešena dragim kamenjem, aureola budi u našim srcima zapretanu plemenitost i zaboravljenu dragost, kojom nas je Krist prisličio sebi i učinio dostojnima dara vječnosti.
      Odabir dragoga kamenja – pet rubina, dvanaest plavih safira i dvanaest bijelih safira proziraca – utopljenih u aureolu, nadahnut je Izaijinom slikom Nebeskoga grada, Novoga Jeruzalema, u koji je pozvan nevjerni Božji narod. Nevjernomu narodu Izaija kliče: »O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. Od rubina dići ću ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja.« (Iz 54, 11-12; usp. Otk 21, 2.10-27).
      Marija je dionica Nebeskoga grada, prva od ljudi proslavljena kod Boga. Ona u svima nama budi nadu u istu slavu i krijepi nas sigurnošću da i sadašnji koraci zemljom mogu biti nošeni darom vječnosti, življene po vjeri te po molitvenome i sakramentalnome zajedništvu s Gospodinom.

Aureola u dragocjenosti krune

10. Naposljetku, spomenimo da smo zavjetnim darom nastojali sačuvati vlastitost lika Majke Božje Lurdske, pa je prethodna jednostavna aureola zamijenjena ovom dragocjenom, zavjetnom. Forma krune odudarala bi od ikonografske prepoznatljivosti lurdskoga lika Majke Božje i sugerirala sličnost s nekim drugim likovima Presvete Djevice. Premda je zadržana forma aureole, u njoj se lako nazire značenje i dostojanstvo krune, osobito po rasporedu zvijezda te pod dragocjenosti materijala i dragoga kamenja.
      No, dragocjenost ove aureole nije u vrijednosti ugrađenoga materijala, nego u iskrenosti naših darova, svakoga, pa i najmanjega dara. Svi oni nose naše iskrene molitve, našu zahvalnost, pouzdanje u Gospodina, povjerenje u zagovor Nebeske Majke, ali našu želju da već na zemlji svojim životima zrcalimo dar Božje vječnosti, utisnute u naša vjernička srca.

Presveta Djevice Marijo, Majko Božja Lurdska, primi našu zahvalnost i »moli za nas da mir zavlada i spasenje procvjeta« u svakomu od nas. Amen.