SEDMA NEDJELJA  KROZ GODINU

Ljudi su stvoreni da bi poput Krista postali mogu slični. Bog ljubi i odvajkada prašta. On je Bog milosrdan, pun nježnosti i dobrote. Poslao nam je i svoga Sina kako bi ljubav konačno slavodobitno nadmašila mržnju. Nakon Krista praštanje je postalo baština svijeta. Praštanje koje se odnosi na sve, pa i na neprijatelje. I mi moramo naučiti praštati kako nas je Krist poučio i dao nam primjer. Ne budemo li imali takav stav prema drugim ljudima, onda se ne možemo nazvati Kristovim učenicima.

1. ČITANJE 1 Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23

Nisam htio dignuti ruku na svog neprijatelja. – Ovaj odlomak govori o još mladom Davidu koji pošteđuje svog neprijatelja. On to čini iz poštovanja I straha pred čovjekom kojega je Bog izabrao da bude vođa njegova naroda. I mi moramo znati susretati Boga i u svojim neprijateljima. Moramo znati otkriti svakog čovjeka i poštivati ga, pa i svoje neprijatelje.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.

Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?«

Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.

David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.«

Psalam Ps 103, 1-2.3-4.8.10.12-13

Milosrdan je i milostiv Gospodin

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život,

kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,

spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Ne postupa s nama po grijesima našim

niti nam plaća po našim krivnjama.

Kako je istok daleko od zapada,

tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Kako je otac nježan prema sinovima,

tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

2. ČITANJE 1 Kor 15, 45-49

Na zemlji nosimo sliku nebeskoga čovjeka. – Apostol Pavao i u današnjem čitanju nastavlja svojom poukom o uskrsnuću. On se izražava u skladu s filozofskim naučavanjem svoga vremena i svoje sredine, pa nekako nam to izgleda nerazumljivo jer mi živimo u drugom vremenu. Bitno je kod njega ovo: prvi je čovjek zemljani, a drugi Čovjek – Krist uskrsli, novi Adam – jest duh i počelo novoga života koji nam je ponuđen.

Braćo: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

EVANĐELJE Lk 6,27-38

Ljubite svoje neprijatelje! – Ljubav mora raditi uski okvir naših obiteljskih odnosa, naše kulturne baštine i nacionalnosti. Ona se mora protegnuti na sav svijet, pa i na one koji su prema nama neprijateljski raspoloženi. Nasilja, ratovi, nepravde i iskorištavanje ne mogu se iz opravdati Evanđeljem. Ljubeći svoje neprijatelje nasljedujemo milosrdnog Boga i živimo Kristovim životom.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.

Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu.

I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/