DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

U našem svakidašnjem životu često znade otupiti naše nadanje. Da li još očekujemo Nekoga? Da li očekujemo onoga koji nam nije rekao unaprijed dana kada ćemo se susresti, ali nam je dao svoju riječ. Da li imamo sigurnost vjerujući u tu riječ? Da li smo pozorni da ga upoznamo kad dođe?

1. ČITANJE Mudr 18, 6-9

Poput dugog bdijenja. – Vjernici prije Isusa Krista učvršćivali su se u svojoj nadi spominjući se neprestano najduže noći njihove povijesti: noći prijelaza iz egipatskog ropstva, Gospodnjeg Vazma, noći svoga oslobođenja. Najljepši Božju čin koji im je iskazan jest jutro u kojem je dana sloboda.

Čitanje Knjige Mudrosti

Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.

Psalam Ps 33, 1.12.18-20.22

Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!

Pravednici, Gospodinu kličite!

Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,

narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,

nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

da im od smrti život spasi,

da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,

on je pomoć i zaštita naša.

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama

kao što se u tebe uzdamo!

2. ČITANJE Heb 11, 1-2.8-19

Poput onih koji su vjerovali prije nas. – Naša vjera može biti pokolebana u trenucima iskušenja i nevolje. Ipak vjerovati u Krista ne znači dati se na beznadnu pustolovinu. I drugi su prije nas vjerovali, poput Abrahama, i to u okolnostima kad nisu imali sigurnost koju je Krist nama dao.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.

Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.

Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.

U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.

Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

EVANĐELJE Lk 12, 32-48

Budnost. – Da li i mi sa sigurnošću vjere imamo pouzdanja u Kristovu riječ te čekamo neprestani dolazak u svoj život?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.

»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!

A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.

No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/