29 studenoga, 2023
Post By : MBL
Izvješće o posveti crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu
U nedjelju 19. studenoga 2023. godine, s početkom u 10 sati, zagrebački je nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je slavlje posvete samostanske i župne crkve Majke Bože Lurdske u Zagrebu. Uz nadbiskupa su u koncelebraciji bili mnp. provincijal fra Marko Mrše, dekan Maksimirsko-trnjanskoga dekanata preč. Josip Golubić, gvardijan fra Bože Vuleta, župnik fra Ante Bešlić, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta preč. Željko Tanjić; bivši župnici fra Kruno Bekavac, fra Ante Vukušić i fra Nikica Ajdučić; nekadašnji župni vikari fra Ivica Jurić i fra Siniša Balajić, definitor Provincije; gvardijan Franjevačkoga samostana o. fra Ante Antića u Splitu fra Domagoj Volarević, ekonom Provincije fra Boris Čarić, predvoditelj trodnevnice fra Ivan Šarčević; predstavnici nekolicine muških redovničkih zajednica u Zagrebu, župnici iz dekanata, Nadbiskupov tajnik preč. Andrija Miličević, kao i braća iz samostana. Uz nadbiskupa je u slavlju sudjelovalo ukupno 30 svećenika koncelebranata.
Na slavlju su također bili: g. Ivan Malenica, ministar pravosuđa R. Hrvatske, izaslanik predsjednika vlade R. Hrvatske g. Andreja Plenkovića; g. Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova R. Hrvatske; g. Davor Trupković, glavni konzervator u Ministarstvu kulture i medija, izaslanik ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek.
Pozdrav Nadbiskupu i arhitektonsko predstavljanje crkve
U svome uvodnom pozdravu na početku slavlja gvardijan fra Bože Vuleta je rekao da je ovo novo crkveno zdanje, podignuto još u vrijeme „hrvatskoga proljeća“ početkom 1970-ih godina, cjelovitim uređenjem, započetim po odluci Provincije 2014. godine, doživjelo „svoje proljeće“, a činom posvećenja postaje „sakrament, tj. materijalni znak žive Crkve“. Oca Nadbiskupa nazvao je „živim znakom zajedništva s Kristom, cijelom mjesnom i općom Crkvom“ skrenuvši mu pozornost da je došao „u živu zajednicu s mnoštvom obdarenih laika, zauzetih udruga, iznimno vrijednih zborova, humanitarnih inicijativa, molitvenih zajednica, u zajednicu u kojoj su aktivne i tri školske sestre franjevke. Uz trojicu svećenika koje ste sami potvrdili dušobrižnicima ove župe, veliku pomoć pružaju sedmorica njihove braće franjevaca, osobito pri ispovijedanju. Zahvaljujući njima ovo svetište može njegovati ispovjednički duh sluge Božjeg o. fra Ante Antića“, preporučivši njegovo proglašenje blaženim u Nadbiskupove molitve. Pozdravivši sve nazočne vjernike, Gvardijan je istaknuo da su se „u ovome slučaju ispunile Isusove riječi: Ima posljednjih koji će biti prvi i prvih koji će biti posljednji. Ja sam, naime, posljednji po zaslugama za ovaj velebni projekt, zapravo ih uopće nemam, a dopalo me je, po gvardijanskoj službi, da govorim prvi. Zato moram reći da je svojom raspoloživošću, darovitošću i zalaganjem na zasluženom prvom mjestu fra Ivan Maletić i uza nj, s istim superlativima, fra Ante Crnčević“, na što je uslijedio dugotrajan gromoglasni pljesak dupkom ispunjene crkve.
