VI. Vazmeni tjedan
Subota, 23. 5. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
Dj 18, 23-28;
Ps 47, 2-3.8-10;
Iv 16, 23b-28

Evanđelje: Iv 16, 23a-28

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna! To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno naviještati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

     Pavao kreće opet prema Galaciji i Frigiji, dolazi u Efez, putuje u Makedoniju i Grčku. Preko Filipa dođe opet u Troadu, a iz Troade u Milet gdje se oprosti s Efeškim starješinama. Iz Mileta se uputio u Jeruzalem. To je ukratko treće misijsko putovanje. Zadržimo se u Efezu. Pavao susreće neke učenike koji nisu primili Duha Svetoga jer su kršteni krštenjem Ivanovim. Kad su čuli Pavla, krstili su se u ime Gospodina Isusa, a polaganjem Pavlovih ruku primiše Duha Svetoga (usp. Dj 1,5.8; 2,38; 8,15-17.19; 10,47-48). Znak toga primanja bio je govor u jezicima i prorokovanje. Slično se događa i u Dj 2,11 i 10,46. Na temelju ovih tekstova gdje se pojavljuje kao fenomen govor u jezicima zaključujemo da je zapravo to dar prorokovanja koji se opet sastoji u hvaljenju Boga zbog njegovih velikih djela. Djela, naravno, koja je Bog učinio i koja čini po Gospodinu Isusu.
     Pavao u efeškoj sinagogi raspravlja i uvjerava o kraljevstvu Božjem (usp. Dj 19,8). O kraljevstvu Božjem je i uskrsli Isus kroz četrdeset dana poučavao učenike (usp. Dj 1,3). U to kraljevstvo se ulazi kroz mnoge nevolje (usp. Dj 14,22). O kraljevstvu Božjem govori Pavao i u Rimu (usp. Dj 28,31). Ovaj dvogodišnji navještaj o kraljevstvu koji je usko vezan uz Isusovu osobu (usp. Dj 28,31) dosegao je sve azijske žitelje, Židove i Grke. No, navještaj je potvrđen i čudesima koja su se događala po Pavlovim rukama. Vidimo da su se ta čudesa događala u Isusovo ime jer su njegovim zazivanjem neki Židovi htjeli istjerati zloduhe. Tipični je glagol „zaklinjati“ koji upućuje na magijsku praksu, jer izgoniti demone u Isusovo ime s uspjehom ili neuspjehom znači „izbacivati ih“ (usp. Lk 9,40.49). Potom su neki stanovnici Efeza, koji su se bavili magijom, spaljivali knjige s takvim magijskim formulama. Magi su nalagali opsjednutima od demona da si recitiraju efeške spise i izgovaraju naizust s imenom. Ondje gdje se naviješta Isus i izgone demoni u njegovo ime, odnosno gdje se događaju čudesa, nema mjesta magiji.