DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

Svi narodi i sve civilizacije traže svoj način života i svoj humanizam. Neki nastoje shvatiti posljednji smisao života i svijeta u svjetlu određene filozofije i religije. U suvremenom svijetu humanizam postaje tehnički, a gledanje na svijet znanstveno. No čovjek postavlja i druga pitanja. Gdje će crpsti mudrost koja će utažiti njegovu žeđ za spoznajom i životom?

 

1. ČITANJE Sir 24, 1-2.8-12

Mudrost se Božja nastani među nama. – Bog je Izraelu očitovao svoju stvaralačku mudrost. Ta je mudrost i nama dostupna. U svjetlu Božje riječi možemo tumačiti i smisao života i povijesti.

Čitanje Knjige Sirahove

Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.«

 

 

Psalam Ps 147,12-15.19-20

Riječ tijelom postade i nastani se među nama!

 

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,

hvali Boga svoga, Sione!

On učvrsti zasune vrata tvojih,

blagoslovi u tebi tvoje sinove.

 

On dade mir granicama tvojim,

pšenicom te hrani najboljom.

Besjedu svoju šalje na zemlju,

brzo trči riječ njegova.

 

Riječ svoju on objavi Jakovu,

odluke svoje i zakone Izraelu.

Ne učini tako nijednom narodu:

nijednom naredbe svoje ne objavi!

 

2. ČITANJE Ef 1,3-6.15-18

Predodredi nas za posinstvo. – Krist je Mudrost Očeva koja daje smisao svijetu i životu. U njemu smo i mi postali sinovima Božjim i tako nam je pokazan konačni smisao života.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

 

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.

Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.

 

EVANĐELJE Iv 1, 1-18

I nastani se među nama. – U Starom je zavjetu Božja mudrost bila nazočna po zakonu. U punini vremena Otac posla Sina da se nastani među nama. On i danas usmjeruje našu povijest i daje joj pravi smisao.

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

 

 

 

 

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/