Potom su arhitekti uređenja crkve dr. Zorana Sokol Gojnik i dr. Igor Gojnik predstavili svoje arhitektonsko djelo istaknuvši osnovne ideje vodilje: „Susret sa zatečenom i u velikoj mjeri nedovršenom građevinom u kontekstu titulara Gospe Lurdske vrlo nam se brzo nametnuo kao slika Gospe u lurdskoj špilji. Tako smo odlučili da Gospa uđe u svoju špilju ovdje u Zagrebu putem prostora koji će evocirati njezinu mekoću, nježnost i majčinski zagrljaj kao odsjaj osjećaja kojeg je doživjela Bernardica prilikom ukazanja”. Istaknuvši zahvalnost za veliku pomoć koju su im je pri tome pružali fra Ante Crnčević, član samostana Samostana Majke božje Lurdske i prof. liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, i fra Ivan Maletić, koji je pripremio svu potrebnu dokumentaciju te predano surađivao u pripremi i izvođenju radova i skrbio za zahtjevne financijske potrebe. Svoje su kratko izlaganje završili željom „da ovaj – ljubavlju i vjerom stvoren prostor – bude poticaj za uranjanje u Božju Providnost, u božanski život i u dar Njegova spasenja”.
Nadbiskupova homilija
Nadbiskup je poškropio oltar i narod blagoslovljenom vodom, a potom je uslijedila Liturgija riječi. Na početku svoje homilije Nadbiskup je kazao: „Danas je poseban dan za vas vjernike ove župe, franjevačku zajednicu koja skrbi za vaše duhovne potrebe, za naš grad Zagreb, ali i cijelu Domovinu, zbog pobožnosti koju naš narod iskazuje Majci Božjoj.“ „Posveta ovog bogoslužnog prostora izvanjska je kruna i pokazatelj onoga što Crkva u svojoj biti jest”: živa „zajednica vjernika koja živi i daje plodove pobožnosti i svetosti“.
Tumačeći Božju riječ naviještenu u liturgijskome slavlju, Nadbiskup je izdvojio tri misaone cjeline: važnost Božjeg zakona, pravo značenje hrama te klanjanje u duhu i istini. Iz knjige proroka Nehemijine, naviještene u prvome čitanju (Neh 8, 1-4a.5-6.8-10), jasno se iščitava da je vjernost Božjemu zakonu temelj zajedništva i istinske posvete te ustvrdio: „Istinska posveta crkve je u obraćenim srcima vjernika.“
Ustvrdivši da je svatko od nas „hram Božji“, Nadbiskup je naglasio kako je u zdanje ove crkve utkan život fra Ante Antića: „Koliko je samo plodova pobožnosti, plodova posebne svetosti u srcima vjernika posredovao ovaj mali brat velike duše. Poznato je da je o. Ante imao dar čitanja srca, znao je u konkretnim ljudskim sudbinama prepoznati duboku čovjekovu glad za Bogom i odgovoriti na nju pozivom na obraćenje, savjetom i zagovornom molitvom.“
Nadbiskup je zatim, oslanjajući se na riječi evanđelja (Iv 4, 19-24), skrenuo pozornost na susret Isusa sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu i uputio poziv svima da prepoznaju žeđ i glad Isusove ljubavi za ljudima i da se sami stave u službu utaživanja njegove žeđi djelima vlastite ljubavi. Iz Isusova razgovora sa Samarijankom razvidno je da „nije više važno mjesto već odnos, nova dimenzija štovanja Boga koju žrtve i obredi staroga saveza nisu mogle ispuniti.“ „Ono je samo blijeda slika, sjena nebeskih stvari, a ne puna istina o njima…“: Istinski klanjatelji će se klanjati Ocu u Duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac (usp. Iv 4, 23).
Na kraju homilije nadbiskup je zazvao zagovor Majke Božje Lurdske, blaženoga Alojzija Stepinca, sluge Božjega o. Ante Antića i svih Božjih ugodnika na župu Majke Božje Lurdske, grad Zagreb, sve obitelji, Domovinu i cijeli svijet.
Liturgija posvete crkve
Na početku liturgije posvete crkve, bogoslovi naše provincije fra Oliver Marčinković i fra Stipe Buljan otpjevali su litanije svih svetih. Poslije posvetne molitve Nadbiskup je izlio posvetno ulje i pomazao oltar, a provincijal fra Marko Mrše i dekan preč. Josip Golubić pomazali su posvetne križeve na stijenama crkve. Nakon obreda pomazanja, na oltar je postavljeno pet žarišta u koje je nadbiskup stavio tamjan, pokadio oltar a potom su dvojica akolita pokadili sav narod. Zatim je oltar svečano prekriven oltarnicima, uređen svijećama i cvijećem, a Nadbiskup je o. Župniku predao svijeću kojom je upalio svijeće kod oltara.
