II. tjedan došašća
Srijeda, 9. 12. 2020.
ili: Sv. Juan Diego Cuauhtlatoatzin
Svagdan

ČITANJA:
Iz 40, 25-31;
Ps 103, 1-4.8.10;
Mt 11, 28-30

Evanđelje: Mt 11, 28-30

Iz Evanđelja po Mateju

      U ono vrijeme reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Današnji je evanđeoski odlomak veoma kratak: samo tri rečenice u hrvatskom prijevodu, a u grčkom izvorniku još kraći, samo dvije rečenice.
Premda kratak, ovaj je evanđeoski odlomak zanimljiv iz više razloga. Prvi je činjenica da se ovaj tekst nalazi samo u evanđelju po Mateju i nigdje više. Dakle, nijedan drugi evanđelist ne govori o umornima i opterećenima koje Isus poziva da uzmu njegov jaram i da se odmore, da nađu spokoj dušama svojim. Matej donosi ovaj tekst jer je on svojevrsni nastavak Isusovih blaženstava izrečenih u poznatom Govoru na gori. Pojednostavljeno govoreći, blago umornima i opterećenima koji dođu k Isusu i uzmu njegov jaram na sebe.
Drugi je razlog kudikamo važniji. Radi se o umornima i opterećenima te o zagonetnom Isusovom jarmu. Kakvi su to umorni i opterećeni i što je to Isusov jaram? Obično se pod umornim i opterećenima misli na osobe koje život ne mazi, koje su pritisnute raznoraznim ovozemaljskim mukama i koje jedva sastavljaju kraj s krajem: i u materijalnom i u duhovnom smislu. Mislimo, dakle, da se radi o umornima i opterećenima u fizičkom i psihičkom smislu, o onima koji su u problemima i nevoljama, o unesrećenima i nesretnima. S druge strane, pojam Isusovog jarma je prilično nejasan. Jasno da se ne radi o jarmu u doslovnom smislu te riječi, o jarmu koji se životinjama, na primjer volovima, stavlja oko vrata kako bi vukli teret, no, ipak, ostaje zagonetno što predstavlja Isusov jaram. Očito se radi o nekoj vrsti tereta, bremena, no o kakvoj? Zar nas Isus poziva da nosimo njegov teret, njegovo breme, jaram? Kakvog to smisla ima? Zar ne trebamo nositi svoj, a ne njegov teret?
Da bismo odgovorili na ova pitanja, potrebno je prvo pojasniti tko su to umorni i opterećeni kojima se Isus obraća da uzmu njegov jaram na sebe. Umorni i opterećeni nisu – kako mi to obično mislimo – umorni i opterećeni u doslovnom smislu, odnosno fizički i psihički umorni. Ne radi se o osobama pritisnutim nevoljama i problemima ovoga svijeta. Ne! Ovdje se radi o nečemu drugome.
Uzeti na sebe jaram znači u biblijskom smislu uzeti na sebe Božje zapovijedi, odnosno nastojati opsluživati Božje zapovijedi. Jaram je drugi izraz za Zakon, za Savez sklopljen na Sinaju i za Božje zapovijedi koje su iz njega proizašle. Zato u Starom zavjetu proroci često pozivaju da se uzme Božji jaram na sebe, drugim riječima da se opslužuju Božje zapovijedi. Umorni i opterećeni kojima se Isus obraća su umorni i opterećeni od opsluživanja Zakona, od opsluživanja Božjih zapovijedi. Njima su farizeji natovarili na pleća veliko breme, opteretili su ih opsluživanjem slova Zakona i oni su umorni od toga. Farizeji su doista, kako reče Isus, vezali teška bremena koja se jedva mogu nositi i stavljali ih ljudima na pleća, a sami nisu ni prstom makli. Teška bremena su minuciozno, legalističko ispunjavanje Zakona. Do u sitnice, pri čemu je važno samo da se zapovijed izvrši pa bila ona ma kako besmislena i nelogična. Od takvih su bremena ljudi umorni i zato ih Isus poziva da dođu k njemu i da uzmu njegov jaram.
Njegov je jaram posve drukčiji. Njegov je jaram sladak i lak. Zašto? Zato što je posve drukčiji od farizejskog. Zato što ne tovari drugima na leđa velike terete koje on ne nosi. Naprotiv. Isus traži od drugih da rade ono što je on već uradio. Da nose njegov jaram koji je on već nosio. I to da ga nose onako kako ga je on nosio: oslobođeno i iz ljubavi. Drugim riječima, da izvršavaju Božje zapovijedi ne zato što se Boga boje, nego što ga vole.
Isusov jaram, odnosno njegove zapovijedi su uistinu drukčije od farizejskih. Za njega je važniji čovjek od subote, važnija je ljubav od pukog ispunjavanja slova Zakona, važniji je smisao od propisa i na koncu važniji je drugi od njega samoga. Isus poziva sve one kojima je dosta robovskog ispunjenja Božjih zapovijedi, sve koji su umorni i opterećeni od strogog Boga suca koji uživa kažnjavati grešnike, da uzmu njegov jaram, odnosno da hode s Bog suputnikom i supatnikom, s Bogom koji je njihov milosrdni Otac, koji je pravedan, ali i milosrdan.
Nismo li i sami, barem ponekad, umorni i opterećeni od legalističkog, farizejskog opsluživanja Zakona? Uistinu bismo trebali uzimati na sebe Isusov jaram, njegove zapovijedi, ukoliko želimo naći spokoj dušama svojim. Ako to radimo iz ljubavi, a ne zato što moramo, što nas je netko izvana na to prisilio ili što smo sami sebe prisilili iz nutarnje dužnosti, onda ćemo vidjeti da je njegov jaram uistinu sladak i da je njegovo breme lako.