ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Još samo koji dan i slavit ćemo Božić, najradosniji kršćanski blagdan. Vrijeme priprave polako dolazi svome kraju i sve je manje vremena za odgađanje. Premda je vrijeme „ograničenoga slavlja“ ipak ćemo nastojati biti radosni u svojim obiteljima. Izrazit ćemo u čestitkama jedni drugima svoje prijateljstvo i privrženost. Ali ne zaboravimo osnovni događaj ovog blagdana: Krist se utjelovio u našu povijest; pozvao nas je da se i mi utjelovljujemo u ovo naše vrijeme, da ispunjavamo Božji naum sa svijetom i da poput Marije donosimo svima s kojima se susrećemo istinsku radost. Hoće li netko biti ovog Božića obradovan susretom s nama i pomoći, prijateljstvom i privrženošću koju ćemo mu iskazati? Možda to očekuju najviše oni s kojima svaki dan živimo pod istim krovom, oni na koje smo svikli, koje gotovo više i ne primjećujemo, oni za koje se podrazumijeva da ih volimo.

1. ČITANJE Mih 5, 1-4a

On će biti naš vladalac. – Odlomak iz proroka Miheja navješćuje dolazak Mesije. Za razliku od starozavjetnih mesijanskih očekivanja koja su očekivala rođenje Mesije u Jeruzalemu, prorok Mihej prednost daje malenom i zabačenom Betlehemu: ljudskim očima gledano posve nebitnom mjestu. I na taj način Bog se pokazuje kao onaj komu ništa ne znače ljudske veličine, koji ne gleda na blještavilo i raskoš, nego se, naprotiv, solidarizira s onima najmanjima, pohađa skrajnute a otvorene ljude i predjele. On će doći skroman i ponizan i donijet će nam najdragocjeniji dar – mir. Mir dušama, ali i stvarni mir među narodima. A danas taj mir on želi proširiti među nama: mir u obiteljima, mir među narodima. Mir sa sobom, sa stvorenjima i s Bogom: onaj primordijalni sklad s početka Božjeg stvaranja.

Čitanje knjige proroka Miheja

Ovo govori Gospodin: » I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. On će se uspraviti, na pašu izvodit’ svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On – on je mir!

PRIPRJEVNI PSALAM 80 (79) 2ac i 3b, 15-16, 18-19

Gospodine, Bože naš, obnovi nas!

Razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,

ti što sjediš nad kerubima, zablistaj!

Probudi silu svoju,

priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,

pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:

zakrili nasad desnice svoje,

sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek’ bude nad čovjekom desnice tvoje,

nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;

poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

2. ČITANJE Heb 10, 5-10

Jaganjac Božji. – Radosno raspoloženje ovih božićnih dana ne smije nam jedno s uma smetnuti: Krist je došao na svijet, ali ne u sladunjavosti i nekoj izvitoperenoj nježnosti. On dolazi vršiti volju Očevu, ispuniti nam svoga Oca. A to je put predanja i žrtvovanja, put vjernosti životu i posvemašnja otvorenost Ljubavi koja traži samoprijegor. Ali, to je zapravo istiniti izvor duboke radosti. Krist nas ozbiljno upozorava da se Bogu ne mile žrtve i prinosi koji zanemaruju i isključuju ljude, da mu se ne sviđaju paljenice i okajnice od ukradenog, otetog. Vršiti Božju volju prvenstveno znači ostvarivati čovjekovu dobrobit, uvijek dobrobit onoga drugoga, osobito drukčijega drugoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo! Krist ulazeći u svijet veli: »Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: ‘Evo dolazim!’ U svitku knjige piše za mene: ‘Vršiti, Bože, volju tvoju!’«

Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

EVANĐELJE Lk 1, 39-45

Naša radosna nada. – Kao što je nekoć David plesao pred Kovčegom saveza, tako i Ivan Krstitelj od radosti igra u utrobi svoje majke kojoj je došla u posjet Marija noseći u sebi Mesiju. Svaki istinski susret s Bogom rađa radošću: unatoč svoj ljudskoj grešnosti i nedostojnosti. Čovjek se u susretu s Bogom susreće sa svojim izvorom i počelom, sa svojim Stvoriteljem, s onim koji ga je poznavao dok je još bio u majčinoj utrobi. Gospodin i nama dolazi, budimo radosni. Idimo i mi jedni drugima u susret i radost će se širiti svijetom.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/