IX. tjedan kroz godinu
Petak, 5. 6. 2020.
Sv. Bonifacije, biskup i mučenik
Spomendan

ČITANJA:
2Tim 3, 10-17;
Ps 119, 157.160-161.165-166.168;
Mk 12, 35-37

Evanđelje: Mk 12, 35-37

Iz Evanđelja po Marku

     U ono vrijeme: Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’ Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?« Silan ga je svijet s užitkom slušao.

     Tko je za mene Krist? To pitanje i odgovor uvijek su aktualni, i to za svakog pojedinca. Uvijek postoje opasnosti, dvojbe da Krista prihvaćamo samo kao izvanrednog čovjeka ili samo kao Boga. Kod prvog prihvaćanja Krista stavljamo u red velikih i zaslužnih ljudi. On postaje primjer što čovjek može kada posjeduje određene darove/talente i iskoristi ih i ništa više. Ako ga priznamo/prihvatimo samo kao Boga onda on ostaje samo kao Netko veoma dalek, mi mu se, samo kada nam je potreba, molimo, a mi svoj život ne mjenjamo, jer ne možemo nasljedovati Boga, mi obični, slabi, grešni ljudi i još s ljudima s kojima nam je živjeti. Tek kada prihvatimo Krista i kao čovjeka i kao Boga – Bogo-čovjeka, čovjeko-Boga – mi imamo primjer za nasljdovanje i imamo pomoć da možemo mijenjati svoj život i svijet u kojem živimo, po uzoru na Isusa Krista i kako je to On činio. Ostajući tako stalno u nerazdjeljivoj vezi s Bogom i s čovjekom.
     Današnji čovjek je toliko zauzet sobom da je zaboravio sebe. Naime, on sebe nastoji vidjeti, doživjeti, prepoznati u stvarima, događajima, u posjedovanjima, u onom što danas je, a sutra nije (prolaznom), zaboravio je da je on prvotno u Bogu, po Bogu i s Bogom, uistinu čovjek. Kada to zaboravi i kada prema tome ne živi onda se događa ono što nas sve više iznenađuje: Sve bogatiji materijalno, a osjećamo se sve siromašniji, sve moćniji, a nikada nismo bili tako ranjivi, znanja sve više i više, a nikada nismo činili takve gnusobe, nepravde.
     Razlozi su jednostavni: čovjek ne može živjeti kao čovjek kada zaboravi na Boga. Krist je došao na svijet k nama da nam, ne samo najavi, nego i pokaže tu istinu o životu čovjeka s Bogom i života Boga u i s čovjekom. On je model, pravilo prema kojem bi čovjek trebao nastojati živjeti ako želi istinski živjeti. Pasternak, pisac romana Doktor Živago piše: Došao je čovjek s upornošću, lagano, odjeven svjetlošću, Galilejac. (…) Počeo je čovjek s Čovjekom Isusom Kristom. S njim je počela nova era, era čovjeka, nova era, era svih onih koji su prihvatili Njega i Njegov nauk.
     On nam je pokazao tko je i kakav je Bog i tko je i kakav bi trebao biti čovjek ovdje i sada, u ovim zemaljsko-ljudskim uvjetima. On je slika Boga nevidljivoga i on je istinski čovjek kojeg treba nasljedovati. Prema njemu trebamo prosuđivati svekolike odnose, sav svoj život, i istovremeno od njega moliti/tražiti pomoć, da možemo živjeti po Božju i ljudsku ovdje i sada, jer on je i naš Bog! On nam je rekao i pozvao nas: „Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, rasteretiti“ (Mt 11, 28). Amen.