Obitelj Ćurković prinijela je euharistijske darove kruha, vina i vode. Poslije sv. pričesti svečano je otvorena Kapela Presv. oltarskog sakramenta: Nadbiskup se o. Župnikom. I Gvardijanom u ophodu uputio prema kapeli Presvetog Sakramenta i pohranio ciborij s posvećenim česticama u novo svetohranište, koje je izradio ak. umjetnik Jeronim Tišljar. Potom je ključ svetohraništa predao o. Župniku, a pored svetohraništa upaljena je uljanica koja će ondje trajno svijetliti.
Vrativši se do oltara, g. Nadbiskup je potpisao Povelju o posveti crkve. Povelju je potpisao i o. Provincijal, a potom ju je pred narodom pročitao fra Siniša Balajić.
U svom zahvalnom govoru mnp. o. provincijal fra Marko Mrše istaknuo je značajne događaje iz povijesti izgradnje Franjevačkoga samostana i svetišta Majke Božje Lurdske u Zagrebu od početka izgradnje (1930.). Zahvaljujući Nadbiskupu za posvetu crkve, istaknuo je kuriozitet, a ujedno i „iznimnu čast“, da je ovo prva crkva koju je on posvetio kao zagrebački nadbiskup. Zahvalio je i zagrebačkom nadbiskupu u miru, kardinalu Josipu Bozaniću „koji je pružao svekoliku moralnu, duhovnu i materijalnu pomoć u uređenju ove crkve“.
Navodeći podatak da je odluku o konačnome uređenju unutrašnjosti ove crkve donijela uprava Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja na čelu s tadašnjim provincijalom fra Joškom Kodžomanom 2013. godine, izričući mu zahvalnost što je „osjetio trenutak i odvažno krenuo u taj … velebni pothvat“, istaknuo je da je tada za voditelja radova imenovan fra Ivan Maletić, „što je uključivalo pribavljanje projekata i organizaciju gradnje“. Sadašnja provincijska uprava uvrstila je ovaj projekt među građevinske prioritete. Provincijal je posebnu zahvalnost iskazao fra Ivanu Maletiću „koji je pokazao svoju raspoloživost i s puno ljubavi, strpljivo, uporno i ustrajno prikupljao dokumentaciju, pratio radove i sve doveo do kraja kako smo svi priželjkivali i iskreno željeli“.
Provincijal je zatim zahvalio arhitektima, bračnom paru Igoru i Zorani Sokol Gojnik, tvrtki HEDOM kao izvođaču radova na čelu s vlasnikom tvrtke gosp. Vladom Ćorlukom, voditelju gradilišta gosp. Anti Šimiću, svim izvođačima koji su bili uključeni u radove dovršenja ove crkve, a na poseban način svim dobročiniteljima i donatorima, uključujući i sve članove ove župne zajednice, koji su omogućili realizaciju ovog projekta. „Posebnu zahvalnost iskazujem članu ovoga samostana i naše Provincije fra Anti Crnčeviću, profesoru liturgike na KBF-u u Zagrebu, koji je bio desna ruka svima kojima je njegova pomoć bila potrebna, kada je riječ o uređenju crkve kao liturgijskog prostora, koji je uistinu jedinstven, poseban i cjelovit.“ Zatim je zahvalio nazočnom izaslaniku predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, dr. Ivanu Malenici, ministru pravosuđa i uprave; Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i voditeljici gospođi Jasni Ščavničar Ivković; Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, ministrici gospođi Nini Obuljen Koržinek kao i njezinu izaslaniku glavnom konzervatoru gosp. Davoru Trupkoviću.
Provincijal je završio svoj govor kazavši da će ovaj „dan biti zlatnim slovima upisan u povijest zagrebačke nadbiskupije, ove župe, ovoga samostana, ali će zasigurno biti upisan i u srcima svih nas koji smo prisustvovali na ovom euharistijskom slavlju“.
