XII. tjedan kroz godinu
Subota, 27. 6. 2020.
ili: Sv. Ćiril Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj
Svagdan

ČITANJA:
Tuž 2, 2.10-14.18-19;
Ps 74, 1-7.20-21;
Mt 8, 5-17

Evanđelje: Mt 8, 5-17

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ — i učini.«
     Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«
     I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas. Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

     Danas kad su mnogi ispunjeni strahom i nesigurni, u nedoumici, pod teretom grijeha i napasti gotovo izbezumljeni – riječ Božja nam jasno govori o Božjoj blizini i ljubavi koju ima za nas. Sasvim je sigurno i očito da Gospodin nije ravnodušan prema nama. Njegova ljubav je toliko velika da ju ne možemo niti zamisliti; toliko je snažna da izmiče grešnom srcu. Ne samo da nas Gospodin ljubi, već se raduje kad mu uzvraćamo ljubav.
     Upravo u današnjem evanđeoskom odlomku možemo prepoznati što Isusa posebno raduje, čemu se divi, što ga privlači kod čovjeka, što to na poseban način privlači Božju pažnju i pokreće Božje srce. Vjera! To divno svjetlo, dar je njegove ljubavi. Onome tko vjeruje, Bog daje vlast da mu bude kako hoće: neka ti bude kako si vjerovao! Vjerom već imamo ono čemu se nadamo; vjerom, već gledamo kao ostvareno, ono što molimo. Vjera – naš odgovor Bogu koji se objavljuje i dariva – je toliko velika da je bez vjere nemoguće omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. (Heb 11, 6)
     Na jednom drugom mjestu Isus je rekao kako je sve moguće onome koji vjeruje (Mk 9, 23). Drugim riječima, vjera sve može, sve postiže, ona je majka čudesa. Ipak, i naša vjera je slaba. Mi ne možemo ni vjerovati svojom voljom i srcem. Nemoguće je vjerovati bez milosti i unutarnje pomoći Duha Svetoga. Stoga, molimo Gospodina uvijek za ovaj dar, molimo ga da nam iz dana u dan umnaža vjeru (usp. Lk 17,5).