VII. Vazmeni tjedan
Srijeda, 27. 5. 2020.
ili: Sv. Augustin Kenterberijski, biskup
Svagdan

ČITANJA:
Dj 20, 28-38;
Ps 68, 29-30.33-36c;
Iv 17, 11b-19

Evanđelje: Iv 17, 11b-19

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

     Evanđelist Ivan upotrebljava riječ svijet u različitim kontekstima, te mu tako pridaje i različito značenje. S jedne je strane svijet nešto dobro, kao stvorenje Božje, svijet koji je potreban Spasitelja i kojemu je Gospodin došao da ga spasi i otkupi. U tom smislu svijet predstavlja sve stvoreno, cjelokupnu stvarnost, svakog čovjeka. No, ponekad riječ svijet predstavlja sve one koji odbacuju Gospodina i Njegovu Riječ. Predstavlja sve one koji ne prihvaćaju Spasitelja već su okrenuti isključivo prema prolaznim vrijednostima, prema svemu zemaljskom i grešnom. To su oni koji se ne nadaju spasenju, životu vječnom, oni koji ne vide preko groba, koju su prepušteni sebi i svojoj ranjenoj prirodi. Taj svijet odbacuje Spasitelja i ne želi ga prihvatiti već živi u grijehu vođen svojim interesima i služeći svome ocu – đavlu. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka (1Iv 3, 8).
     Zato Isus i govori za one koji su Njegovi, za one koji su rođeni nanovo, odozgo – da nisu od svijeta. Istina! Svjetlo i tama ne mogu zajedno. Istina i laž nemaju ništa zajedničko. Stoga svi oni koji prihvate Spasitelja i koji odbace djela đavolska, djela tame, koji iz smrti prijeđu u život, nemaju ništa sa „djecom ovoga svijeta“. Tko prihvati Gospodina postaje sin svjetla – nije više tuđinac ili pridošlica, nego sugrađanin svetih i ukućanin Božji (usp. Ef 2, 19). To je razlog zašto svijet mrzi Boga i ono što je božje i one koji su božji – jer su mu djela tamna.
     Ne smije nas to buniti. Ukoliko smo Božji, nećemo uvijek naići na odobravanje i prihvaćanje. Štoviše, svijet mrzi one koji nisu njegovi, odbacuje ih i bori se protiv njih jer su „sinovi svjetla“ živi ukor i opomena njihovim grijesima. Prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo je prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega (Jak 4, 4).
     Prepoznajemo kako mnogo puta činimo mnoge kompromise u svome životu. Ponekad je to zbog slabosti, ponekad zbog grijeha, straha, obzira ili sl., ali ne smijemo se dati zavesti. Ponekad je uistinu teško, i vidimo da u svijetu imamo muku, ali Isus nas potiče: hrabri budite – ja sam pobijedio svijet! (Iv 16, 33) Stoga ne trebamo bježati od svijeta jer je jači Onaj koji je u nama nego onaj koji je u svijetu – đavao. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. (1Iv 2, 17).