Butigani prinos dara – s leđa
Potom je obitelj Butigan predala Nadbiskupu prigodni dar župne i samostanske zajednice, cvijeće i sliku lurdske špilje koju je izradio ak. kipar Đuro Seder (2019.), na kojoj je prikazan i sluga Božji o. fra Ante Antić kojem je samostanska kapelica u kojoj se nalazi ta špilja bila drago mjesto molitve.
Mećari – s leđa
Praćen poslužiteljima, župnikom i gvardijanom Nadbiskup je u ophodu pošao do kipa Majke Božje Lurdske gdje je izmolio Molitvu za župnu zajednicu, a djeca obitelji Mećar pred lik Majke Božje postavila su cvijeće. Potom je otpjevana pjesma Majci Božjoj Lurdskoj, a poslije završnoga blagoslova himna Domovini.
Pjevani sadržaji, liturgijsko posluživanje i nastavak slavlja
Ovo vrlo dojmljivo slavlje bilo je od početka do kraja protkano izvrsnim pjevanjem koje je predvodio „prigodni zbor“ sastavljen od članova četiriju zborova ove župe, pod ravnanjem prof. art. Martine Gojčete Silić. Zacijelo je njihovo pjevanje uvelike pridonijelo da svi okupljeni budu uistinu aktivni sudionici tog dvoipolsatnog slavlja, Duhom povezani u jedno Tijelo kojem je glava Krist.
U slavlju su ulogu ceremonijara vršili fra Ante Crnčević i preč. Denis Barić, katedralni ceremonijar , kao neprimjetni dah koji je sve pokretao bez ijedne riječi, uz poslužitelje: sedmoricu bogoslova Zagrebačke nadbiskupije i dvojicu bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, te župne ministrante. Boljemu sudjelovanju u slavlju pridonijela je i prigodna knjižica s obredom posvete crkve koju je priredio fra Ante Crnčević, a podijeljena je svim sudionicima neposredno prije početka slavlja. Za članove zbora priređena je i posebna knjižica sa svim partiturama pjevanih dijelova.
Poslije liturgijskog slavlja u crkvi, sudionici su nastavili slavlje prigodnim domjenkom u župnoj dvorani i samostanskom dvorištu.
Za slavlje posvete crkve pribavljeno je i novo liturgijsko ruho (dvadeset i pet bijelih misnica, kojih su izgled osmislili umjetnik Jeronim Tišljar i fra Ante Crnčević, pet alba i šest roketa), liturgijsko posuđe (tri kaleža, dvanaest posuda (ciborija) za pričest vjernika, kao i niz liturgijskih predmeta (dvije kadionice, procesionalno raspelo…).
U sklopu uređenja crkve pribavljene su i nove orgulje njemačke tvrtke OSI Profisoundsysteme, s četiri manuala i pedalom, s 59 registara, a sustav ozvučenja je 8.1 HUPTWORK. .
Pri uređenju crkve uređena je i sakristija s novim namještaje, koji su oblikovali arhitekti crkve, a brončane skulptorske elemente (mjesta pohrane svetih ulja i evanđelistara) izradila je ak. kiparica Linda Milić Kršnjavi. Uređena je i riznica svetišta gdje je stručno evidentirano i konzervirano staro liturgijsko ruho i liturgijski predmeti.
Trodnevna duhovna priprava za posvetu crkve
U ovom posvetnom slavlju potvrdilo se i kao izazov nametnulo ono što je u jednom od svoja dva predavanja o arhitektonskom i liturgijskom oblikovanju crkve ustvrdio dr. fra Ante Crnčević: „Slavlje posvete crkve u jednoj župnoj zajednici više je od prigode obilježavanja završetka izgradnje i uređenja crkvenoga zdanja. Slavlje posvete crkve izravno dotiče, zahvaća i propituje samu zajednicu koja se zove Crkvom, župom.“ „Crkva-zajednica se identificira s crkvom-zdanjem u kojem se okuplja na bogoslužje i u kojem se na najistinskiji način osjeća Crkvom.“ Fra Antina su predavanja nezaobilazna za razumijevanje ovog liturgijski iznimno dobro promišljanog, promišljenog i skladno izvedenog prostora.
