VII. Vazmeni tjedan
Četvrtak, 28. 5. 2020.
Svagdan

ČITANJA:
Dj 22, 30; 23, 6-11;
Ps 16, 1-2a.5.7-11;
Iv 17, 20-26

Evanđelje: Iv 17, 20-26

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima — i ja u njima.«

     Kad se sv. Pavao, nakon jednog svojeg misionarskog putovanja povratio u Jeruzalem, svojim je propovijedanjem u hramu izazvao žestoku raspravu i pobunu. Na saslušanju kod rimskog upravitelja doslovno su rimski vojnici spasili od pobješnjele svjetine predvođene židovskim vjerskim i narodnim prvacima. Kada su ga vojnici htjeli izbičevati rekao im je da je rođen kao rimski građanin, na što su oni preplašeni stali. Sutradan je izveden pred sinedrij, koji je sazvao rimski upravitelj. Sinedrij je bilo vrhovno vijeće, odnosno glavno vjersko i političko tijelo kod Židova, sastavljeno od saduceja (svećeničkog staleža) koji nisu vjerovali u uskrsnuće mrtvih i od farizeja koji su u to čvrsto vjerovali. Pavao je vješto povikao da mu se sudi zbog njegove nade u uskrsnuće mrtvih. Tako se pokazao kao vješt taktičar, izjavivši da je farizej i sin farizeja i time izazvao i potpalio svađu i mržnju između saduceja i farizeja.
     Za pretpostaviti je da se Pavao slatko smijao vidjevši da mu je taktika u potpunosti uspjela. Prisjetimo se da je pitanje uskrsnuća Isusova, ali i našega uskrsnuća, temelj naše vjere. To je razlog zašto se je Isus ukazao Pavlu i rekao mu: Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu, tako treba da i u Rimu posvjedočiš (Dj 23, 11). Ovo svjedočanstvo dopire i do nas i oblikuje našu vjeru u uskrsnuće.
     U otpjevnom psalmu ispovijedamo našu vjeru u uskrsnuće: Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno (Ps 16/15, 11). Ova naša vjera potvrđena je Isusovim riječima u Evanđelju upućenim njegovom Nebeskom Ocu: I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima (Iv 17, 26). Ljubav koju Otac ima prema svojemu Sinu dolazi i do nas. Ta ljubav dana je i nama, kao dioništvo u životu Sina i ovo darivanje rascvjetat će se jednog dana u punini u uskrsnuću mrtvih.