Ponedjeljak, 8. 6. 2020.

07 lipnja, 2020

Post By : MBL

X. tjedan kroz godinu
Ponedjeljak, 8. 6. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
1Kr 17, 1-6;
Ps 121, 1-8;
Mt 5, 1-12

Evanđelje: Mt 5, 1-12

Iz Evanđelja po Mateju

     U ono vrijeme: Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati. »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas — zbog mene — pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

     Vjerojatno u Svetom Pismu, a poglavito u Novom Zavjetu nema odlomka, koji bi bio toliko hvaljen, komentiran i izložen različitim tumačenjima, pitanjima i nesporazumima kao što je to ovaj odlomak koji stoji na početku Isusova govora na gori, a kojeg nazivamo Blaženstvima. Drugim riječima, to znači da se jasnoća ovih Isusovih riječi ne daje od prve, nego se do nje treba učenički pa čak „mučenički“ probijati. Treba se truditi i razumom i voljom i činom, da bi se došlo do onoga stanja u kojem se Isusova blaženstva razumiju tako jasno da ih nije potrebno objašnjavati. Pomoć na putu do toga cilja svakako je molitveno čitanje Svetoga pisma u kojem se otvaramo Duhu koji nas uvodi u svu istinu i daje nam snage da vjerujemo i onda kad potpuno ne razumijemo, jer istina nije istovjetna s našim razumijevanjem nego s Božjim znanjem.
     Pomoć na tom putu je i učenje, studiranje, razgovor pa i ovo čitanje u našoj rubrici: misao dana. Stoga evo nekoliko temeljnih i lako uočljivih podataka o ovome odlomku koji nam mogu pomoći da na ovome svijetu, u kojem ima i dobra i zla, budemo istinski blaženi i sretni.
     Kao prvo treba napomenuti da Isus svoj govor na gori izriče u stavu sjedenja. Sjedenje je stav koji zauzima učitelj pred svojim učenicima. S druge strane sjedenje izražava vlast kao kad vladar sjedi na prijestolju s kojega zapovijeda, ali to je položaj i u kojem se govornik ne postavlja iznad svojih slušatelja, nego se spušta na njihovu razinu. Isusove riječi, dakle, moraju biti razumljive njegovim slušateljima. To bi bio jedan od razloga zašto Isus, kada naučava, sjedi.
     Kao drugo treba primijetiti da su Blaženstva upućena učenicima, ali govore i o samom Isusu. Nemoguće ih je razumjeti, ako ih gledamo kao opća pravila života koja bi se mogla živjeti neovisno od odnosa s Isusom Kristom i bez svjedočanstva njegova primjera. Stoga, tko želi saznati što znači biti siromašan duhom, neka se zaustavi na tekstovima iz evanđelja u kojima se govori o Isusovu siromaštvu. O njegovoj nenavezanosti na materijalna dobra. O tome kako nema gdje glavu nasloniti, što ne označuje samo materijalno siromaštvo, nego možda još više to da na ovom svijetu Isus nije tražio ljudsku utjehu nego je ljudima davao božansku. Tko želi saznati kako će se žalosni utješiti neka nastavi čitati o Isusovoj tjeskobnoj molitvi na Maslinskoj gori. Čini se da se u tom trenutku u Isusovo srce slila sva žalost ovoga svijeta. Bio je izdan, napušten od učenika i predan mučiteljima, ali je utješen jer se predao u volju Očevu.
     Tko želi saznati kako će krotki baštiniti zemlju, neka uče od Isusa koji je krotka i ponizna srce, pa će naći spokoj u svojim dušama (Mt 111,29). Jer život i bogatstvo nije u onomu što čovjek posjeduje kao privatno vlasništvo koje je ogradio od drugih ljudi. Takvi ne baštine zemlju, nego tek umišljaju da posjeduju jedan njezin dio. Samo krotki, koji ništa ne nazivaju svojim, imaju sve.  Jer što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?  Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? (Mk 8,36-37)
    
I tako možemo redom čitajući evanđelje prepoznati Krista gladna i žedna pravednosti, koji se nasićuje pobjedničkom slavom uskrsnuća; Milosrdnoga koji prihvaća darove ljudske ljubavi; čistoga srcem koji objavljuje Božje lice; Mirotvorca koji je pravi Sin Božji; progonjena koji ne zatvara vrata Kraljevstva ni svojim progoniteljima.
     Sva blaženstva o kojima Isus govori možemo prepoznati u njemu i nasljedujući njegov život i sami postajemo blaženima. Čvrsti je, dakle, oslonac u razumijevanju, tumačenju i primjeni blaženstava sam Isusov život. Stoga sadržaj blaženstava o kojima Isus govori stječemo u onoj mjeri u kojoj se suobličujemo Njemu, a ne svijetu koji propovijeda svoja „blaženstva“.