XI. tjedan kroz godinu
Srijeda, 17. 6. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
2Kr 2, 1.6-14;
Ps 31, 20-21.24;
Mt 6, 1-6.16-18

Evanđelje: Mt 6, 1-6. 16-18

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršću ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

     U današnjem evanđeoskom odlomku lako je uočiti tri stvari koje zauzimaju važno mjesto u našem životu. I to ne samo važno mjesto, već možemo reći da su one svojevrsni temelji i da ne mogu jedna bez druge. Naime, molitva, post i milostinja, tj. dobra djela, upućeni su jedno na drugo i u takvom su odnosu da tek zajedno daju skladnost kršćanskog življenja.
     Na jednom je mjestu sv. Petar Krizolog rekao: Ako netko od to troje ima samo jedno ili ih ne bi istodobno imao, ništa nema. Prema tome, tko moli neka i posti. Tko posti, nek je i milosrdan. To ipak ne znači da je nevažno na koji su način te stvarnosti prisutne u našem životu. Naime, Isus nas uči da molitva, post i milostinja moraju izlaziti iz nutrine, iz srca, te da uvijek proizlaze iz ljubavi prema nebeskom Ocu. Po ovom trostrukom putu koji nam je Gospodin pokazao, ustraje se u pobožnosti i raste u kreposti; možemo reći: započinje, održava i postiže pravi duhovni život.
     Ovdje vidimo kako Gospodin našu pažnju usmjerava prema nutrini, potiče na takvo djelovanje koje proizlazi iz čiste nakane – koje je u skrovitosti. Malo koristi, ili gotovo ništa, molitva koja nije iz srca, iz „unutarnje“ sobe  skrovitog i intimnog odnosa s Bogom. Također, isto vrijedi za post i milostinju. Sve tri stvarnosti uključuju promjenu života, produbljivanje odnosa s Bogom i odnos prema drugima – i to sve iz ljubavi i u ljubavi. Dakle, Gospodin nas poziva na unutarnji život, na čistoću nakane, a ne na licemjerno i površno kršćanstvo koje se želi svidjeti i pokazati.