IV. Vazmeni tjedan
Subota, 9. 5. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
Dj 13, 44-52;
Ps 98, 1-4;
Iv 14, 7-14

Evanđelje: Iv 14, 7-14

Iz Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.«
Kaže mu Filip:
»Gospodine, pokaži nam Oca
i dosta nam je!«
Nato će mu Isus:
»Filipe, toliko sam vremena s vama
i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime,
učinit ću.«

     U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama (Iv 14,20). Na koji dan misli Isus? Očito na dan svog uskrsnog dolaska svojima koje neće ostaviti kao siročad. Taj dolazak odgovara onome što je evanđelist vremenski označio u 20,19: I uvečer onoga dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: Mir vama! Prvi dan u tjednu je dan dolaska Marije iz Magdale na Isusov grob kao i Petra i ljubljenog učenika (usp. Iv 20,1-10). Tada su ustanovili da je grob prazan, a Marija iz Magdale je vidjela Gospodina (usp. Iv 20,18). Uvečer se Isus pojavio među svojim učenicima, tako da su ga i oni vidjeli (usp. Iv 20,25). Toma nije tada bio s njima, pa je osmoga dana Gospodin opet došao k njima (usp. Iv 20,26). Uskrsli je pokazao učenicima svoje ruke i bok (usp. Iv 20,20). Toma želi dodirnuti mjesto čavala i rane na boku.  Isus dolazi zajednici okupljenih učenika, što ovdje sigurno odražava stvarnost iz života zajednice.
     Učenici su se skupljali prvoga dana u tjednu na gozbu (usp. Iv 6; 21) da se u slušanju  njegovih riječi i Pisma raduju njegovoj spasenjskoj prisutnosti… onaj dan se pojavljuje kao vremenska oznaka mjesta još u Iv 16,23.26. Iv 16,23: U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Iv 16,26: U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.
     Ovdje je upadljivo da se ište od Oca i da se ište u Isusovo ime, davanje će također biti u Isusovo ime. Oproštajni Isusovi govori su okvir u kojem se pokazuje važnost pojma „ime“ za identitet zajednice poslije uskrsnuća. Dakle nalazimo moljenje u ime Isusovo (usp. također Iv 14,13s; 15,16), slanje Parakleta u ime Isusovo (14,26) i trpljenje zbog imena (15,21). U situaciji rastanka, odnosno odsutnosti Isusove, zajednica je upućena na molitvu u ime Isusovo po kojoj učenici svjedoče o značenju Isusove osobe i koja istovremeno daje udio u jedinstvu Oca sa Sinom (usp. Iv 14,14,26; 15,16.21; 16,23s.26; 17,11).