VII. Vazmeni tjedan
Ponedjeljak, 25. 5. 2020.
ili: Sv. Beda Časni; Sv. Grgur VII.; Sv. Marija Magdalena de’Pazzi
Svagdan

ČITANJA:
Dj 19, 1-8;
Ps 68, 2-7b;
Iv 16, 29-33

Evanđelje: Iv 16, 29-33

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.« Odgovori im Isus: »Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!«

     Vjerujem da smo i sami iskusili činjenicu da kad ostavimo Isusa, kad na njega zaboravimo, kad nismo s njim u intenzivnom odnosu, da onda krenu napasti, kušnje… Tad nam se teško oduprijeti grijehu i prekinuti s njim jer pomalo tonemo sve dublje i dublje u blato vlastite oholosti. Poneki od nas, u takvom stanju lažne skromnosti, znaju žaliti sebe ali zbog svijesti da su kakvi takvi kršćani, počnu žaliti i Isusa jer je ostavljen, zaboravljen, jer je sam. To se u nama javlja lažni osjećaj vjere, skromnosti, pripadnosti Bogu. To se javlja lažna ljubav koja nas hoće zavarati i baciti u očaj jer izvrćemo vrijednosti. Isus nikad nije sam, nikad nije ostavljen: Ja nisam sam jer Otac je sa mnom, veli nam u današnjem evanđelju. Možemo samo mi ostati sami, ostavljeni i zaboravljeni ako ostavimo Isusa.
     To se dogodilo i učenicima neposredno nakon posljednje večere, na kojoj je Isus izgovorio i ove riječi današnjeg evanđelja. Znamo da neposredno nakon što je sa svojim učenicima blagovao pashalnu večeru, da su se učenici raspršili i tako ostali bez izvora ljubavi. Jedino Ivan, koji se privio Isusu na grudi, ostao je s njim do kraja, jer je izbliza osjetio tu ljubav i pošao je za njim na Kalvariju da još više upije s izvora spasenja.
     Isusovo ohrabrenje: ja sam pobijedio svijet, ohrabrenje je i za nas, današnje učenike. Ohrabrenje je to da ne očajavamo već da imamo nadu da je Isus uz nas i da nam zamke ovoga svijeta ne mogu ništa već da se čvrsto držimo Njega, izvora našega spasenja. Tko se drži Isusa on pobjeđuje sve zamke ovoga svijeta. On osjeća mir i spokoj u svom srcu i svijet mu sa svojim zamkama ne može ništa.
     Sveti Augustin rekao je na jednome mjestu „Ljubi dobroga čovjeka zato što je dobar, a lošega čovjeka zato da bude dobar.“ Ta izreka dobro se slaže s porukom današnjih misnih čitanja. Na posljednjoj večeri Isus ne moli samo za okupljene apostole, nego za sve koji će na njihovu riječ povjerovati u njega. U odlomku današnjeg evanđelja upadan je izraz „da budu“. Isus moli za sve koji će povjerovati, da budu jedno, da budu u njemu i u Ocu, pa opet da budu jedno kao što su on i Otac jedno, da budu savršeno jedno, da budu gdje je on, da budu s njime i, na koncu, da ljubav kojom je Otac ljubio njega bude u njima.
     Tako izrečena molitva s jedne strane jasno svjedoči da cilj molitve još nije postignut, ali isto tako nema sumnje da će biti postignut. Isusova molitva odražava stanje zajednice njegovih učenika. Ona još nije jedinstvena, još nije savršena, još pokazuje  manjak ljubavi. Ali to ne znači da u njoj uopće nema jedinstva, da je skroz nesavršena i da nema nimalo ljubavi. Isusova molitva zapravo je uravnotežena. Ona uči kršćane kako se čuvati i od oholosti (što ne smijemo brkati s ponosom) i od ponižavanja (što ne smijemo brkati s poniznošću).  Svi oni koje se nazivaju kršćanskim imenom već time pokazuje temeljno jedinstvo koje pak treba ići putem usavršavanja i ljubavi da bi doista postali savršeno jedno.
     Ova Isusova molitva veliko je ohrabrenje u trenucima kušnje kada se čini da prevladavaju negativnosti. A da to ohrabrenje nije iluzorno potrebno se samo sjetiti one Isusove molitve pred grobom njegova prijatelja Lazara kojega je uskrisio iz mrtvih: Oče, hvala ti što si me uslišio. Ja sam znao da me svagda uslišavaš, no rekoh to zbog nazočnog mnoštva da vjeruju da si me ti poslao (Iv 11,42). Moliti i raditi za jedinstvo Isusovih učenika i za jedinstvo čitavoga svijeta znači vjerovati upravo to da Isusova molitva neće ostati neuslišana.