ŠESTA NEDJELJA USKRSA

Bog je svoja obećanja povjerio jednome narodu, no njegova milost je ponuđena svim ljudima. Krist je svoga Duha povjerio apostolima i po njima Crkvi. On želi da Crkva njegovo spasenje širi među svim ljudima. Njezina vjernost Kristu vidi se i po tome koliko znade pristupiti svakome – grešnicima, siromasima, svima koji su potrebni bilo kakve njezine pomoći. Da li je naša zajednica svima otvorena ili se zatvaramo u sebe i za druge nemamo drugih riječi osim osude?

1. ČITANJE Dj 15, 1-2.22-29

Sloboda koju donosi vjera. – Trebalo je vremena da prvi kršćani postanu svjesni posvemašnje novosti evanđelja. Duh Kristov oslobađa njegovu Crkvu navezanosti na zakone i propise židovstva. On traži od suvremene Crkve vjernost čovjeku, a ne tek propisima i nasljeđima prošlih stoljeća.

U one dane:

Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo:

»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!

Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«

Psalam Ps 67, 2-3.5-6.8

Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,

obasjao nas licem svojim,

da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,

svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi

jer sudiš pucima pravedno

i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,

svi narodi neka te slave!

Bog nas blagoslovio!

Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

2. ČITANJE Otk 21, 10-14.22-23

Sveti grad. – Otkrivenje prikazuje Božji narod u slici grada sazidanog od živog kamenja. Tko je to živo kamenje? Mi ne možemo odrediti granice, jer Kristu pripadaju svi koji u život provode njegovu istinu. Središte tog grada je Krist – on je trajna Božja nazočnost među ljudima.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Anđeo me prenese u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.

Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

EVANĐELJE Iv 14, 23-29

Mir što ga svijet ne može dati. – Krist je danas nevidljiv, ali njegov Duh koji prožima ljude trajno kroz svu povijest ponazočuje Krista. Svi koji se daju voditi tim Duhom vjerni su Kristovoj riječi i otvoreni Božjoj ljubavi. Oni ujedno imaju pravi mir u svojim dušama: mir koji širi ljubav, pravednost, stvara zajedništvo i omogućuje drugima napredak u dobru.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/