V. Vazmeni tjedan
Četvrtak, 14. 5. 2020.
Sv. Matija, apostol
Blagdan

ČITANJA:
Dj 1, 15-17.20-26;
Ps 113, 1-8;
Iv 15, 9-17

Evanđelje: Iv 15, 9-17

Iz Evanđelja po Ivanu

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

     Prvo čitanje iz Djela apostolskih opisuje nam izbor Matije za apostola na mjesto koje je ostalo prazno Judinom izdajom. Petar je najprije održao kratki govor u kojem je istaknuo kako se ispunilo pismo što ga Duh Sveti prorekao na Davidova usta o Judi koji se ubrojio među one koji su uhvatili Isusa. Izdajom Juda je ne samo izgubio mjesto među apostolima, nego i među svim drugim nasljedovateljima Isusovim. Nakon kratkog Petrovog opisa Judinog tragičnog završetka apostoli su potom postavili dvojicu kandidata Josipa, koji se zvao Barsaba, a prozvao se Just i Matiju. Najprije  su se pomolili i zazvali Božju pomoć, moleći da Bog pokaže koga je od dvojice izabrao. Nakon molitve bacili su kocke i izbor je pao na Matiju.
     Ivan u Evanđelju donosi Isusov govor o trsu i lozi u kojem je Isus poučio apostole kako su oni kao pruće na lozi i kako im je zadaća donositi obilan rod, inače će biti odsječeni i spaljeni. Isus naglašava da on ljubi apostole kao što je Otac ljubio njega i poziva ih da ostanu u njegovoj ljubavi, a to mogu jedino ako čuvaju njegove zapovijedi, kao što je i on sam čuvao zapovijedi Oca svojega ljubeći jedni druge. Tako će njegova radost biti u njima i njihova u njemu potpuna. Poziva ih da ljube jedni druge kao što je on ljubio njih. Veće ljubavi nema, kaže im Isus, od one u kojoj se polaže vlastiti život za svoje prijatelje. Isus ističe da ih više ne zove slugama, već prijateljima kojima je povjerio sve što je čuo od Oca svojega. On iznosi kako nisu njega izabrali, već je on izabrao njih i postavio ih da donose rod i da njihov ostane, te im njegov Otac što god ga zaištu u njegovo ime. Isus im zapovijeda da se ljube: „Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge“ (Iv 15, 17).
     Djelujući po toj ljubavi i iz te ljubavi apostoli propovijedaju, tumače i žive po onom što im je Krist zapovjedio, a to trebaju ostvarivati u zajedništvu Crkve bez nekih osobnih privatnih tumačenja. Važan je stav da u Katoličkoj Crkvi ni danas ne može biti privatnih tumačenja. To trebamo promotriti u posve jasnom svijetlu, a to znači da Bog nije objavio svoju istinu pojedincima pojedinačno već apostolskom zboru, a to znači već cjelokupnoj zajednici Crkve.
     II. Vatikanski Sabor jasno o tome kaže: Bog je htio posvetiti i spasiti ljude ne pojedinačno, bez ikakve veze između njih, nego je htio od njih učiniti narod koji bi ga uistinu priznavao i vjerno mu služio (LG 9). Slavlje mise na najbolji mogući način pokazuje kakva je narav Crkve. Mi ne slavimo kao pojedinci, već kao zajednica, kao narod ujedinjen u vjeri, kao Crkva koja je poklad vjere primila od apostola, vjerno opsluživala i prenosila kroz stoljeća koja danas raširena po cijelom svijetu isto vjeruje i slavi.
     Otac Antić je u svojim pismima, savjetima i ispovjedničkoj praksi  upozoravao i poticao da sve mora vodi ljubav prema Bogu i Crkvi, ljubav koja treba polaziti od postojeće životne situacije svjesni da nam se Bog obraća i pruža nam milost obraćenja.
     Jednom župniku piše: „U prvom redu moramo spasiti duh, ljubav, poslušnost, vjernost prema Bogu, sv. Crkvi i spasu duša. Moramo spasiti naš ideal i biti alter Christus. Moramo biti na visini vremena i govoriti današnjim jezikom, argumentima našim ljudima – današnjice. Moramo obući naš duh, više istine u današnji način govora, izraza, da nas ljudi razumiju, shvate. Sve dobre tekovine vremena moramo iskoristiti za naš visoki cilj: dovesti sve Kristu, Bogu. Ništa se ne smije ignorirati sve moramo pribrojiti i obuhvatiti Božjom istinom i upotrijebiti za spas duša i proslavu sv. Crkve i Boga (…) Duše su zrele za ovu misiju samo im moramo postaviti pravi put i naukom i još više primjerom. Moramo dušama pokazati uzvišenu stazu svetosti, ljubavi Božje, nasljedovanja Isusa i Marije i jedinstvo s Bogom.“ (AP I/43,10)