U četvrtak 11. veljače 2021., župa Majke Božje Lurdske svečano je proslavila svetkovinu svoje nebeske zaštitnice. Središnje euharistijsko slavlje u 19 sati predslavio je pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski. U koncelebraciji, uz župnika i gvardijana fra Ivana Maletića te dekana preč. Josipa Golubića, bilo je još nekoliko svećenika. Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod ravnanjem č. s. Željke Čeko., kao i kroz sve dane devetnice.

      U svojoj homiliji, biskup Mijo Gorski, razmatrajući nad Ivanovim evanđeljem u kojem Isus predaje Majku podno križa svom učeniku Ivanu, a prema tome i svima nama, istaknuo je da je događaj pod Isusovim križem duboko utisnut u memoriju nas kršćana. Majka Marija stoji pod križem svoga Sina i nemoguće je zamisliti što je sve osjećala gledajući Isusa kako pribijen na križu umire u mukama. Nijedna majka ne bi smjela gledati smrt svoga djeteta, a kamoli ovako okrutnu smrt. Kada se činilo da je ljubav nemoćna ona pobjeđuje. Događa se čin Isusove ljubavi koja nadilazi naše razumijevanje. Umirući Isus ne misli na sebe, nego na Majku i na sve one koje će povjerovati u njega. Prepušta nas brzi svoje Majke kada je rekao: ‘Evo ti Majke‘.

Bezuvjetna ljubav ima dva lica, lice radosti i lice boli. Ona je uvijek svojevrsno umiranje za druge. Majka ne može ostati po strani kada vidi potrebu svoje djece, ljubav je potiče na djelovanje. Tu ljubav Blažene Djevice osjećamo i stoga je zazivamo u svim našim potrebama, osobito u trenucima nemoći kada se i sami nalazimo prikovani na križ svojih bolesti.

Bog nam na poseban način kroz Mariju progovara. Posebno je po Mariji progovorio u Lurdu pozivajući nas na pokajanje te skrb za siromahe i bolesnike. Stoga je sasvim razumljivo da Crkva na isti dan slavi Mariju kao Gospu Lurdsku i Svjetski dan bolesnika.

U Lurdu se može vidjeti koliki bolesnici dolaze po pomoć, a samo rijetki ozdrave. Postavlja se pitanje je li vjera drugih premala ili je Bog izbirljiv u dijeljenju zdravlja ili Marija ne prihvaća bol svih patnika. Ništa od navedenoga. Moramo li uvijek ozdraviti kada zazovemo Boga? Ne moramo. Koje li zablude nekih vjernika za brzim, instant ozdravljenjem  kao da je dovoljno reći neku molitvu, a Bog bi trebao učiniti baš ono što želimo. Imamo pravo i dužnost moliti za svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih.

No, mi vjernici nismo tragičari, ako na molitvu ne ozdravimo, nego u vjeri znamo da su sve patnje ovoga vremena ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama, kako nas uči apostol Pavao. Upravo iz te vjere želimo biti jedni drugima utjeha i potpora. Iz vjere koja se predaje u Božje ruke kao Marija želimo učinit sve kako bi ljudske boli bile otklonjene, a patnje ublažene. Pozvani smo posebno ljubiti onu slabu, bolesnu, nemoćnu, trpeću braću i sestre koji si sami ne mogu pomoći.

Za proslavu svetkovine svoje nebeske zaštitnice, iako u nešto izmijenjenim okolnostima, župljani i brojni vjernici pripremali su se kroz devetnicu (2. – 10. veljače), koju su predvodili: fra Mario Cifrak, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, fra Stipo Kljajić, profesor Svetoga pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i vlč. Odilon Singbo, sveučilišni kapelan Hrvatskog katoličkog sveučilišta.