Fra Antina predavanja, 16. i 17. studenoga, bila su dio trodnevne duhovne priprave župne zajednice za samu posvetu crkve. Prvi dan je sv. misu predvodio župnik fra Ante Bešlić. U propovijedi je istaknuo značaj liturgijskog prostora za župnu zajednicu i razloge radosti što se ovaj liturgijski prostor posvećuje. Drugi dan je predvodio gvardijan fra Bože Vuleta koji je u svojoj propovijedi usporedio izloženost ovog novouređenoga crkvenog prostora brojnim primjedbama, sve do oprečnih mišljenja, s još složenijim napetostima koje mogu vladati u razumijevanju žive Crkve i u odnosima u njoj. U tu se svrhu poslužio nadahnutim svjedočkim tekstom Carla Caretta, koji je sročen na suprotnostima sablazni i svetosti u Crkvi; kompromitiranosti i čistoći; nanošenju patnje i velikodušnosti; crnilu i ljepoti – a sve je to prisutno u Crkvi – sa zaključkom da „iskrene oči mogu vidjeti oboje i zrelo srce može prihvatiti oboje“ i završnom misli Carla Caretta: „Samo Duh Sveti može izgraditi Crkvu od kamenja loše isklesanog poput samih nas.“
Posljednji dan trodnevne priprave za posvetu crkve predvodio je fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj Teologiji u Sarajevu. On je svoje promišljanje o značaju posvete ove crkve temeljio na njezina tri obilježja: da je posvećena Majci Božjoj Lurdskoj, da je franjevačka i da je to crkva dobroga fra Ante Antića. S obzirom na njezinu posvetu Gospi, naglasio je da „ova crkva treba biti majka, „crkva otvorenih vrata“ (Papa Franjo), gostoprimljiva ljudskim potrebama i nevoljama, grijesima i bolestima, da mi koji ovdje dolazimo budemo osjetljivi za druge“, tj. da budemo „azil isključenima, utočište nepravedno osuđenima, prezrenima, ostavljenima, a ne mjesto duhovne aristokracije i tobože povlaštenih pravednika“. Dapače, „trebamo poći k njima, praktično im pomoći, pa i udomiti ih. Mi smo i 'crkva izlaska', Kristova zajednica solidarnosti“.
Kad kažemo da je ovo i franjevačka crkva pritom nije važno pitanje vlasništva i upravljanja, naglasio je propovjednik, „već karizme Franje Asiškoga, čiji su sljedbenici 'suputnici povijesti' (L. Fišić) svoga hrvatskog naroda, ali i suputnici sve manje braće i sestara, bez obzira na identitete. Zato jest i trebala bi biti ovo crkva siromaha, rubnih ljudi, suvremenih gubavaca, Božji dom besklasnih, crkva lutalica i migranata, onih koji nikome ne pripadaju“ i da njeguju duh mirotvorstva sve do ljubavi prema neprijateljima.
Ogromno značenje ovoj crkvi daje i dugogodišnje djelovanje dobroga oca Antića (1946. – 4. ožujka 1965.), nastavio je propovjednik, koji je bio „svjedok-ispovjednik istinskog Božjeg milosrđa“, a resili su ga „slušanje i dobar savjet. (…) Nudio je ljudima ono najdragocjenije, vrijeme, svoje vrijeme, slušao je ljude, davao ljudima priliku da se izreknu Bogu, da se ispovjede, pokaju i obrate, da nadoknade nanesena zla i nepravde, da se obrate, da nađu utjehu i mir.“ Te su ljudske potrebe nezastarive pa je u tom smislu karizma dobrog oca Antića posve „suvremena“.
Duhovno bdijenje uoči dana posvete crkve predvodio je župnik fra Ante Bešlić pred izloženim Presvetim Sakramentom.
Crtice iz Povjesnice Samostana i Župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu
Iz kratke Povjesnice Samostana i Župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu, koja se nalazi na kraju liturgijskog vodiča koji je fra Ante Crnčević priredio za posvetu crkve, izdvajamo nekoliko važnih događaja vezanih uz ovo Svetište, Župu i Samostan, od kojih su neki isticani i za vrijeme samog posvetnog obreda.
