DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

Lik Abrahama koji nam se danas stavlja pred oči očituje osnovni smisao povijesti Izraela i naše povijesti: treba ići naprijed, treba neprestano nadvladavati nesigurnosti i tjeskobe i imati pouzdanje u istinski Život. Takav put predanja Bogu Života vodi istinskom preobraženju našeg pojedinačnog i društvenog života. Zastati u životu, predati se sumnji i gajiti nepovjerenje – isto je što i nevjera od koje nas je došao osloboditi Krist svojom riječju i svojim životom.

 

Prvo čitanje: Post 15, 5-12. 17-18

Božji savez s Abrahamom. – Što je to savez koji Bog sklapa s Abrahamom? Vjernost Boga Života čovjeku i čovjekova vjernost Bogu Života. Svojom vjernošću Abraham postaje otac vjernika i tako započinje novu fazu u povijesti spasenja. U slici drevnog obreda sklapanja saveza, Bog očituje svoju vjernost čovjeku i ljudskoj povijesti. Bog takav uvijek ostaje.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost.

I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticā nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.

Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova.

Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«

 

 

Otpjevni psalam: Ps 27, 1.7-9.13-14

Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:

koga da se bojim?

Gospodin je štit života moga:

pred kime da strepim?

 

 

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,

milostiv mi budi, usliši me!

Moje mi srce govori:

»Traži lice njegovo!«

 

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.

Ne skrivaj lica svoga od mene!

Ne odbij u gnjevu slugu svoga!

Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!

 

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja

u zemlji živih.

U Gospodina se uzdaj, ojunači se,

čvrsto nek bude srce tvoje:

u Gospodina se uzdaj!

 

Drugo čitanje: Fil 3, 17 – 4, 1

Građani neba. – Korizma je povlašteno vrijeme kad trebamo sebe ispitati u svjetlu evanđeoske poruke. Da li mi uistinu živimo kao ljudi koji su pozvani da se preobraze u sliku Kristovu?

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.

Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.

 

 

Evanđelje: Lk 9, 28b-36

Preobraženje. – Teško je bilo apostolima prihvatiti činjenicu Kristove muke. On ih jača svojim preobraženjem: očituje se pravim Sinom Božjim. Preko muke dolazi se do pobjede. To je temelj vazmenog otajstva u koje nas Krist uvodi. To je otajstvo cijele ljudske povijesti: i danas smo pozvani da kroz nevolje idemo naprijed ostvarenju novog svijeta.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

 

 

 

 

 

 

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/