Izgradnja Franjevačkoga samostana i kapele Majke Božje Lurdske započela je 1930. godine koje je blagoslovio zagrebački nadbiskup Antun Bauer, 29. lipnja 1932. godine. Prvim gvardijanom imenovan je fra Petar Grabić. 25. ožujka 1936. zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac blagoslovio je temeljni kamen budućega svetišta za koji je, na poticaj kipara Ivana Meštrovića, projekt izradio slovenski arhitekt Jože Plečnik, a glavni oltar u kripti posvetio je nadbiskup Stepinac 24. listopada 1937. godine. Sljedeće je godine u toj crkvi, uz veliku procesiju kroz grad, proslavljen blagdan Majke Božje Lurdske. Stepinac je kao zagrebački nadbiskup osnovao župu Majke Božje Lurdske 8. prosinca 1942., a prvim župnikom imenovao je fra Alberta Bukića.
Otac fra Ante Antić, određen za službu magistra bogoslova, došao je u Zagreb 1946. godine. U tim teškim poratnim godinama cijela je zajednica u Samostanu i Župi pogođena montiranim sudskim postupkom 1947. godine u kojem su osuđeni fra Serafin Rajić i fra Matej Vodanović (župnik) na smrt strijeljanjem koje je izvršeno na Mirogoju 4. rujna iste godine, a mjesto njihova ukopa ostalo je nepoznato. Zajedno s njima na smrt strijeljanjem osuđeni su gospodin Ivan Matošić i gospodin Ivica Salamon. U istom su procesu četvorica fratara osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne (ukupno 48 godina zatvora): fra Albert Bukić (7 godina), fra Josip Visković (15 godina), fra Leonard Bajić (12 godina, umro u kaznionici u Staroj Gradiški), fra Petar Grabić (14 godina), te s njima u istom procesu gospođa Jolanda Bauer (9 godina).
4. ožujka 1965. godine u samostanu je na glasu svetosti preminuo fra Ante Antić, a tijelo mu je preneseno s Mirogoja u kriptu Majke Božje Lurdske gdje je položeno u kameni sarkofag, 15. prosinca 1970. godine.
Dogradnja kripte, tj. predvorja svetišta, započela je 1965. a završena 1970. Iste je godine, po projektu prof. arh. Zvonimira Vrkljana, započela gradnja crkve nad kriptom. Sljedeće je godine tu novopodignutu nedovršenu crkvu blagoslovio lurdski biskup mons. Henri Clément Victor Donze, u zajedništvu s nadbiskupom Franjom Kuharićem (13. kolovoza).
1995. godine završen je nadbiskupijski dio postupka, a pri Kongregaciji za svete u Rimu otvorena kauza za beatifikaciju sluge Božjega fra Ante Antića. Ista je Kongregacija 2015. godine izdala dekret o herojskim krjepostima života fra Ante Antića, čime ga se priznaje Časnim slugom Božjim.
2013. godine uprava Franjevačke provincije na čelu s fra Joškom Kodžomanom, provincijalom, donijela je odluku o cjelovitom uređenju unutrašnjosti crkve te imenovala fra Ivana Maletića voditeljem radova. Već su sljedeće godine arhitekti Igor Gojnik i dr. Zorana Sokol Gojnik izradili glavni projekt te su otpočeli radovi. Nova je uprava Provincije s provincijalom fra Markom Mršom 2019. godine donijela odluku o financijskoj potpori nastavaka radova na uređenju crkve. 27. siječnja 2022. godine, preseljenjem iz kripte, započela su redovita liturgijska slavlja u crkvi Majke Božje Lurdske, čime su omogućeni radovi na konstrukcijskoj sanaciji i temeljitoj obnovi kripte. U tom je novom crkvenom zdanju zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić predvodio slavlje Cvjetnice 10. travnja 2022. godine. U nedjelju 19. studenoga 2023. godine, zagrebački je nadbiskup mons. Dražen Kutleša posvetio je samostansko-župsku crkvu Majke Bože Lurdske u Zagrebu.
Samostanski kroničar